Lovački lobi je, kažu upućeni, prilično utjecajan jer u svojim redovima ima dosta ljudi iz svijeta politike, gospodarstva, policije, sudstva.
Svježa odluka istarskog župana Borisa Miletića o dodjeljivanju bespovratnih 428.700 eura udrugama u poljoprivredi, šumarstvu, lovstvu, ribarstvu i vodnom gospodarstvu Istarske županije za ovu godinu (dostupna OVDJE) otvara pitanje jesu li lovci privilegirani u dobivanju sredstava istarskih poreznih obveznika.
Naime, gotovo svaki četvrti euro ove navedene svote, ukupno 93.500 eura, odlazi lovačkim udrugama u Istri. Pritom treba reći da je župan ovu odluku donio na prijedlog Povjerenstva za ocjenjivanje prijavljenih programa/projekata.
Upravo se na to povjerenstvo (u odluci nisu navedeni njegovi članovi) poziva predsjednik Lovačkog saveza Istarske županije Graciano Prekalj nakon našeg pitanja o mogućem sukobu interesa.
Naime, istarski Lovački savez kojim on predsjeda dobio je pojedinačno, u odnosu na stotinjak preostalih prijavljenih udruga, najveći iznos (44.300 eura), dok Prekalj istodobno obnaša dužnost pomoćnika pročelnika resornog županijskog Odjela za poljoprivredu, šumarstvu, lovstvo, ribarstvo i vodno gospodarstvo. Pročelnik odjela je Ezio Pinzan.
Predsjednik istarskog Lovačkog saveza istodobno i pomoćnik pročelnika resornog županijskog odjela Graciano Prekalj
Prekalja podsjećamo da je ipak drugi čovjek županijskog Odjela.
- Drugi čovjek Odjela nije u povjerenstvu, kaže za sebe Prekalj, dodajući: "Postoji Povjerenstvo u Odjelu koje sve pristigle zahtjeve analizira i na temelju toga predlaže odluku županu koji zatim donosi odluku, na temelju koje se sklapaju ugovori i koriste sredstva".
Na pitanje koliko je lovstvo postalo biznis, on kaže da svatko ima pravo gledati na svoj način, da bi zatim dodao: "Međutim, kad divlje svinje šeću po gradovima, onda su lovci krivi, naravno".
Kažemo mu ipak da bitno manje sredstava od lovaca dobivaju udruge za zbrinjavanje životinja i udruge.
- Da, međutim lovci putem lovozakupa uplaćuju vlastita sredstva u proračun Istarske županije. Postoji i zakonska obveza da se namjenska sredstva namjenski troše. Lovci iz svojih džepova plaćaju članarinu svojim udrugama, a udruge plaćaju koncesiju županiji za gospodarenje lovištem, što druge udruge ne plaćaju. Sredstva dobivamo svake godine zato jer i najviše sredstava uplaćujemo , veli predsjednik županijskog Lovačkog saveza Graciano Prekalj, dodajući da upravo ove godine počinje proces produžetka ugovora o zakupu za sva zajednička lovišta u Istarskoj županiji.
Biolog iz Premanture dr. sc. Neven Iveša kaže da bi se proračunska sredstva trebala dodjeljivati prema prioritetima.
- Istra ima strateške razvojne dokumente, a moje osobno mišljenje je da lovstvo nije jedno od takvih prioriteta da zavređuje takav dio kolača. Kada se dodjeljuju sredstva iz proračuna za lovstvo, ona bi se trebala dijeliti prema istraživanjima o količini potrebnog odstrjela divljači, prema mjerljivim i konkretnim pokazateljima koji su izvan komercijalnih okvira kojemu svi danas svjedočimo. Po mom osobnom mišljenju, paradigma lovstva se u Istri značajno promijenila u zadnje vrijeme zato što je ono postalo biznis. A sve što postaje biznis ima veze s iskorištavanjem prirodnih resursa (u ovom slučaju divljači), a koje je vlasništvo svih građana, ističe Iveša.
