Mnoge gljive, koje su se prije smatrale jestivima, po novim su saznanjima smještene u otrovne jer se ustanovilo da otrovi u njima imaju kumulativni učinak. Neće nam ništa biti ni od jednog ni od dva pa ni od deset konzumiranja, ali ćemo na duži rok narušiti zdravlje, veli nam ova iskusna gljivarica * Našim čitateljima donosi i brojne savjete za bezbrižnije uživanje u prirodi i gljivarstvu
Mnoge gljive, koje su se prije smatrale jestivima, po novim su saznanjima smještene u otrovne jer se ustanovilo da otrovi u njima imaju kumulativni učinak. Neće nam ništa biti ni od jednog ni od dva pa ni od deset konzumiranja, ali ćemo na duži rok narušiti zdravlje, veli nam ova iskusna gljivarica * Našim čitateljima donosi i brojne savjete za bezbrižnije uživanje u prirodi i gljivarstvu
Ova je godina 'bogomdana' za gljive, izašlo je sve što je moglo, veli nam pulska gljivarica Ivana Mandić Mihaljević, koja nas je odvela u pokaznu berbu gljive i to u Šijansku šumu, nadohvat grada. U dva sata lagane šetnje pokazala nam je 30-ak različitih gljiva i puno nas toga naučila.
Kako veli, iako smo imali jako sušno ljeto, jesen je bila blaga i kišovita bez dana bure tako da se čini da su sve vrste gljiva koje su mogle izaći i izašle, čak i puno livadskih vrsta koje kod nas slabo izlaze jer ih u kratko vrijeme uništi bura i sunce.
Naša se sugovornica, kako doznajemo, za gljive zainteresirala 2017.godine. Bila je to, prisjeća se, kao i ova 2024. kišna godina i obilovala je stotinama vrsta koje je samo u čudu gledala, ne znajući odakle početi.
- Na Facebooku sam srećom pronašla grupu Gljivobook™ - enciklopedija gljiva u staništu/ Mushroom identification. Kažem srećom jer je Gljivobook jedna od rijetkih grupa koja ima visoke kriterije. Da sam umjesto Gljivobooka prvo naletila na recimo 'Gljive naših šuma' gdje netko objavi punu košaru otrovnih gljiva i prvi komentator mu kaže „Odlične gljive, najbolje pohane!!“ a onda se ostalih 50 komentatora polomi da čovjeku spase život, ne bi bilo dobro, navodi nam.
U startu naglašava da su mobilne aplikacije krajnje nepouzdane, a gljivarske grupe dobar početak, no nikako ne mogu biti dovoljne da bi se naučilo raspoznavati gljive i na temelju toga ih se konzumira. Ona je, dodaje, svoje znanje većinom vukla iz strane stručne literature, kvalitetnih Facebook grupa i mukotrpno ga gradila na terenu.
- U listopadu 2017. otišla sam i na Gljivobook druženje gdje sam ubrala svoj prvi vrganj i ono još važnije oduševila se tim fascinantnim carstvom. Vrlo brzo gljive su za mene postale više od dobrog obroka i od tada lutam šumama i kod svake nepoznate gljive zastanem, proučavam je, pokušavam odrediti koja je.
Takvim pristupom počela sam nailaziti na vrlo rijetke vrste pa sam se zapitala na koji način to dokumentirati i kome se obratiti. Dalje je sve nekako išlo samo od sebe povezala sam se s Hrvatskim
mikološkim društvom (HMD), slala eksikate (osušene gljive) gdje su se ti osušeni uzorci s terena pohranjivali u Hrvatski nacionalni fungarij (CNF).
Mnogi od tih uzoraka su sekvencionirani na Institutu Ruđer Bošković te se ispostavila da su i neki prvi nalazi za Republiku Hrvatsku, a neki su i na europskoj razini rijetki, priča nam Ivana.
Od prije dvije, tri godine administratorica je grupe "Gljive južne Istre" gdje, naglašava, traži od članova da se drže dva jednostavna pravila; da fotografiraju gljive u prirodi tj. na mjestu pronalaska i da ne pitaju odmah o jestivosti, već da se izvole sami upoznati s gljivom, a ne na fejsu tražiti dozvolu za jelo.
Na pitanje koliko gljiva imamo na području južne Istre veli kako je nemoguće nabrojiti sve vrste gljiva koje imamo jer su one doista brojne.
- Općenito se može reći da su najčešće one vrste gljiva čiji rodovi sadrže najviše vrsta. Pa tako imamo mnogo vrsta Krasnica (rod Russula) jer je to rod s više stotina opisanih vrsta, od kojih možda stotinjak raste u Hrvatskoj, pa pupavke i muhare (rod Amanita) kojima pripada i Amanita caesarea, popularna Đordana koja trenutno plodi u velikom broju ali je na Crvenom popisu gljiva Hrvatske kao ugrožena, ali je se bez problema može naći na pulskom markatu.
