"Prvenstveno sam ponosna na sebe jer život na selu se baš i ne percipira kao nešto atraktivno. Mladi sve češće odlaze iz sela i izbjegavaju sav taj posao. Razumijem ja to jer život na selu nije lagan. O životinjama se moraš brinuti 24 sata na dan. Kad nam se svinje porađaju, suprug i ja dežuramo nekad i po pet dana u komadu. Teško je to. Moraš voljeti takav život" kaže nam najuzornija hrvatska seoska žena, Supetarka Antonia Mrzlić Budak
"Prvenstveno sam ponosna na sebe jer život na selu se baš i ne percipira kao nešto atraktivno. Mladi sve češće odlaze iz sela i izbjegavaju sav taj posao. Razumijem ja to jer život na selu nije lagan. O životinjama se moraš brinuti 24 sata na dan. Kad nam se svinje porađaju, suprug i ja dežuramo nekad i po pet dana u komadu. Teško je to. Moraš voljeti takav život" kaže nam najuzornija hrvatska seoska žena, Supetarka Antonia Mrzlić Budak
Antonia Mrzlić Budak u listopadu je proglašena najuzornijom hrvatskom seoskom ženom, na čemu joj je čestitala i sama ministrica poljoprivrede Marija Vučković.
Izbor je održan u Čakovcu, a sudjelovalo je 17 žena iz 14 hrvatskih županija.
Trideset četverogodišnja Antonia rodom je iz Plomina, no udala se u Sveti Petar u Šumi. Majka je troje djece, a po zanimanju trgovkinja.
Srednju školu Antonia je završila u Labinu, pa se potom zaposlila u jednom dućanu u Vozilićima, no s 22 godine odlučuje se otisnuti daleko od rodne grude i odlazi raditi za britansko-američku kruzersku kompaniju Carnival Cruise Lines. Ispite koji su prethodili zapošljavanju polagala je u Opatiji te za njih potajno štedjela. Čitav proces trajao je više od godinu dana, a obitelj je o svemu obavijestila tek pred polazak.
Antonia s plaketom i lentom najuzornije hrvatske seoske žene
- To je jedna od najjačih svjetskih kompanija kad je u pitanju nautički turizam. Za njih sam radila dvije godine, a uz rad sam pohađala i njihov koledž kojem mogu zahvaliti na svemu onome što danas znam o ugostiteljstvu. Ipak, taj američki tempo života bio mi je prebrz, pa se odlučujem vratiti na europske brodove. Prijavila sam se za rad preko jedne ljubljanske agencije, i prošla sam, ali dok sam čekala ukrcaj upoznala sam svog budućeg supruga Mihaela. Dogodila se tada ljubav zbog koje sam ostala u Hrvatskoj, veli nam iskreno Mrzlić Budak.
Stigla je tako u obitelj koja se dugi niz godina bavi poljoprivredom. Imaju čak 25 hektara zemlje na kojoj uzgajaju mahom žitarice, sezonsko povrće te bundeve za ishranu životinja. Obiteljsko gospodarstvo uključuje, naime, i farmu koja broji dvjestotinjak svinja i 150 peradi. Budakovi posjeduju i vlastitu, najmanju klaonicu u Hrvatskoj, zatim pogon za preradu mesa, pršutarnu, gastro shop u kojem se mogu kupiti svi njihovi domaći proizvodi, kao i konobu gdje ih se može kušati.
Antonia u obiteljskoj konobi "Doma"
- Naš obrt zasad broji sedmero zaposlenika i većinom su to članovi obitelji. Svekar i svekrva pomažu oko životinja, a suprugova sestra radi u kuhinji kad nam zagusti. Osim nje, imamo dva kuhara i jednog konobara, a punom parom naravno radimo i ja i suprug koji je po zanimanju mesar. On stalno kreira nove proizvode. Mislim da nam je trenutno najposebnija kosnica, domaći salamin sa sjemenkama bundeve koje sami sušimo. To vam je vrhunski proizvod kojim su gosti uvijek oduševljeni, kaže nam ponosno Antonia.
S domaćim jajima rade kruh i tjesteninu, a upravo su plasirali i rolanu pancetu sa suhim ombolom u sredini, te u nju polažu velike nade.
Iako, veli nam, prije udaje nije znala ništa o poljoprivredi, pa čak ni posaditi krumpir – sjajno se snašla došavši s luksuznih kruzera pravo na selo.
- Naizgled to jesu dva različita svijeta. Meni je i u Americi bilo super! Upoznati nove ljude i njihovu kulturu uvijek je divno iskustvo, ali definitivno bih potpisala još sto puta za ovakav život. Uživala sam u prvoj sadnji krumpira, prvoj berbi grožđa i kukuruza, hranjenju životinja… svemu me tome naučio suprug i jako sam mu zahvalna. Ne bih ovo mijenjala ni za sto Amerika! Doma je Amerika, jasna je Mrzlić Budak.
