PRIRODNI PARK ŠKARLINE: Jedinstven primjer razigranosti unutarnjih voda, šuma, ze­mlje i kamena nedaleko Brtonigle

Brtonigla spada u manje općine Županije istarske, ali je svejedno veliki protagonist prirodnoslovne karte Poluotoka. Naime, različitost je ključna riječ koja vjerno opisuje njezino prirodno okružje. Iznenađujuće je da su na tako relativno malom prostoru (samo 33 kvadratna kilometara) prisutni toliki prirodni fenomeni.

Iz zraka, ovo se bogatstvo primjećuje već na prvi pogled: brežuljkasti krajolik, četiri različite vrste (boje) zemlje, maslinici, vinogradi, livade i polja, šume i mediteranska flora, krški kamenjar, doline i vrtače, i, naravno, vode: more i rijeka Mirna. U tom bi se pogledu iz zraka vjerojatno našle i ovce na paši i ptice u letu nad dolinom Mirne. Zamimljivo je i podzemlje; u spilji mramornici vapnenačke forme (stalagmiti i stalaktiti i druge) podsjećaju na gotičku katedralu.

Crvena, crna, bijela i siva zemlja

Istaknuta specifičnost teritorija Brtonigle je iznenađujuća prisutnost svih četiri geomorfoloških vrsta istarskog tla (pedosfere). U cijeloj Istri, samo se na području Brtonigle susreću crvena, crna, siva i bijela zemlja.

Upravo kao što je to uobičajeno za cijelu zapadnu istarsku ploču (od sjeverozapada pa sve do samog juga poluotoka), najprisutnija je zemlja crvenica, tipična za jadransko-krške krajeve, sastavljena od glinastog sloja zemlje koji leži na vapnencu. Karakterističnu boju dobiva od željeznih i aluminijskih oksida nastalih u dodiru s vodom koju polagano upija.

Premda je siromašna dušikom i fosforom, crvenica je zbog svoje protočnosti pogodna za poljoprivredu, napose za vinovu lozu i masline.

Crna je zemlja humusno tlo, sastavljeno od razgrađenih organskih tvari, što je, uz tamnu boju koja pospješuje brže zagrijavanje, čini najplodnijom.

Siva i bijela zemlja su flišasto tlo vrlo zanimljive plodnosti. Sivu boju daje velika prisutnost gline i stjenovitog materijala, sve do pijeska, koji nastaje erozijom voda tekućica, a u slučaju Brtonigle to su rijeka Mirna i potok Škarline.

I bijela zemlja, koja je zapravo svijetlo žućkaste boje, nastaje od sedimenata stijena: radi se o smjesi gline i vapnenca čiju boju određuje prisutnost lapra i raznih organskih primjesa.

Kada se raznovrsnosti tla, sa svojim specifičnim poljoprivrednim svojstvima, pridodaju i varijacije mikroklimatskih uvjeta, nastaju preduvjeti za proizvodnju sličnih, ali opet i različitih poljoprivrednih proizvoda.

Tako je još 2011. pokrenut vinski projekt Četiri zemlje čiji je najzanimljiviji rezultat bio proizvodnja tipičnoga istarskog vina malvazije iz četiri različita vinograda, svaki na jednoj od četiriju vrsta tla, ali na istoj mikrolokaciji.

Premda je berba izvršena istoga dana i premda su procesi vinifikacije provedeni u jednakim uvjetima, obilježja vina iste sorte s pojedine zemlje bila su drugačijih enoloških osobina. Stoga su, crvena, crna, siva i bijela zemlja Brtonigle puno više od oku ugodna kolorističkog pejzaža.

Prirodni park s kanjonom

Izuzetna geološka, geopaleontološka, priro­doslovna i krajobrazna posebnost teritorija Br­tonigle je prirodni park Škarline, osebujno po­dručje kanjona potoka Škarline, koji se nalazi sjeverno od Nove Vasi. To je za Istru jedinstven primjer razigranosti unutarnjih voda, šuma, ze­mlje i kamena.

Fotografija: Facebook Colors of Istria

Prilaz kanjonu u blizini je maloga jezera s mo­stom, okruženog trstikom. S ove točke strmi put vodi do prvog platoa, ispod visokih stijena, u kojima se nalaze fosili: rod Hippuritoidi iz izu­mrle skupine Rudista, školjkaša u obliku roga. Morfologija tih stijena i položaj rudista (fosili pa­leoškoljkaša) dokazuju da se ovdje nekad nala­zilo plitko i toplo more, ali da je u doba krede (od prije 65 milijuna do prije 30 milijuna godina) došlo do iznenadnih tektonskih poremećaja uslijed kojih se more povuklo.

Rudisti su vrlo značajni u paleontologiji, i to ne samo zato što ukazuju na nekadašnje prisustvo toplog i plitkog mora, već zato što omogućuju poznavanje geološke starosti stijena u kojima su pronađeni kao fosili. Kad je riječ o vapnenač­kim stijenama, i same ljušture rudista doprinose njihovom stvaranju. Upravo su takvi rudisti-va­pnenici prisutni u slojevima stijena Škarlina.

S prilaznog platoa podno visokih litica, u blizi­ni kojeg se nalazi i manji slap, počinje živopisni kanjon uz potok Škarline koji nekoliko kilome­tara vijuga sve niže prema Mirni, gdje se potok ulijeva. Tok divljeg potoka i kanjona prati staza nesvakidašnjega pustolovnog ugođaja.

Gustu i sjenovitu šumu čine raznovrsna zimze­lena i listopadna stabla: zelenika i crnika, hrast medunac, crni jasen i klen. Raznolikost flore obogaćuju visibabe, ciklame, jaglaci, ljubičice, a faune razne žabe i daždevnjaci.

Škarline su, iz svih tih razloga, slikovito izletničko mjesto posebne paleontološke i prirodoslovne vrijednosti. Do iznenađujućih Škarlina, svježeg zraka i posebnog ugođaja, vode označene bi­ciklističke i pješačke staze.