Ako će me jednog dana pitati gdje sam sve bio odgovorit ću: bio sam jednom i u Veprincu.
Jednom je sasvim dovoljno da bi doživio nešto izuzetno vrijedno. Kratka preporuka: posjetite mali gradić na padinama Učke s raskošnim pogledom na Kvarnerski zaljev, barem jednom. Uzbudljivo je, čak i u slučaju da je zaljev pokriven maglom kao što je s nama bio slučaj.
Izabrali smo neuobičajen put: od Žminja smo preko Svete Katarine, Podpićna, Vozilića i Plomina obavili obalnu vožnju sve do Ičića. Potom smo se popeli na 519 metara nadmorske visine i ugledali sitnog suverena iznad Opatije.
Pitao sam mještanina koji je rezao živicu oko lijepe kuće da me usmjeri gdje parkirati auto. Gle vraga, čovjek je vodič i već dugo dočekuje znatiželjne turiste.
"Veprinac je bio općina- komuna u vrijeme kada su u Opatiji pasle ovce. Tek je tridesetih godina prošlog stoljeća općina premještena u Opatiji. U Zagrebu se čuva statut iz 1507. godine, pisan je na glagoljici i potom preveden na talijanski. Kružite oko crkvice svete Ane, primjetit ćete zapis koji podsjeća da je izgrađena 1442. pedeset godina prije nego što je Kolumbo otkrio Ameriku."
Zahvalio sam se na šturim, ali sasvim dovoljnim podacima: urbana struktura mjesta potvrđuje navode uljudnog gospodina.
Učka s kvarnerske strane pripada moru, nije daleki čuvar istarskog pitomog krajolika, zato je korisno obaviti obalnu vožnju.
S obzirom na maglu Gianni se fokusirao na sitne detalje prelijepog gradića; snimio je i vrata sitnog zatvora. Uostalom, snimanje panorame nije zahvalan posao, naročito na tim visinama, nema te kamere koja može nadomjestit ljudsko oko. Svako toliko, shodno kretanju oblaka prikazala bi se Opatija i dalje riječki neboderi i lučka postrojenja.
Plavetnilo mora prepuštam mašti kao i zelenilo guste šume prema vrhu svete Učke. Veprinac, mali gradić između mora i planine, na pola puta, van svih današnjih prometnih ruta usmjerenih na tunel pod Učkom.
Veprinac je stoljećima zauzimao strateško mjesto jer se nalazio kraj ceste Kastav- Prevoj Poklon na Učki- Pazin. U povratku vozili smo se upravo tom cestom.
Čitam definiciju: planinski prevoj je ulegnuti dio planine ili grebena, a obično kroz kojeg vodi put ili cesta od jedne strane planine do druge. Poklon se nalazi na 922 metara nadmorske visine. Preko njega su Istrani stoljećima prelazili prema Kastvu i Rijeci. Tuda je 1785. izgrađena strateški važna cesta Pazin- Kastav, popularno nazvana Istarskom Jozefinom.
Lutajući uličicama Veprinca u mislima sam rastegnuo vremenske dimenzije, vratio sam se u doba krijumčarenja, nabujale trgovine mimo zakona, između austrijskih i mletačkih posjeda u Istri, među ostalim, šverc robom uskočkih pljački na moru koja je stizala do Rijeke i Trsta i potom ulazila i na poluotok.
Kraj Veprinca stoljećima je bilo jako živo: bio je gradina i zbjeg u slučaju opasnosti.
Od nekadašnjih gradskim utvrda preostali su dijelovi gradskog zida s vratima na tri otvora.
Danas se stanovništvo bavi pretežito turizmom: dominiraju plave tablice sa zvjezdicama kuća za odmor, petsto metara niže, na obali na raspolaganju su hoteli i restorani Opatije, Lovrana, Matulji, trguje se na drugi način. Veći dio gradića je dobro sačuvan, stalno se nešto gradi i nadograđuje, tog jutra zatekli smo pet šest kamiona koji su dovozili građevinski materijal, zvuk mješalica posvuda.
Gradi se i u okolnim naseljima: Tumpići, Zatka, Vas, Zagrad, Travičići.... Veprinac, sigurna točka na putu između Istre i Kvarnera.
Prilikom kratkog razgovora s domicilnim vodičem objasnio sam mu da godinama kružim Istrom i zapisujem sitne detalje a on, uz smješak:
"Zar je i to Istra!?"
Gianni me ispravio, nalazimo se u Primorsko-goranskoj Županiji. Dobro, obavili smo međužupanijsku kratku reportažu. Spuštajući se prema Istri zaustavili smo se u Dopolavoro, svi su stolovi bili već rezervirani, čekali su poveću grupu, kuhari su dovršavali šugo od medvjeđeg mesa.
