U Puli je rođena nova građanska inicijativa kojoj je jedna od želja da svaki kvart u našem gradu ima svoj šumski vrt. Za sada su je podijelili na društvenim mrežama pod profilom 'Jestiva Pula'.
- Istražili smo Verudu i Vidikovac, kvartove koji su još uvijek bogati zelenim i neuređenim gradskim površinama, no mjesta za šumski vrt zapravo ima u svakom kvartu u našem gradu. Vrt može biti veliki, ali može biti i mali. Uz malo truda zajednice i dobru volju lokalne vlasti naš grad može postati jestiv. Posadimo drveće, grmlje, cvijeće, povrće, poziva jedna od inicijatorica ideje, Iva Maslovar, po struci ekonomistica, ali dugogodišnja zaljubljenica u prirodu i "sve zeleno".
Iva Maslovar na mogućem mjestu budućeg šumskog vrta
Područje namijenjeno gradnji....
Šumski vrtovi su, pojašnjava, samoodrživi prirodni ekosustavi, vrtovi u kojima biljke koriste jedna drugoj. Na primjer, biljka koja voli sjenu raste ispod voćke, penjačice koriste stablo za potporu, biljke koje pokrivaju zemlju sprečavaju gubitak vlage iz tla i zaustavljaju korov... Šumski vrt je najstariji način ljudskog bavljenja poljoprivredom, onaj u skladu s prirodom.
- Krenuli smo kao inicijativa građana, no uskoro planiramo oformiti udrugu i "baciti se na posao". Razgovarali smo već sa čelnim ljudima županije i grada i želja nam je prvo urediti jestivi park i šumski vrt na području iznad već postojećih vrtova na Valsalinama.
Problem je što je to područje planovima namijenjeno gradnji, no mi vjerujemo da bi ovaj dio, koji se već 50-ak godina obrađuje od lokalnog stanovništva, trebao ostati zelen. Od uređenja bi svi imali koristi; i Grad, i sadašnji korisnici parcela, ali i lokalno stanovništvo.
Bilo bi lijepo da se to područje zaštiti i da se nastavi tradicija bavljenja vrtova. Mi bi se samo nadovezali na tu priču i pokušali oplemeniti cijeli prostor sadnjom biljaka, a posebice voćaka, što uređenjem kompletnog krajobraza, navodi Maslovar.
Na pitanje koja je razlika između ove ideje i već postojećih društvenih vrtova na Gregovici, Iva pojašnjava da su tamo dodijeljene parcele pojedincima na korištenje te je tek jedan manji dio vrta društveni, dok bi ovdje cijeli vrt bio zajednički i svatko bi imao pravo u njega doći i poslužiti se voćkama. Ovo je, napominje, projekt koji nastaje postepeno i razvija se godinama.
Vrtovi na Valsalinama/Foto: Saša Ergotić Licul
- Valsaline su zanimljive jer se ovdje već desetljećima obrađuju parcele koje se, većinom, nalaze na gradskom području. No cijelo je područje zapravo neuređeno, ne zna se tko što obrađuje, a mi smo osmislili kako bi se sve moglo unaprijediti, veli Maslovar.
Tu u priču ulazi Nediljko Landeka, voditelj Odjela za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, ujedno i predsjednik Pčelarske udruge Pula. Navodi da im je područje tih vrtova problematično jer predstavlja najveće leglo komaraca koje cijelu Verudu opskrbljuje ovim krvopijama.
Leglo komaraca za cijelu Verudu
- Cijelo se ovo područje obrađuje stihijski. Neke su parcele zagrađene, za većinu se ne zna tko ih obrađuje, voda se prikuplja u posudama i one postaju legla komaraca koje mi ne možemo držati pod kontrolom. Kada bi se u područje uvelo reda onda bi i mi mogli sve tretirati kako treba, bez štetnih metoda, ljude educirati i dio problema bio bi riješen, navodi.
