Dušica Radojčić: ' Kaštijun ima akumulirani dug od 5 milijuna eura, što znači da nije upitna samo njegova okolišna već i financijska održivost'

"Kaštijun nije samo problem Pule i Medulina, on je problem cijele Istre. Nedostatak solidarnosti i suradnje među istarskim općinama i gradovima, najveći je problem Kaštijuna, navela je na današnjoj konferenciji za novinare Dušica Radojčić, kandidatkinja Možemo! za gradonačelnicu Pule.

Naglasila je da je u ožujku ove godine pokrenut postupak za zbrinjavanje više od 24 tona bala s Kaštijuna, no ta je nabava poništena.

- Kaštijun sada ima akumulirani dug od 5 milijuna eura, što znači da nije upitna samo njegova okolišna održivost već i financijska. Nedavno je Vlada platila cjelokupno zbrinjavanje bala s SRF-om na jednom sličnom odlagalištu u Varaždinu. U tom smislu, ne može država nekome biti majka, a nekome maćeha, i barem dio financijskog troška zbrinjavanja bala na Kaštijunu treba financirati i država, rekla je Radojčić.

Govoreći o viškovima opada koji dolaze u centar, navela je da je dosad Kaštijun plaćao zbrinjavanje viškova.

- To se više nikada ne smije događati i viškove moraju plaćati oni gradovi koji u ljetnim mjesecima proizvode više otpada nego što Kaštijun može obraditi. Ti viškovi na godišnjoj razini iznose 10 tisuća tona, a viškove proizvode veliki turistički gradovi u Istri koje se dosad nisu potrudili da stopu recikliranja dovedu do mjere da budu unutar 390 tona, koliko Kaštijun na dan može preuzeti, naglasila je.

Među ostalim, istaknula je kako je Državni inspektorat još u travnju prošle godine naredio Kaštijunu da ne prima više od maksimalne dnevne količine, no Kaštijun se na tu naredbu žalio Ministarstvu. 

"Mi ne znamo razlog zašto su se na takvu jedinu razumnu odluku žalili?", navela je Radojčić, komentirajući i česte promjene u Upravi Kaštijuna.

- Direktori se nisu birali po stručnosti već po ključu političke podobnosti i bez javnih natječaja. Iz toga razloga na čelnim funkcijama u Kaštijunu nemamo najstručniji kadar već ljude koji su odgovarali gradonačelniku. S takvom praksom treba prestati, navela je.

Kandidat Možemo! za istarskog župana Slaven Boljun podsjetio je da bi Kaštijun uopće mogao funkcionirati nužno je urediti kompletan sustav gospodarenja otpadom.

Naglasio je da Istarska županija u ovom mandatu nije donijela ni Plan gospodarenja otpadom kao ni izmjene županijskog Prostornog plana.

- Županijski Prostorni plan je ključan dokument kako bi gradovi i općine na svojim područjima mogli graditi kompostane, ali i kako bi odredili gdje ćemo u Istri planirati bioplinsko postrojenje. To je postrojenje nužno s obzirom da Istra kao turistička regija ima velike količine otpada iz ugostiteljstva, a gradnja takvog postrojenja važna je kako bi smanjili količine biootpada koje stižu na Kaštijun, naveo je Boljun, dodajući da kroz županijski Prostorni plan, ali i Plan gospodarenja otpadom treba odrediti lokacije van gusto naseljenih područja za gradnju županijskog bioplinskog postrojenja.

"Uspostavom sustava za odvojeno prikupljanje biootpada, što je odgovornost JLS-a, smanjili bismo pritisak na Kaštijun i uspostavili kružno gospodarenje otpadom. Ne smijemo više ovisiti o privatnim monopolistima, koji diktiraju cijene i netransparentno zbrinjavaju otpad, naveo je Boljun.

Komentirao je i to što aktualni župan Boris Miletić, i kandidat za još jedan mandat, u svom predizbornom programu uopće nema pitanje Kaštijuna, kao ni gospodarenje otpadom.