Tu su zatim vrganji (Boletus) te mnogobrojne vrganjevke (Neoboletus, Xerocomus, Suillus, Rubroboletus itd.), sunčanice (Macrolepiota),razne lisičarke i trubice (Cantharellus i Craterellus), svima znani Grklji (Agaricus), mliječnice i rujnice (Lactarius, Lactifluus) ..., nabraja samo te najpopularnije rodove.
Na jugu se Istre navodi najviše beru vrganji i lisičarke. Sunčanica je, veli, uvijek zvijezda trenutka onako velika i lijepa po livadama, a trenutno su aktualne crne trubice (Craterellus cornucopioides).
- Vrganjski epicentar kao da je uvijek negdje oko Žminja, a ako imamo sreće dobaci se i do nas, a ako ne ni vožnja od dvadesetak minuta nije problem.
Na upit koliko ljudi zapravo znaju o gljivama i njihovom raspoznavanju, ali i koliko su društvene mreže 'krive' da se u berbu (ali i konzumaciju) zapute i oni bez dovoljno znanja, navodi da je carstvo gljive oduvijek tu oko nas i stvarno je zanimljivo koliko ga malo poznajemo i koliko ljudi više znaju. ili bar misle da znaju, o biljkama nego o gljivama.
- Društvene mreže sigurno su približile gljive većem broju ljudi, tko želi dobiti brzu informaciju može je dobiti na Facebooku, no pitanje je kvalitete te informacije. Tako bi se prije trebalo uvjeriti kako osoba koja informacija pruža ima određeno znanje i zna šta govori.
Po mom mišljenju svaki početnik u gljivarenju trebao bi biti i ljubitelj i poštovatelj prirode. Prići prirodi s poštovanjem, odbaciti pohlepu, ne ponašati se kao da smo došli u samoposlugu. Ne sramiti se neznanja, ogroman je broj vrsta koje nas okružuju, veli ova zaljubljenica u gljivarstvo, ali i prirodu.
Prvi savjet koji daje početnicima jest odrediti vrstu šume u kojoj se nalazimo (hrast/bor/grab), pažljivo izvaditi gljivu iz zemlje, primijetiti ima li ispod klobuka listiće, spužvicu ili bodljice, mijenja li gljiva boju na pritisak, kakav je miris?
- Ako želimo proširiti znanje o gljivama, sve su to stvari o kojima moramo voditi računa. Ako nam je to previše berimo sunčanice, vrganje i lisičke i to je jednako vrijedno jer time svoju ishranu nadopunjujemo vrijednim sastojcima.
Idealan način učenja bio bi, navodi, kroz gljivarska društva i što kvalitetniju, noviju gljivarsku literaturu. Nažalost u Puli nemamo gljivarskog društva ili ako ga ima nije aktivno pa su ljudi prisiljeni snalaziti se kako znaju i umiju.
Razgovarajući o najnovijim trovanjima o kojima smo pisali, navodi da bez potpunih informacije ne možemo znati o čemu se radilo.
- Očito se dogodilo trovanje nekim blago otrovnim gljiva ili možda čak jestivima koje su prestare ili loše termički obrađene. Česta su trovanja sa zavodnicama o čemu je vaš list već pisao, ali ako ne znate razlikovati lisičarku od zavodnice i niste sigurnu što imate u rukama onda bolje ne uzimati ništa.
Moguće je i trovanje od xanthodermne skupine Agaricusa (šampinjona) no oni intenzivno žute i smrde na karbol (tintu) te bi nam to trebao biti znak da smo ubrali pogrešnu gljivu, navodi.
Mnoge gljive, koje su se prije smatrale jestivima, po novim su saznanjima smještene u otrovne jer se ustanovilo da otrovi u tim gljivama imaju kumulativni učinak, odnosno, neće nam ništa biti ni od jednog ni od dva pa ni od deset konzumiranja, ali ćemo na duži rok narušiti zdravlje. zdravlje.
Primjer jedne takve gljive je Maglenka (Clitocybe nebularis) Odnedavno je svrstana u otrovne gljive jer sadrži Nebularin koji se taloži u organizmu i oštećuje bubrege.
Zatim su tu, dodaje Ivana, i moguće pojedinačne alergije, svaku gljivu koja se jede prvi put trebalo bi kušati u malim količinama jer gljiva možda sadrži tvar na koju će mo mi imati alergijsku reakciju, a ostali koju se jeli neće imati nikakvih posljedica.
S gljivama moramo biti oprezni i nakon branja.
Dakle, one se ne beru u plastične vrećice, jupol kante nego u prozračne košare. Prema njima se moramo odnositi kao prema mesu, jer one to i jesu, šumsko meso, protein. Kao što ne bi meso ostavljali po kući, pa ga malo spremili u frižider, pa onda za dva dana pripremali, tako ne možemo to činiti niti s gljivom. Temperature su još visoke, gljive brzo propadaju i prema njima se mora odnositi iznimno pažljivo, naglašava naša sugovornica.