"Smatram da je lov prešao gabarite održivog upravljanja, kao što je nekad bio. Lov, naravno, ima socijalnu komponentu, ljudi se druže u prirodi, održavaju pojilišta, hrane životinje tijekom zime kada vlada oskudica hrane, vrše sanitarni odstrel životinja koje su se prekotile i koje stvaraju ekološke disbalanse. I to je u redu, ali smatram da lovstvo nije toliki prioritet, izuzev sanitarnog odstrela divljih svinja koji je problem na razini cijele Europe. Lovstvo je i na svjetskoj razini priznata i časna djelatnost ukoliko se provode osnovna načela, a to je briga o staništima. S druge strane, polovica Istre se izgradila, a lov dobiva sve više. Kako je to moguće", pita se dr. sc. Iveša.
- S druge strane, ribolov je strateška djelatnost u Istri, kojom se žele očuvati radna mjesta, tradicija i opskrba zdravim i svježim namirnicama iz mora, a duž cijele obale kronično nedostaje infrastruktura za ribare, od kvalitetnog pristupa obali i iskrcajnih mjesta do struje, vode i adekvatnog parkinga, zaključuje ovaj biolog.
Kad smo kod ribolova, iz teksta odluke može se pročitati tek da je Športsko ribolovni savez Županije Istarske dobio svega 2000 eura za povećanje ihtioprodukcije autohtonih ribljih vrsta u jezerima, barama i rijekama Istarske županije unosom plodnih jedinki u područja pogodna za razmnožavanje, da je lokalna akcijska grupa u ribarstvu „Istarski švoj“ iz Pazina dobila 650 eura i da je isti iznos dobila i lokalna akcijska grupa u ribarstvu "Pinna nobilis" iz Novigrada.
Znakovite su pojedine paralele. Udruga Istarska web tržnica iz Poreča dobila je 2500 eura potpore izravnoj prodaji poljoprivrednih proizvoda, koliko i Lovačko društvo „Jarebica“ Bale za izradu projektne dokumentacije za izgradnju lovačke kuće.
Lovačko društvo Golub Kanfanar dobilo je 3000 eura za opremanje novog lovačkog doma, a istu je sumu dobila Udruga proizvođača istarskog češnjaka Pazin, kao i Udruga orača Istarske županije iz Poreča.
Bode oči da je recimo Udruga uzgajivača istarske koze iz Pazina dobila 7.000 eura, dok je Lovačka udruga „Vepar“ Pazin za nabavu prenosive rashladno zamrzavajuće komore za čuvanje mesa divljači dobila 10.000 eura.
Siniša Brajković, predsjednik Lovačke udruge “Vepar” iz Pazina kaže nam da ta sredstva nije dobila samo pazinska udruga 'Vepar' nego je, veli, postignut dogovor s predsjednikom istarskog lobačkog saveza Gracianom Prekaljem da se lovačke udruge iz Gračišća, Motovuna, Tinjana i Lupoglava, Cerovlja (kao i Pazina) svake godine odriču pojedinačnih novčanih sredstava od 1300 eura u ime jedne od tih šest udruga.
Na pitanje koja je javna korist te prenosive rashladno zamrzavajuće komore za čuvanje mesa divljači, on odgovara: "Kad se divlja svinja ustrijeli mora se po zakonu napraviti analiza na moguću svinjsku kugu, a dok se čeka analiza veterinarske stanice, koja se čeka jedan dan, ustrijeljena divljač mora biti skladištena u komori".
On negira da se s tom divljači posluje komercijalno.
"Mi smo neprofitabilna udruga. Nema prodaje kod nas, to je samo za čuvanje nakon što se recimo u hajkama ustrijeli dva , tri ili pet komada i nema podjele mesa dok iz veterinarske stanice ne dođe 'crno na bijelo', dodaje.
- Ukoliko je meso zdravo, ono se dijeli isključivo ljudima koji su bili u skupnom lovu, zaključuje predsjednik Lovačke udruge “Vepar” iz Pazina Siniša Brajković.
