(FOTO) LIVIO I BORO "Nismo se makli odavde, a već smo živjeli u tri države"

Prva asocijacija pri spomenu Valture, naselja s nešto manje od tisuću stanovnika, za neke je svakako nadaleko poznata Kaznionica u Valturi. No ovo malo mjesto, u neposrednoj blizini Zračna luke Pula, nudi brojne zanimljivosti. Prva povijesna znamenitost po kojoj je Valtura svjetski poznata je nalazište Nezakcij, nekadašnja prijestolnica ilirskog naroda Histri.

Od Histra do kaznionice

Naime, godine 177. prije nove ere u Nezakciju se odigrala odlučujuća bitka između brojčano nadmoćnih Rimljana i Histra. Kako ne bi pao u zarobljeništvo, histarski se kralj Epulon navodno bacio na mač i tako ubio, a za njegovim primjerom su se poveli i vojnici. No pustimo legende, mi smo se sami uputili u Valturu, naselje u sastavu općine Ližnjan, kako bi vidjeli kako ovo mjesto živi danas.

Već na ulasku naseljem dominira neogotička crkva svetog Ivana sagrađena 1899. godine, čiji je 28 metara visok zvonik jedinstvena izgleda izgrađen u obliku osmerokuta.

Crkva svetog Ivana

Na nekadašnjem centralnom trgu u mjestu, koji je nekada bilo glavno mjesto života i događanja, odmah pokraj crkve svetog Ivana sada se nalazi mali kružni tok koji vodi prema uvali Budava, poznatoj po uzgoju ribe i školjaka, drugi smjer vodi prema Nezakciju, a treći prema Puli.

Preko puta crkve smjestila se mjesna trgovina, a po odbačenim pivskim čepovima čini se kako ta lokacija još uvijek govori o bitnosti nekadašnjeg glavnog trga u naselju.

Pivski čepovi ispred trgovine Studenac

Livio i Boro u popodnevnom opuštajućem razgovoru

Ispred trgovine sreli smo Livia i Boru. Livio je, kako kaže, pravi Valturac i umirovljenik, a njegov kompanjon se predstavlja kao Boro Bosanac koji je rođen u Sloveniji, radnik koji je sebi u Valturi kupio parcelu, pa sada nakon napornog dana uživa u pivi i razgovoru s prijateljem.

"Ubijaju" njih dvojca vrijeme u ovim popodnevnim satima s birama iz trgovine i govore kako je ovo opuštajući dio dana. Dijele dnevna iskustava i ćakulaju o svakodnevnim domaćim i svjetskim događajima.

Livio se tako hvali kako se još uvijek nakon ovih silnih kiša može ubrati jako puno šparuga, pa i gljiva, te napominje da je ove godine ubrao "grklja" (šampinjona) kao nikada u životu. Jer čim raste trava, raste i sve drugo, zaključuju kompanjoni.

Na upit o znamenitostima Valture, spominju crkvu i konobu "Cok" u kojoj se može jako dobro pojesti i popiti jer je "kuhinja u potpunosti domaća". Ne izostavljaju niti ljepotu prirode, naročito pogled prema Kvarneru, maslinike i šume koje se pružaju naokolo.

Ulaz u trenutno zatvorenu konobu Cok

- Crikva dela, ali je malo vjernika koji dolaze u nju, desetak ih dođe na mašu u nedilju, domaći su slabo religiozni. Više je ovih koji su doselili iz Bosne i Slavonije, kaže Livio.

U čas se otvorila bučna rasprava između dva prijatelja, žale se na to kako mladi više ne žele raditi na zemlji, kako će država propasti s takvim silnim umirovljenicima, a Livio dodaje, "pa neka propadne, doći će druga, peta, šesta, evo nismo se makli odavde, a živjeli smo već u tri države" te nabraja, Jugoslaviju, Hrvatsku i sada Europsku uniju.

Livio se žali kako se nekada davno moglo otići na Budavu okupati, a sada više nitko ne ide tamo jer je sve prljavo i smrdi po ribi i hrani iz uzgajališta.

- Po samoj površini se vidi onaj trag od hrane koja se daje ribama, i on smrdi, tako da na more odlazimo u Ližnjan, Šišan, neki u Pulu. Što se tiče turizma u Valturi, to se stvarno razvija, sve je više apartmana i kuća za odmor s bazenima, svake godine ih je sve više, to su najlakši šoldi, zaključio je razgovor Livio i nastavio uživati u pivi sa svojim prijateljem Borom.

Luciano, baladur i kažun

Zaputili smo se u daljnji obilazak Valture, i već nakon desetak metara sreli Luciana Ikića. Spremno nam je otkrio neke od zanimljivosti svog mjesta.

Prvo nas je odveo do šjore Marije koja živi u kući staroj preko 300 godina. Ona se ne želi fotografirati, "ali hižu morete," kaže nam vitalna vremešna žena. Zanimljivost kuće je što je starija od tristo godina, a na njoj se nalazi jedini očuvani "baladur" (stepenice za ulazak u kuću op.a) u Valturi, a vjerojatno i puno šire kaže nam Luciano, dodajući da baladur potiče iz istog vremena kao i kuća.

Kuća stara preko 300 godina s očuvanim baladurom

Krenuli smo dalje za Lucianom koji nas vodi do kažuna kojega je sam sagradio u svom masliniku, niti petsto metara od centa Valture.

Put vodi kroz gustu graju, ali uskoro se nazire kažun na samom ulazu u rascvjetani maslinik. Provjerio je na brzinu prvih par stabala Luciano i zaključio da nije loše, "bit će tega" kaže gledajući u krošnju masline, pohvalivši se da "ima jušto 100 stabala maslina u ovom masliniku i na drugom mjestu još dvadesetak maslina, pa ukupno bude oko 150 do 200 litara ulja, ovisno o godini."

Ima maslina, ali i poskoka

Kažun je sagradio prije petnaest godina, a sada najviše služi kao dnevni boravak za vrijeme branja maslina.

- Tu se počine, popije i pojede u pauzi od branja, prava mala hiža, kaže ponosno o svom kažunu Luciano i napominje kako je i suhozid oko maslinika njegovih ruku djelo.

Ima tu i poskoka, upozorava Luciano, pa treba pripaziti.

Luciano Ikić ispred kažuna u svom masliniku

Uputio nas je Luciano do još jedne zanimljivosti, kapelice svetog Antona, a uput nam ispričao kako su šterne koje smo vidjeli nekada bile jedini izvor vode u naselju te kako su po dvije i više fameja dijelile jednu šternu.

Zato su ih ljudi čuvali i pazili, no sada su više ukras ispred kuća.

Jedna od očuvanijih šterni u Valturi

Prošetali smo još malo po okolici i ustanovili kako je Valtura definitivno naselje sa cvijećem ispred svake kuće, čini se da je stvar prestiža imati bogate cvjetnjake. Koji god razlog bio, ugodno je vidjeti toliko cvijeća u jednom malenom naselju.

U naselju se nalazi i osnovna škola do četvrtog razreda, a djeca u školi su iz Valture i Muntića, koja u više razrede kasnije odlaze u pulsku OŠ Šijana.

Područna škola OŠ Šijana u Valturi