Dok razgovaramo, paralelno nam pokazuje brojne vrste gljiva. Ne beremo ih jer je ovdje branje zabranjeno, osim za fotografiranje.
Odmah pored centralne livade ukazuje nam na veliku gljivu koja raste na drvu. U narodu je zovu goveđi jezik, vukovo meso ili jetrenka. Gljiva je dobra za konzumaciju, veli nam, no mnogima ne odgovara njena tekstura (nekako je ljigava) i kiselo-slatki okus. No neki je smatraju delicijom, jedu čak sirovu, od nje rade marmelade, pite....
U šumi dalje nailazimo na lisičarke, crne trube, razne vrganjevke, ali i brojne otrovne gljive. Ovdje se mogu naći, dodaje, čak i pravi vrganji. Pozicija je, veli nam, idealna za gljive jer se ovdje miješaju razne vrste drveća, kojima Šijanska šuma obilije.
Upitana za savjete početnicima navodi da postoji nekoliko stvari po kojima možem.o na prilično siguran način, odvojiti dobru inačicu gljiva od sličnih otrovnih, no tek kad ih naučimo dobro prepoznavati.
Primjerice, vrganji na prerezu moraju ostati snježno bijeli i ne mijenjati boju. Sunčanice se beru one koje su veće od 15 centimetara i imaju tigrastu šaru na stručku - kako j ne bi zamijenili za neku druge vrstu koje, kada su mlade, mogu biti slične.
Kod Pečurke (Šampinjon, Agaricus sp.) zarežemo pod kutem od 45 stupnjeva dno stručka i ako se ukaže žutilo i gljiva ima miris na karbol (tintu) radi se o otrovnom šampinjonu.
Naša sugovornica upozorava da gljive treba brati kada su u punoj snazi jer mlada ili stara gljiva gube svoje značajke po kojima su specifične i mogućnost pogreške je veća.
Opreza u berbi nikad dosta pa savjetuje beračima da si instaliraju nekakav traker, kako se ne bi izgubili, ali i kako moraju voditi računa o mogućim opasnostima, poput primjerice škrapa ili rupa u koje bi mogli upasti dok beru gljive.
Ove se godine, izdvaja kao zanimljivosti, često pronalaze svijetlije lisičarke, čak i potpuno bijele -albino inačice što je, kako vjeruje, posljedica vremenskih prilika.
A u šumi smo pronašli još jednu zanimljivost: Ivana je bila toliko oduševljena da je čak od radosti uskliknula. U dijelu šume gdje je posađen američki hrast, ugledala je iznimno rijetku vrstu gljive: Pojasastu kokicu.
Podoscypha multizonata nalazi se na Svjetskoj crvenoj listi ugroženih vrsta.
Vraćajući se ponovno na trovanja gljivama, doznajemo i zapanjujuću činjenicu: da su ona koja izazivaju gastrointestinalne probleme nakon par sati najčešće blaga, a najgore su one gljive koje imaju dugu inkubaciju i trovanje se pokaže kada je već kasno.
U te vrste spadaju i gljive koje često rastu u našim šumama - koprenke. One izazivaju takozvani orelaninski sindrom s odloženim latentnim periodom od 36 sat, pa čak do više tjedana i imaju za posljedicu teška oštećenja bubrega, smrtne ishode ili pak trajnu dijalizu ili presađivanje organa. Trenutno upravo koprenka u Šijanskoj šumi ima u većem broju.
Zato, ponovimo; uživajte u šetnji prirodom, gledajte gljive i berite samo one za koje ste sto posto sigurni da su dobre.
Nemojte se upuštati u avanture koje bi mogle imati tragičan kraj; ne berite nedovoljno poznate gljive, ne kupujte ih po oglasnicima i od poznanika za koje niste sigurni da imaju dovoljno znanja. Jer, do sada je pulska bolnica već zaprimila 15-ak otrovanih pacijenata.
Srećom, sva su trovanja bila blaža.
Ukupno se putem natječaja prodaje 4.460 gradskih kvadrata po početnoj cijeni od 538.083 eura. Dakako, i cijena ovisi o kvadraturi oglašene nekretnine i samoj lokaciji
Investitor je u sklopu dubinskih radova na kopanju parkirne garaže srušio zid pokrajnjeg objekta u vlasništvu Grada Pule i pritom doslovce ušao u stambeni objekt koji na toj lokaciji koristi jedna pulska obitelj
Pulska dizajnerica vrtova Iva Tominović Matas reagirala je na stajališta investitora prema kojem "ješenje o obustavi zauzimanja javne površine nije isto što i zatvaranje gradilišta – komunalni redari nisu sud ni građevinska inspekcija" i napisala: "Građane ne zanima čija je parcela ili koji je ured nadležan. Oni očekuju da struka zna sačuvati ono što je vrijedno i ima hrabrosti djelovati".
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
