(FOTO) NI SELO NI GRAD Rovinjsko Selo ili Villa danas je predgrađe turističko-stambenog Rovinja, sve je u funkciji apartmanizacije

Otišli smo u posjetu našim susjedima u Rovinjsko Selo. Naselje se nalazi šest kilometara udaljenosti od Rovinja. Grad svete Eufemije nije Poreč, nije okružen selima i zaseocima, živi već stoljećima svojim gradskim životom u potpunoj samoći, osim susjeda na istoku.

Rovinjci to naselje zovu Veila de Ruveigno ili na talijanski Villa di Rovigno. U biti, većim dijelom se služe skraĆenicom pa kažu: „Vado a la Vila“ što znači „Idem u selo“. Ali, la Vila nije selo, postoje nijanse u poimanju naselja koji se nalazi izvan gradskih zidina.

Teško je objasnit tu sitnu nijansu, bolje je sve preskočiti i služiti se hrvatskim toponimom: Rovinjsko Selo. Seljani žive u svom selu koji nije više niti selo, niti Villa, teško ga je urbanistički definirati.

Razgovarao sam s prijateljem koji je u Selu rođen, čiji su seljački korijeni provjereni i objasnio mi je da je današnja urbana fizinomija nekadašnjeg sela urbani apsurd, urbana totalna anarhija.

Kod semafora na raskršću skrenuli smo lijevo, htio sam snimiti malu željezničku stanicu koja je nekad povezivala Rovinj s Kanfanarom. Tražili smo je i u više navrata zalutali u slijepe ulice sivog, bezimenog urbanog tijela u kojemu su kuće poredane poput zidova labirinta.

Pored stanice prolazi biciklistička staza položena na starim tračnicama vlaka, od Rovinja voziš se do Kanfanara.

Rovinjsko Selo je izgubilo dušu kao i Rovinj, nema Rovinježa i nema Seljana. Gianni je snimio mramornu poloču koju je postavila Matica hrvatska i koja podsjeća da je krajem devetnaestog stoljeća djelovala Hrvatska Čitaonica.

Bilježim poruku: "U ovom je narodnom domu djelovala Hrvatska Čitaonica, žarište kulturnog i nacionalnog preporoda, stječište osviještenih Seljana, hrabrih branitelja hrvatskog jezičnog i kulturnog identiteta..."

Oni se drže trdo hrvatske preporodne povijesti. Iako se radi o Mjesnoj zajednici dvojezičnog grada nisu nikad pristali da se uz naziv Rovinjsko Selo doda Villa di Rovigno. Nisu pristali ili nitko ih nije pitao? To ne znam i iskreno fućka mi se.

Imao sam susjeda u Rovinju koji se zvao Vitorio Iskra, pravi, autentični Seljan. Vitorio se u zadnjem razdoblju života teško kretao. Mojoj je mami predao ključ stana u susjedstvu: "Mariucci, drži ključeve, nikad se ne zna, ako mi se nešto dogodi.."

Jednog dana u dvokatnici u Omladinskoj ulici širio se miris dima. Mama je posumnjala, rekla mi je da idemo pogledati kod Vitorija. Ušli smo u stan i u kuhinji je gorjela vatra, stan je bio sav u dimu. Dok je ona gasila požar ja sam ušao u spavaću sobu tražeći Vitorija. Ležao je na krevetu već ošamućen. Rekao sam mu da ću otvorit prozor, a on meni: "Otvaraj, otvaraj, bolje je umrijeti od propuha nego od dima".

Bio je ironičan do kraja.

Seljani i Rovinježi su povezani više nego što govore knjige iz povijesti, jednaka narodna, pučka pronicljivost i vedrina. To je svijet koji nestaje: kako u Rovinju tako i u Rovinjskom Selu. Selo ili Villa danas je predgrađe turističko-stambenog Rovinja, sve u funkciji apartmanizacije.

Zanimljiv je demografski razvoj Ville: 1857. imao je 490 stanovnika, 1931.899 žitelja. Onda je počeo pad: 1971. brojao je 593 stanovnika no, početkom novog stoljeća brojka je vrtoglavo rasla. 2001. 767, 2011. 1238, 2021. 1339 stanovnika.... Kažu mi da demografski rast ne prestaje i da je Rovinjsko selo složeni konglomerat nacionalnih skupina s popriličnim brojem stanovnika porjeklom iz Zapadne Europe.

Stalno se nešto gradi, širi se i širi...

Stare stambene jedinice odaju posebnu eleganciju, osjeća se utjecaj grada, hodaš glavnom ulicom i čini ti se da si u Rovinju na rubnim područjima koji graniče sa vrtovima i oranicama. Dvorišta su ograđena visokim zidovima; u dvorištima štale, u štalama blago a oko štala noću nekada su vrebali stokokradice.

Stao sam pred tablom koja označava stari toponim "Lakuverča". To je prostor iz kojega se razvilo Rovinjsko Selo, naziv je hrvatska interpretacija istroromanskog toponima "Val di Laco Verzo" - dolina oko lokve Verzo.

Koloni koji su 1526. stigli iz okolice Zadra dobili su od rovinjskih vlasti (tada je vladala Venecija) dozvolu gradnje Ville, odnosno sela. Kada je, pedesetih godina prošlog stoljeća, krenuo razvoj turizma mnogi su se Seljani nastanili u Rovinju, stočari i ratari postali su turistički djelatnici.

Vrtoglavim skokom cijene građevinskih parcela u Rovinju, mnogi su se vratili na imanju predaka i danas je Rovinjsko Selo ono što je, sve, samo ne selo.

Gianni je snimio staru crkvicu pored groblja i prošetao se do grobnice obitelj Brajnović, počinak slikara Marčela Brajnovića i supruge Zvjezdane, rođena Hegedušić, izuzetni likovi. Htio sam se popeti do Gumile gdje su Marčelo i Zvjezdana stvarali, ali sam na kraju odustao, bit će još prilika.

Tomo je valjda bio negdje na moru, sezona je lignji i kako čujem dobro se lovi.