OTKRIVAMO U Galižani postoji rješenje svih problema s kominom na području južne Istre. Potrebno je samo malo dobre volje!

Istražujući fenomen devastacije prirode nezakonitim odlaganjem komine, nusproizvodom nastalim preradom maslina, otkrili smo da rješenje ovog problema postoji te da je, uz malo truda, doslovce nadohvat ruke. 

Naime, u industrijskoj zoni Galižana nalazi se pogon tvrtke J.T. Energy d.o.o. koji je potpuno opremljen za preradu komine te, uz relativno mala ulaganja, predstavlja moguće rješenje za svu kominu nastalu na jugu Istre.

Svi zbrinjavaju kominu u pogonu koji nema uporabnu?

Zanimljivo, gledajući elaborate o zaštiti okoliša nekoliko istarskih uljara vidljivo je da većina navodi kako ostatke maslina zbrinjavaju upravo u pogonu u Galižani. Međutim, na terenu je očito da su takvi navodi neistiniti jer je tamošnji pogon izvan funkcije, odnosno uopće nema uporabnu dozvolu.

Podsjetimo, tijekom prerade maslina nastaje velika količina nusproizvoda, gotovo identične težine maslinama koja se prerađuje. Na primjer, na jugu Istre obradi se oko 10.000 tona (10 milijuna kilograma) maslina od kojih nastaje jednako toliko otpada.

Taj je nusproizvod prvih dvije godine prilično otrovan za okolicu te, ukoliko se ostavlja na neodgovarajući način, „ubija” zemlju ( i podzemne vode) na koju se odlaže.

Najveći problem je prevelika količina fenola, amonijaka i vodootopivih soli u komini koja u sirovoj fazi izrazito otrovno djeluje na zemlju i sve okolne biljke. Najgori primjer je okolica Vodnjana u kojem djeluje nekoliko uljara koje godišnje prerade oko 5.000 tona maslina.

U radijusu od nekoliko kilometara od vodnjanske place veći dio spomenute komine razbacuje se na nezakonit način.

Sven Jeličić: Deset godina razvijamo projekt mehaničko-termalne obrade komine

O samom postupku prerade komina razgovarali smo s inicijatorom projekta i suvlasnikom tvrtke J.T. Energy Svenom Jeličićem.

- Ovaj projekt naš tim razvija desetak godina. Prvotno, plan je bio izgradnja pogona elektrane na bio masu u poslovnoj zoni Višnjan ali zbog političkih prepucavanja taj je projekt propao. Potom smo kupili parcelu u poslovnoj zoni Galižana, trebalo nam je pet godina da ga dovršimo a u međuvremenu smo upali u probleme, uvodno nam je objasnio Jeličić.

Inače, njegov proces prerade komine sastoji se od prešanja mase, djelomičnog cijeđanja vode, nakon čega se pristupa sušenju. Kao finalni proizvod nastaju peleti.

- Poslovni model sastoji se od sljedećih faza: proizvođači ulja dovoze kominu u naše pogone i besplatno nam je isporučuju. Mi nakon prerade prodajemo pelete čija se cijena kreće oko 160-200 eura za tonu, objasnio nam je Jeličić.

- U osnovi radi se o mehaničko-termalnoj obradi komine koja je inače ekstremno vlažna. Pravo živo blato, nimalo zdravo za okoliš. Ranije je obrada maslina imala tri faze i komina je izlazila u potpuno drukčijem stanju. Bila je suha, mogla se odmah ložiti. Istina, tada je kao nusprodukt ostajalo puno prljave vode, objasnio nam je Jeličić.

Investitor dosad uložio milijun eura, trenutno je u blokadi

- Novi način obrade donio je drukčije probleme. Ova komina se u svom sirovom obliku ne može koristiti. Za njeno zbrinjavanje mora postojati bazen izgrađen od vodonepropusnog betona koji se potom premazuje. Nakon dvije godine i posebenog tretmana ta se komina može koristiti kao gnojivo, rekao nam je Jeličić i objasnio tehnološki proces.

- Kominu najprije stavimo u ove preše i nakon stiskanja iz preša izlazi komina s 30 posto vlage. Na taj je način puno lakše sušimo. Prilikom prešanja voda iz komine odlazi u obližnje bazene. Tu je vodu moguće kasnije pretvoriti u bioplin i na taj način također energetski iskoristiti. To planiramo provesti u budućnosti, najavljuje Jeličić.

Vezano za kominu sezona traje oko tri mjeseca, od konca rujna do prosinca, dok se u ostatku godine može prerađivati, prešati i sušiti, različiti bio otpad.

- Možemo obrađivati i grane i grmlje, najprije ide duplo drobljenje pa sušenje i onda se rade peleti, kaže Jeličić i dodaje da je grupa investitora dosad u projekt uložila oko milijun eura ali su zbog različitih okolnosti upali u poslovne probleme zbog kojih je tvrtka trenutno u blokadi.

- Mi smo još uvijek testno postrojenje, nemamo uporabnu dozvolu. Najprije je kasnila struja, onda su bili neki problemi s prometnicom. Mi smo imali veliki kredit koji nismo mogli vraćati i sad smo u problemima, kaže Jeličić.

Od 1.000 tona komine prerade se peleti vrijedni 70.000 eura

Nakon objave naših članaka kaže da su mu se obratili neki od prozvanih uljara koji su se infomirali što je sve potrebno za ponovno pokretanja proizvodnje.

- Mi u stvari pomažemo uljarima da se riješe komine bez značajnijih troškova. Za cijeli Vodnjan potrebno je oko 16 preša. U ovih nekoliko godina preradili smo nekoliko tisuća tona, kaže Jeličić.

Nakon njegovog objašnjenja jasno je da nisu istinite tvrdnje vlasnika brojnih istarskih uljara da veći dio komine voze u Galižanu. U stvari ta se opcija često koristi da bi se dobio elaborat potreban za otvaranje uljare. Kada se ona otvori tek manja količina komine ide u Galižanu. Ostalo ide na polja a ponekad i u more.

- Probali smo s uljarama na vodnjanskom području, malo s porečkog područja, malo Umag, Buje, kaže Sven Jeličić. Ipak, troškovi prijevoza odbili su vlasnike uljara sa sjeverne Istre.

Računica je jednostavna. Od 100 tona komine dobije se 40 tona peleta koji se mogu prodati po cijenama od 160 do 200 eura po toni. Komina od jedne klasične vodnjanske uljare koja preradi 1.000 tona maslina može se dobiti 400 tona peleta što se može prodati za oko 70.000 eura.

Kada bi se sva vodnjanska komina obtađivala u Galižani, samo od nje moglo bi se proizvesti peleta u vrijednosti od 350.000 eura. Kada se tome doda i obrada grana, grmlja i drugog drvenog otpada, možemo zaključiti da se radi o biznisu koji može rentabilno poslovati.

Ukoliko se na području Vodnjana, možda i najrazvijenijeg hrvatskog centra maslinarstva, planira poštovati zakon, tada je rješenje moguće uz malo truda i suradnje između uljara, Grada Vodnjana i trenutno blokirane tvrtke J.T Energy.