-U ovom trenutku nema razloga za paniku, naglašavaju iz Istarskog vodovoda. U usporedbi s 2012. vode ima daleko više. Najjasnije se to vidi po vrhovima mlinova koji su, uslijed nedostataka kiše, počeli tek izvirati na površinu. Na današnji dan 2012. mlinovi su izvirali preko jednog metra iznad vode. Osim toga već smo na početku kolovoza i ne očekujemo da će ovakvo stanje još dugo potrajati, objašnjava nam glavna tehnologica Sonja Zorko* U podzemnu vodospremu Butoniga ugrađeno je 3000 tona armature i više betona nego u Pelješki most
-U ovom trenutku nema razloga za paniku, naglašavaju iz Istarskog vodovoda. U usporedbi s 2012. vode ima daleko više. Najjasnije se to vidi po vrhovima mlinova koji su, uslijed nedostataka kiše, počeli tek izvirati na površinu. Na današnji dan 2012. mlinovi su izvirali preko jednog metra iznad vode. Osim toga već smo na početku kolovoza i ne očekujemo da će ovakvo stanje još dugo potrajati, objašnjava nam glavna tehnologica Sonja Zorko* U podzemnu vodospremu Butoniga ugrađeno je 3000 tona armature i više betona nego u Pelješki most
Čovjek otvori slavinu, a iz nje potekne voda. To uzimamo zdravo za gotovo pa malo kad razmišljamo odakle i kako ona dolazi. Osim upravo ovih dana.
Posjetili smo postrojenje za kondicioniranje vode Butoniga – srce istarskog vodovodnog sustava o čijem pravilnom kucanju ovisi veliki dio istarskog stanovništva i gospodarstva.
-Povijest vodovodnog sustava Istre počinje 1933., za vrijeme Italije, kaptacijom izvora Sv. Ivan u Buzetu. To je u ono doba, uz kućne bunare, osiguravalo dovoljno vode za cijelu Istru. Naši su stari kvalitetu procjenjivali jednostavnim pogledom vode u čaši, objašnjava nam Sean Cotić, upravitelj radne jedinice proizvodnje i voditelj postrojenja Butoniga.
No, razvojem turizma 60-ih godina prošlog stoljeća potreba za sanitarno ispravnom vodom naglo je porasla. 1973. pušten je u rad izvor Gradole odakle se gravitacijom voda dopremala od Umaga do Pule, a putem su se opskrbljivali gradovi u kojima se razvijao turizam. Izgradili su ga zajedno Istarski vodovod (50 posto), Rižanski vodovod Kopar (30 Posto) te Vodovod Pula (20 posto)
Kako se turistički boom nastavio i intenzivirao ni Gradole nisu više bile dovoljne. Projekcije su predviđale udvostručavanje stanovništva, a nedostatak vode kočio je i industrijski razvoj središnje Istre.1979. počela se graditi akumulacija Butoniga, brana je dovršena 1987., a umjetno jezero napunilo se 1988. te danas sadrži prosječno 13 milijuna kubika vode.
„Nova akumulacija koja će biti dovršena do 1981. godine i prostirat će se na površini od 140 hektara, nadoknadit će nedostatak vode na većem dijelu poluotoka“, piše 1978. tada vodeći istarski tiskani medij.
U ovom trenutku nema razloga za paniku, naglašavaju iz Istarskog vodovoda. U usporedbi s 2012. vode ima daleko više. Najjasnije se to vidi po vrhovima mlinova koji su uslijed nedostataka kiše počeli tek izvirati na površinu, dok su na današnji dan 2012. bili preko jednog metra iznad vode. Osim toga već smo na početku kolovoza i ovakvo stanje ne bi trebalo dugo potrajati, objašnjava nam glavna tehnologica Sonja Zorko
Područje Butonige pokazalo se idealnim za stvaranje akumulacije radi postojeće mreže pritoka i laporskih stijena koje dobro zadržavaju vodu.
Postrojenje Butoniga prostire se na površini od 80 tisuća kvadrata, a u njemu se odvija niz tehnoloških procesa kojima se sirova voda pretvara u vodu za piće. Projektirano je za preradu 1000 litara u sekundi , a djeluje 24 sata na dan, sedam dana u tjednu. Na postrojenju je zaposleno 20 djelatnika, a cijelim sustavom „pilotira“ glavna tehnologica Sonja Zorko koja nas je, uz upravitelja Seana Cotića, provela kroz sve faze procesa.
Sirova voda u postrojenje dolazi iz cca jedan kilometar udaljene akumulacije Butoniga, a zahvaća se kroz četiri usisa postavljena na različitim visinama. Razina zahvaćanja vode odabire se ovisno o razini ispunjenosti akumulacije i ovisno o njezinoj kvaliteti. Ljeti se voda stratificira u tri sloja vode: od najtoplije površinske u kojoj žive alge, preko srednje „termokline“ gdje žive ribe, do najnižeg, hladnog i kisikom siromašnog sloja.
Cijelim se sustavom upravlja iz kontrolne sobe gdje djelatnici imaju detaljan pregled svih parametara.
Voda iz jezera prvo dospijeva u predtretman. Ovdje se, u osam velikih bazena, vodi dodaje ozon kako bi se oksidirali mangan i željezo te inaktivirale alge, a ujedno se voda zasićuje kisikom.
Tu se odvijaju procesi koagulacije, flokulacije i flotacije. Jednostavnim riječima, voda se razbistrava tako što se u nju uvode mjehurići zraka koji guraju mulj na površinu.
Taj se mulj komprimira u tvar nalik glini, a pročišćena voda ide na sljedeći proces brze filtracije.