-To sve govori kakav je bio odnos Županije u ove protekle četiri godine. Problem Kaštijuna se i dalje ostavlja po strani što je jako neozbiljno i pokazuje kakav je odnos vlasti prema građanima Istre, rekao je Boljun.

Na konferenciji za medije predstavljena je i kandidatkinja Možemo! za županijsku skupštinu Helena Lozić Doklestić, inače članica civilnog nadzora na Kaštijunu.

Ona je pak rekla da je osnovni razlog cijelog problema na Kaštijunu nedostatak potpune reciklaže u Istri.

- Štoviše, Istra je na bijednom postotku recikliranja od 34 posto umjesto na 55 posto što propisuje zakon, rekla je i dodala kako postoji niz stvari koje bi se mogle riješiti na samom postrojenju Županijskog centra za gospodarenje otpadom.

- Jedan od ključnih problema je baklja za izgaranje metana koja najčešće ne radi, iako joj je svrha upravo to – smanjiti smrad koji se širi. U Rijeci se, otkad je baklja aktivirana, broj pritužbi građana naglo smanjio. Ako može Rijeka – mi ćemo osigurati da to može i Pula. Drugi ozbiljan problem su procjedne tekućine. One su stalno prisutne u šahtovima, iako po dozvoli uopće ne bi smjele biti tamo. Te tekućine hlape, šire neugodne mirise i predstavljaju ekološki rizik. Moraju se redovito odvoziti na pročistač, a ostatke predavati uporabiteljima, što se očito ne radi u dovoljnoj mjeri. Zalagat ćemo se da trošak tog odvoza snose oni koji dovode neadekvatan, previše vlažan otpad – najčešće zbog toga što ne odvajaju biootpad, navela je  Lozić Doklestić.

Na pitanje kako gleda na to što zagrebačka vlast (Možemo!) u Resniku planira Centar za gospodarenje otpadom s MBO tehnologijom koja očito (ne)funkcionira na Kaštijunu, Lozić Doklestić je istaknula „da za razliku od Kaštijuna, u Resniku funkcionira apsolutno zaokruženi model gospodarenja otpada koji uključuje kompostanu, sortirnicu i bioplinsko potrojenje“. To je neusporedivo s Kaštijunom, dodala je.

Dušica Radojčić smatra kako već sada treba razmišljati o novoj lokaciji Kaštijuna.

- Podsjetiti ću da je o 2009. do 2012. na vlasti u Puli bio IDS koji se u koaliciji s SDP-om oglušio na sve primjedbe stručnjaka i zainteresirane javnosti oko lokacije i tehnologije. Nakon što je Kaštijun otvoren, od samog početka imamo problem sa smradom i lebdećim česticama. Poznato je da Kaštijun ima predviđen rok trajanja do 2039. godine. Ukoliko želimo da se do tada Kaštijun zatvori, novi centar za gospodarenje otpadom moramo početi planirati upravo sada, a ne da 2039. godine razgovaramo o tome gdje bi trebala biti nova lokacija. Ovaj dio Istre je svoj danak već dao i nova lokacija treba biti na nekom drugom mjestu, rekla je Radojčić.

Na pitanje gdje ona vidi lokaciju, navela da treba odrediti sve moguće lokacije i vidjeti kakav je njihov utjecaj na lokalnu zajednicu.

"Treba vidjeti koja je to tehnologija koju u budućnosti želimo. Zasad nemamo lokaciju da ju izvučemo iz šešira", navela je Radojčić.

Na dodatno pitanje što je s postrojenjem za obradu metalne frakcije na Kaštijunu za što je već podignut kredit, a najeječaj za gradnju postrojenja još nije raspisan, Radojčić je rekla "da je Ministarstvo dalo mišljenje kako za taj zahvat nije potrebno provesti postupak utjecaja na okoliš". 

- To znači da je s time već trebalo krenuti, a zašto se toliko dugo čeka, zaista ne znam, zaključila je Dušica Radojčić.