Korisnicima bi ovaj projekt kompletnog uređenja područja sigurno bio zanimljiv jer predviđa i udružene usluge poput uređenja zajedničke kompostane, ali i monitoring nad dva bunara koji se ovdje nalaze. Oni trenutno nisu pod kontrolom i korisnici ne znaju kakva je voda kojom zalijevaju svoje povrće, navodi Landeka.
U planu je i mali plastenik gdje bi se uzgajale presadnice, formiranje banke sjemena, a na sve neobrađene dijelove dodavale bi se voćke - voće bi koristili ljudi, a njihovo cvijeće oprašivači, odnosno pčele.
Saša Ergotić Licul
Landeka zaključuje kako bi se za ove vrtove trebao pronaći adekvatan model upravljanja te kako ih oni ne žele svojatati već svojim znanjem i iskustvom pomoći da se cijelo područje sačuva zeleno i unaprijediti ga. To je, napominje, proces koji traje, no odnekud treba krenuti.
Kao pčelara zanima ga da se ovdje oformi 'vanjski' dio Pčelarskog edukacijskog centra s biljkama oprašivačima, ali i košnicama gradskog pčelinjaka.
- Ovdje bi mogli svima, a posebice mladim generacijama, ukazivati na važnost pčela i naučiti ih da ne rade pogreške naše generacije, da nije potrebno da svugdje bude beton, veli Landeka.
Iva dodaje da već surađuju s Osnovnom školom Vidikovac kojima su pomogli oko uređenja školskog vrta, a cilj im je imati tim vrtlara koji bi mogao pomagati na raznim projektima.
Vrt Osnovne škole Vidikovac
Mobilni tim vrtlara
- Mobilni tim vrtlara bio bi za pomoć i održavanju školskih i vrtićkih vrtova, pomoć formiranju šumskih vrtova po kvartovima. Zaposlili bi tim pomoćnih vrtlara koji su se školovali u Školi za odgoj i obrazovanje, Danijela Maružin nam je zadužena za zapošljavanje osoba s invaliditetom, a njezin kolega Hrvoje pomoć za uređenje senzorskog dijela parka. Škola za odgoj i obrazovanje otvorena je za sudjelovanje i s njima bi razvili senzorni dio parka, navodi Maslovar.
Dodaje da s Gradom Pula već surađuju na projektu Lošinjske ulice gdje bi se, slično kao na Gregovici, uredili društveni vrtovi.
Vrtovi na Marsovom polju/FOTO Marijana Banko
- Mi za tu lokaciju imamo pregršt ideja, od toga da se vrati lokva koja je ovdje nekada postojala do urbane farme, a vidjet ćemo što će se uspjeti realizirati, navodi naša sugovornica.
Pokret jestivih gradova, u kojima su javne površine zasađene jestivim biljem koje je svima dostupno, širi se svijetom.
Mrežu čini 150 gradova u kojima besplatno možete ubrati voće i povrće na javnim mjestima. Jestive gradove stvarali su različitim oblicima održive proizvodnje, distribucije i upotrebe hrane – urbanim vrtovima, jestivim parkovima, gradskim voćnjacima, urbanim pčelarstvom, uzgojem manjih domaćih životinja, organiziranjem događaja na kojima se kuha i kuša ta hrana, zelenim fasadama…
Ukratko, jestivim gradom uključuje se zajednica u razvoj grada, potiče se lokalni gospodarski rast, stvaraju se nova radna mjesta te nastaje zelenije i zdravije okruženje, ugodnije za život. Na upit je li to kod nas još uvijek utopija jedna od članica inicijative, biologinja Andrea Budiša (Rovinjka koja danas živi na relaciji Istra- Nizozemska) navodi da su ovakvi vrtovi vani posve normalni i uobičajeni.
U Nizozemskoj tako postoji cijeli niz gradskih, društvenih, permakulturnih vrtova, vrtova namijenjeni maloj djeci, školarcima, studentima.... Pa zašto ne bi i kod nas, pita se.