Brza filtracija se odvija u susjednoj zgradi, u drugom nizu velikih bazena. Ovdje se dvoslojnim filtrima otklanjaju preostale manje flokule.
-Ovdje imitiramo prirodu, to ja djeci govorim kada nam dolaze u posjet. U reklami za prirodnu mineralnu vodu imate prikaz kako pada kiša, prolazi kroz pijesak i ulazi u podzemlje. Kako u istarskom kršu to nemamo morali smo ovaj prirodni proces postići umjetnim putem. Vodu ovdje filtriramo kvarcnim pijeskom i jednim umjetnim materijalom koji ima veliku sposobnost povezivanja suspendirane tvari, kaže nam tehnologica Sonja Zorko.
Bazeni se redovito čiste, a ostatak vode opet ulazi u sistem tako da se ništa ne baca.
Treća zgrada je zapravo srce cijelog sustava. Ovdje se odvija proces glavnog ozoniranja. Pomoću dva ozon generatora u hermetički zatvorenim tankovima dodatno se u vodu ubacuje ozon koji dezinficira vodu i uklanja boju i miris.
Višak ozona uništava se u destruktoru ozona jer je ovaj plin po sebi vrlo opasan za ljudski organizam.
Nakon glavnog ozoniranja voda ide u takozvanu sporu filtraciju koja se odvija u velikim bazenima pod otvorenim nebom.
Za razliku od svih drugih bazena koje smo vidjeli ovdje bi čovjek poželio i zaplivati. Bistra svjetlucava voda doseže dubinu od jednog metra, a ispod nje se nalazi jedan metar kvarcnog pijeska koji uklanja ostatke organske tvari nakon ozoniranja.
Na površini filtra – kvarcnog pijeska, rastu zajednice mikroorganizama koje osiguravaju stabilnost vode u distribucijskom sustavu.
Iz ovih bazena voda ide u podzemnu vodospremu zapremine 15000 kubika, a putem se u cjevovodima dezinficira dodatkom plinovitog klora. U ovoj se fazi također uravnotežava pH vrijednost vode i osigurava njezina stabilnost u distribucijskom sustavu.
Na površini vodosprema izgleda kao obična livada, no ispod nje su ogromni tankovi u koje je ugrađeno 3000 tona armature i više betona nego u Pelješki most.
-Općenito, sve što vidite na površini je samo manji dio postrojenja. Većina sustava nalazi se ispod zemlje. To su sve podzemni objekti na sedam do deset metara dubine gdje gravitacijom voda dolazi iz jezera i prolazi sve procese koje ste upravo vidjeli, kaže nam Denis Jakac, glavni nadzorni inženjer koji je svojevremeno nadgledao cjelokupnu gradnju postrojenja.
U zgradi nadomak livade nalaze se dva divovska tanka čija je funkcija ključna za sigurnost cijelog sustava.
-Ovo su kao amortizeri na autu koji štite od hidrauličkog udara u slučaju nestanka električne energije. U tom bi scenariju došlo do naglog prekida pumpanja i voda bi naglo krenula natrag na otvoreni sustav koji sadrži 8800 tona vode, kaže nam Sean Cotić.
Takav udar bio bi katastrofalan jer bi energija i brzina povrata vode potrgali čitavu armaturu, izbacili pumpe i prouzročili neviđenu štetu. Ukratko vodovodni armagedon.
-Zato se u ovim tankovima nalazi pola vode i pola zraka koji amortiziraju i umiruju protok u slučaju nestanka struje, objašnjava Cotić.
Iz podzemne vodospreme, sada potpuno pročišćena voda, skladišti se u velikim bazenima iz kojih se, pomoću šest pumpi, upumpava na 330 metara nadmorske visine.
-Svaka je pumpa snage jednog megawatt-a, a može upumpavati do 220 litara vode u sekundi. Pet pumpi je uvijek u pogonu, a jedna je rezervna, objašnjava nam Cotić.
Iz ove kratke šetnje čovjek iziđe s potpuno novim pogledom na vodu koja potekne kada otvorite kućnu slavinu. Ta jednostavna svakodnevna radnja omogućena je tek složenim tehnološkim procesima po kojima je Istra jedinstvena u Hrvatskoj.
Ovdje smo vam, u najjednostavnijim riječima, pokušali predstaviti inače vrlo složen i odgovoran posao djelatnika Istarskog vodovoda. Iako o njihovom radu uglavnom ne razmišljamo o njemu smo, pokazuje se ovih dana, potpuno ovisni.
Kako kaže glavna tehnologica postrojenja Sonja Zorko: voda nije sve, ali sve bez vode je ništa.
"Osim klasičnog vršnjačkog nasilja, koje je, kako pokazuju istraživanja, prisutno gotovo svakodnevno u svakoj školi i gotovo u svakom razredu, sve je izraženije i seksualno uznemiravanje djece na internetu. Prema dostupnim podacima, gotovo 70 posto učenika srednjih škola doživjelo je neki oblik seksualnog uznemiravanja u online okruženju", poručio je predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu Tomislav Ramljak
Tarkovski gura čovjeka u sobu sa savješću. I to je za mene danas ključno, jer živimo u vremenu u kojem je istina slike sve fluidnija, a algoritmi nas stalno zrcale. Zato je Solaris danas toliko aktualan - ne kao svemirska priča, nego kao priča o ogledalu i o tome imamo li hrabrosti izdržati ono što nam se vraća
Gotovo dva desetljeća nakon što je Veletržnica ribe u Poreču otvorena i umjesto ribarima bila potpora lokalnim političarima, država je stavila točku na "I". Gradu Poreču prepušta 16,7 posto poslovnih udjela
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
