Više od 160 godina, brodogradilište Uljanik bilo simbol Pule, prepoznatljiv dio njene vizure, ali i njezin hranitelj. Krajem 2010.-ih godina, propašću ovog giganta osnovanog još za vrijeme Austro-Ugarske i svođenjem brodogradnje na njegovom području na sam minimum, slika se drastično mijenja.
Značajan, ako ne i najreprezentativniji dio pulskog priobalja, postao je sličan gradu dugova, dok nemali prostor koji zauzima većim dijelom zjapi prazan i neiskorišten.
Što smjestiti između zidina nekadašnjeg Arsenala, čuvati brodogradilišnu infrastrukturu za buduće dane ili se zauvijek pozdraviti s njom (i kako?) te što bi se u nekadašnji Uljanik uopće moglo useliti, a da pritom ne naruši prirodu grada koji se oko ovog mjesta razvijao, samo je dio pitanja na koja se posljednjih godina u Puli traži odgovor no, jedinstveno rješenje, naročito neko integralno koje bi oživjelo cijelo područje Uljanika, još se nije izrodilo. Barem ne kod kuće!
Ali, jedna grupa kreativaca iz Italije, posvetila se ovom problemu i to vrlo temeljito. Nekoliko studenata arhitekture na Politehnici u Milanu, naime, diplomirat će upravo s idejnim rješenjima za revitalizaciju područja pulskog brodogradilišta. A da bi svoje nacrte i makete što kvalitetnije izradili, prethodno su se odlučili dobro upoznati i s gradom i s brodogradilištem.
U ožujku prošle godine nekoliko dana tako boravili u Puli, posjetivši prostor Uljanika te se upoznavši s više slojeva njegove priče u razgovorima s predstavnicima ustanova i organizacija vezanih za njegovu proizvodnju i vezu s gradom. A, kako bi slika bila zaokružena i onim najvažnijim, odražavanjem propasti Uljanika na ljudske sudbine, diplomci su lani odgledali i prezentaciju fotografa Manuela Angelinija na temu Uljanika i njegova posljednja dva desetljeća.

Leonardo Zuccharo Marchi i Pierre Alain Croset
- Oni su došli sa svojim iskustvima i perspektivama te pod utjecajem svog 'backgrounda' ušli u svijet Pule. Taj miks različitih utjecaja donio je neke svježe ideje za sam Uljanik, a fotografije su im, kroz osobna iskustva protagonista, olakšale razumijevanje složenosti priče, rekao nam je tom prilikom profesor arhitekture i urbanog dizajna milanske Politehnike Pierre Alain Croset.
- Jedinstven je njegov izgled, ali i blizina povijesnog središta grada. Geografski je to jako zanimljivo za osmišljanje njegove budućnosti, dodao je Leonardo Zuccharo Marchi, također profesor na milanskoj Politehnici, dodavši kako su studenti rijekom projekta nastojali dati što kvalitetnije prijedloge za obnovu prostora Uljanika, uključivanjem sadržaja koji bi bili na usluzi gradu, poput IT sektora, hostela za mlade, sporta, kulture, transporta i privremenog smještaja, ali bez potpunog isključivanja proizvodnje.
Godinu dana kasnije, uz navedene profesore te asistente Ericu Sezzi i Yi Xing Chowa, studneti su se vratili u Pulu i u Društvu arhitekata Istre predstavit6i svoje ideje i proces njihovo nastanka u sklopu izložbe pod nazivom"Social Condensers in Uljanik, Pula".
Projektantska radionica, navodi se u opisu izložbe, potaknula je razmišljanje o rastućoj potražnji za prostorima koji potiču društvena okupljanja u svjetlu postpandemijskog stanja. Cilj je omogućiti međugeneracijske aktivnosti i poboljšati integraciju kulturnih aktivnosti s aktivnostima za dobrobit, istovremeno reinterpretirajući nove proizvodne funkcije. Studenti su osmislili novi urbanistički plan za otok Uljanik i gradsku obalu, istovremeno projektirajući vertikalni toranj, "društveni kondenzator" koji bi komunicirao sa složenošću grada.
Svi zainteresirani radovi milanskih studenata mogu razgledati u Društvu arhitekata Istre u Puli, u Smareglinoj 1, do 6. lipnja, radnim danima od 17 do 20 sati.