AFTERSUN: Poetika odnosa oca i kćerke kroz sjećanja

Prema mnogim kritičarima, primjerice, za Sight and Sound časopis Britanskog filmskog instituta, najbolji film iz prošle godine je ‘Poslije sunca’ (u originalu ‘Aftersun’) redateljice i scenaristice Charlotte Wells. Mješavina sjećanja na tjedan dana zajedničkog ljetovanja s ocem u oronulom turskom odmaralištu i odnos između njih dvoje, grade ovaj tihi, emotivni prvijenac škotske filmašice. Na ljetovanje je Sophie (Frankie Corio) otišla kad je ona imala 11, a njezin je otac Calum (Paul Mescal) upravo na tom odmoru napunio 31. Film se djelomično temelji na osobnom iskustvu redateljice, s odmora na kojeg je otišla s ocem.

Pretežiti dio radnje nelinearnog razvoja, događa se na početku ovog milenija. Ova drama o odrastanju bavi se shvaćanjem autoričinog odnosa s ocem iz današnje perspektive, koji je za vrijeme tog ljetovanja bio u svojim problemima, pokušavajući od istih zaštititi kćer i pripremiti je za adolescentski period i daljnji život. Može se naslutiti da njenog oca, u vremenu kad je Sophie odrasla žena, iz kojeg nam ona prepričava ove događaje svojim neobičnim filmskim jezikom, više nema.

Povremeni skokovi u sadašnje vrijeme objašnjavaju i da je sve to njezin današnji pogled na tadašnje ljetovanje, kao i pokušaj rekonstrukcije svojih sjećanja. Filmsko pripovijedanje fragmentima snimljenim kamerom koju je Sophie ponijela na ljetovanje prekinuti su povremenim scenama plesa u sadašnjosti, u mraku pod bljeskovima stroboskopa. To je izvrsno rješenje u slici koje opisuje sjećanja odrasle osobe, rekonstrukciju emocija i stanja iz djetinjstva prema ocu koja pamti iz tog doba, nešto poput pomirbe s vlastitom prošlošću, u sadašnjosti. Sophie zapravo gledajući snimke koje je snimila svojom kamerom na tom ljetovanju pokušava emotivno uroniti u događaje kojih se djelomično prisjeća.

Izvrsnim, pretežito statičnim kadrovima koji naglašavaju emotivne procese te prekrasno snimljenim noćnim scenama, kao i scenama pod vodom, uz zanimljivo snimljene prizore u refleksu, vrlo intimno, bez stilizacije, Wells polagano razotkriva nutrinu, nježnost brižljivog oca prema djevojčici, svoje zakoračenje u adolescentsku dob, shvaćanje svijeta te tihu ljubav i privrženost oca i kćeri. Dirljiva tišina između oca i djevojčice, u dijalogu se očituje kroz brojna pitanja koja djevojčici naviru u toj dobi, a na koje otac odgovara pažljivom željom da zaštiti svoje dijete.

Redateljica je izabrala izvrsnu mladu glumicu Frankie Corio između 800 djevojčica na audiciji za ulogu Sophie. Perceptivna i osjetljiva Sophie, istovremeno je i čvrsta djevojčica koja pruža pomoć svojem ocu u nekoj vrsti egzistencijalne krize koja u filmu nije jasno otkrivena, i opaža mnoge detalje u namjeri da mu olakša ono što osjeća da ga muči. U nekim se scenama čini kao da je ona njemu određena vrsta terapeuta, što su najdirljiviji dijelovi filma. Mnoge se paralelne stvari odvijaju u ovom sporom uratku, u kojem je izvrsno montažno postignuta upravo ta polako naviruća višeslojnost. Pored brojnih nagrada redateljici za scenarij i režiju, montažer Blair McClendon nagrađen je na mnogim festivalima.

Profinjeni, prirodni i emotivno ekpresivni Mescal, kojeg možda najbolje znamo iz izvrsne BBCjeve serije ‘Normalni ljudi’ (kod nas dostupne na HBO Maxu), odlično je iznio kompleksnu ulogu mladog oca u vlastitim problemima, punog suosjećanja, ljubavi i podrške za svoju djevojčicu na pragu velike životne promjene. Preciznim scenskim pokretom, izvrsnom mimikom lica i gestama, tonom govora i načinom komunikacije, Paul Mescal je za ulogu Caluma, zasluženo nominiran za Oscara, za glavnu mušku ulogu. To je ujedno i jedina nominacija za Oscara ovom filmu, među čijim je producentima oskarovac Barry Jenkins (‘Moonlight’), a film je uz mnoge nominacije i nagrade, osvojio i Posebnu nagradu žirija na Festivalu u Cannesu.

Uz Mescala, u ovogodišnjoj jakoj konkurenciji za glavnu mušku ulogu, nominirani su još: Brendan Fraser za zahtjevnu ulogu debeljaka Charlija u ‘Kitu’; Austin Butler koji je majstorski utjelovio kralja rokenrola Elvisa Presleya u ‘Elvisu’; Colin Farrell za ulogu upornog Pádraica u ‘Duhovi otoka’ (‘Banshees of Inisherin’ u originalu) te karizmatični i neponovljivi glumački majstor Bill Nighy kao Mr. Williams u drami ‘Living’, modernom remakeu Kurosawinog kultnog filma ‘Ikiru’.

Poetika odnosa oca i djevojčice te sve one, nikad izrečene sitne emocije između dvoje bliskih ljudi uvijek imaju prekrasne ali i manje lagodne, bolne trenutke koje želimo zaboraviti. Wells je odlično započela svoju redateljsku karijeru ovim iskrenim, autorski zrelim uratkom kojim ogolijeva dio svoje intime - prikazavši dijelove osobnosti koje je dobro izbalansirala, učinivši usto najbolje i za film.

Velik i malen, hrabar i tankoćutan, jednako bitan očevima kao i djevojčicama, tako i majkama i sinovima, iskren i snažan, autoričin redateljski i scenaristički debi osvaja polako i dugotrajno, traje sporo a odjekuje duboko u nutrini. Iznimno nužan, vrlo dobro osmišljen, autentičan, poučan i nježan festivalski film ‘Poslije sunca’ počinje se prikazivati u Kinu Valli od četvrtka, 16. veljače i na programu je do 21. veljače.