Na jugu Indije, gdje sam nedavno boravila, investitori u hotele s lokalnom zajednicom dogovaraju oko eko vrtova i područja očuvanja rijetkih i endemski vrsta s tog dijela i onda dobivaju zelene zvjezdice s kojima se promoviraju i brendiraju. To je samo jedan od primjere kako turizam i zaštita prirode ne trebaju uvijek biti u koliziji, kao kod nas u Istri
Turizam i očuvanje prirode mogu ići zajedno
- Pozitivne primjere imamo posvuda po svijetu, od europskih gradova do Marakeša koji sadi drvorede citrusa koji se kasnije koriste u prehrani i juga Indije gdje sam nedavno boravila.
Ovdje se, primjerice, investitori u hotele s lokalnom zajednicom dogovaraju oko eko vrtova i područja očuvanja rijetkih i endemski vrsta s tog dijela i onda dobivaju zelene zvjezdice s kojima se promoviraju i brendiraju. To je samo jedan od primjere kako turizam i zaštita prirode ne trebaju uvijek biti u koliziji, kao što je to slučaj kod nas u Istri, navodi Budiša.
Pozitivnih primjere, dakako, ima i u Hrvatskoj pa sugovornici recimo ističu Grad Varaždin koji je zasadio gradske voćnjake, a Landeka je pohvalio Vodnjan za drvorede lipa koje su odličan izvor hrane za pčele.
Kao jedan od gradova primjere zelene politike Iva ističe Križevce - na primjer Magdin vrt koji je nestao tako da je Inicijativa građana zatražila od Grada određenu česticu za društveni vrt, a grad im je dao česticu koja je, baš poput Valsalina billa u zoni gradnje, ali ju je izmijenio u zelene zonu.
- Kod nas je u Istri problem taj što slijedimo neke trendove bez promišljanja. Engleski travnjaci nisu za naše područje, mi trebamo očuvati ono što imamo, saditi autohtono bilje, promišljati o uređenju, ne saditi neautohtone i često čak invazivne vrste koje štete našem ekosustavu.
Magdin vrt/Križevci info
Osim brige o stablima moramo razmišljati i očuvanju pašnjaka jer su oni bitni ne samo za očuvanje raznolikosti flore već i faune, navodi Budiša zaključujući da su šumski i jestivi vrtovi koji oni propagiraju nešto od čega koristi mogu imati baš svi - od životinja do lokalne zajednice, a koristi koje im pružaju su višestruke jer ovakve parkovne površine dižu vrijednost cijelom urbanom području.
Iva Maslovar ima puno znanja i praktičnog iskustva - radila je na njivama ekološki uzgoj, dugo prati ekološku poljoprivredu, organski uzgoj hrane, permakulturu, regenerativnu poljoprivredu, članica je Solidarne eko grupe Pula od samog početka. Njezin dio posla bio bi tim vrtlara, njihova edukacija i rad s njima uz pomoć Danijele Maružin.
Nediljko Landeka bi imao za cilj razvoj edukativnog centra za oprašivače i bilje.
U priču se uključila i profesorica Kristina Afrić Rakitovac s pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile, s Fakulteta ekonomije turizma "Dr. Mijo Mirković", koja je zadužena za model upravljanja i rad sa studentima te njezina kolegica, profesorica Sandra Kadum s Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti koja bi vodila bi aktivnosti za predškolski i razrednu nastavu.
Andrea Budiša je na postdoktorskom u Nizozemskoj pa se nadaju i međunarodnoj suradnji, za rješavanje pravnih pitanja inicijativi se pridružila odvjetnica Šanin Gedri Krelja, kao agronom Dorian Siljan, a suradnja se dogovara i s pulskom Strukovnom školom te brojnim udrugama i građanima entuzijastima.
Surađuje se i sa Udrugom Zmag i Udrugom permakultura Dalmacija, a ideju podržava i Društvo arhitekata Istre.