Deset godina već živi u Svetom Petru, a na natjecanje za najuzorniju hrvatsku seosku ženu ove se godine prijavila po prvi puta. U travnju je, naime, obitelj Budak u Cavtatu primila zlatni "Suncokret ruralnog turizma Hrvatske", nagradu koju dodjeljuje Hrvatska turistička zajednica, pa je Antoniju zatim prijateljica prijavila za još jednu nagradu.
Nagrada joj, kaže, itekako mnogo znači. Riječ je, smatra Antonia, o iznimnoj promociji obitelji, Svetog Petra u Šumi, ali i čitave Istarske županije.
- Prvenstveno sam ponosna na sebe jer život na selu se baš i ne percipira kao nešto atraktivno. Mladi sve češće odlaze iz sela i izbjegavaju sav taj posao. Razumijem ja to jer život na selu nije lagan. O životinjama se moraš brinuti 24 sata na dan. Kad nam se svinje porađaju, suprug i ja dežuramo nekad i po pet dana u komadu. Teško je to. Moraš voljeti takav život. Na kraju dana, kad nam gosti odu zadovoljni svojim kućama – i mi smo tad sretni i svjesni da se sav trud isplati, veli nam Mrzlić Budak.
Najuzornija hrvatska seoska žena svakog se jutra budi u sedam sati kako bi za školu, odnosno vrtić, spremila svoju dječicu. Mia ima devet, Antony sedam, a najmlađa Isabel četiri godine. Svi su oni vrijedni mali mamini pomagači. Nakon jutarnjih rituala, slijede dogovori sa suprugom oko dnevnih obaveza koje se tiču uglavnom životinja i restorana.
- Tu sam s mojim gostima svakodnevno do kasnih večernjih sati, i u tome najviše uživam. Pronašla sam se u ugostiteljstvu i jako volim upoznavati nove ljude te stupiti s njima u komunikaciju. Svaki dan je drugačiji i uvijek je dinamično. Ne bih ovo mijenjala nizašto, govori Antonia, unatoč tome što su konobu otvorili u najgore vrijeme, svega nekoliko mjeseci prije lockdowna uslijed pandemije koronavirusa, i to nakon četverogodišnjih borbi s administracijom.
- U budućnosti želimo samo ostati autohtoni. Nećemo se širiti niti ćemo na jelovnike stavljati nešto što mi sami ne možemo proizvesti. Htjeli bismo svima pružiti okus svježeg, domaćeg mesa. U tome zasad uspijevamo i dobar glas se brzo širi, pa nam već dolaze gosti iz Rijeke, Zagreba, Slovenije i Italije. Svima koji pak razmišljaju otići raditi negdje vani, poručila bih za kraj neka odu i probaju, pa će vidjeti je li lakše biti sam u velikom, bijelom svijetu ili biti doma i tu se boriti za sebe i svoje, kaže nam na koncu Mrzlić Budak koja s ponosom nosi titulu trenutno najuzornije seoske žene u Hrvata.
Za potpredsjednice Kluba žena izabrane su Sandra Ćakić Kuhar i Federika Mohorović Čekada, za članice predsjedništva Elena Puh Belci, Tajana Masovčić, Ilari Miani Dežić, Valentina Buršić i Nela Medakov, a za tajnicu Kluba žena izabrana je Katia Šaina
Dopo che in cità ga comincià circolar la vose falsa he a Pola sarìa sucessi due episodi de strupro per man dei lavoradori asiatici, gavemo scoperto che sto anno imigrati no i se ga macià de un singolo reato. Gnanche uno! Dita altrimenti, el contributo dei muli de l'India, del Bangladesh, del Nepal e dele Filipine al tasso de criminalità de Pola xe uguale a zero * Come tute le robe nela vita, la parola magica xe “misura”. Con la “misura” el velen diventa medicina. In questo modo “l’altro”, el diferente, no ‘l xe una minacia, ma una richessa: una imigrazion fata come che se devi la ne pol far solo diventar persone migliori
"Kroz sve godine radnog iskustva u auto-kućama, vidjeli smo gdje i kako bismo htjeli poboljšati prodaju rabljenih vozila, s jednim ciljem: da svako vozilo, bez obzira radilo se o luksuznom ili standardnom automobilu , bude cjenovno povoljnije i kvalitetnije od ostatka tržišta. To će biti vidljivo već i po našim oglasima", ističu braća Roberto i Kevin
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
