AMARCORD U PULI: Fellinijevo remek djelo prvi put na pulskim kazališnim daskama - "Tijelo je vrlo bitan dio u Fellinijevom svijetu"

Zajedno s glumačkim ansamblima Hrvatske i Talijanske drame riječkog HNK-a, u koprodukciji s pulskim INK-om, nagrađivani argentinski redatelj Luciano Delprato premijerno preksutra, u petak u 20 sati, donosi na pulske kazališne daske Fellinijevo kultno filmsko djelo "Amarcord", dok je riječka premijera u 'Zajcu' 2. studenoga. Dva dana uoči premijere danas se dio autorske i glumačke ekipe, uz vodstvo INK-a, obratio novinarima.  

Kazavši da je ovaj projekt kazališnog djela baziranog na Fellinijevom remek djelu bio veliki izazov, ali da ih je i taj izazov snažio i hrabrio u realizaciji čim bolje predstave, redatelj Delprato rekao je da su ponosni na učinjeno.

"Nadam se da nećemo razočarati one koji vole ovaj film, no s druge strane, nastojali smo u izvornom materijalu naći i iskoristiti kazališne elemente. Finalno, imamo jednu vrlo, vrlo kazališnu, ne-kinematografsku vrstu predstave, s puno boja, neverbalnih tjelesnih pokreta i vrlo sam sretan zbog toga. Fizičkim teatrom nastojali smo popuniti jaz između filma i teatra, koji su vrlo različiti mediji", kazao je Delprato.

Predstava stoji i sama za sebe, čime ne isključuje one koji nisu pogledali film, pa tako ni mlađu publiku koja danas ima posve drugačiji (Netflix, Marwell) odnos s filmom nego publika koja je, poput prisutne glumice, nacionalne prvakinje 'Zajca' Olivere Baljak, gledala i zaljubila se u film u njegovom prvom kino prikazivanju nakon izlaska 1973. godine, a čija je radnja smještena u rane 30-te  20. stoljeća, neposredno pred Drugi svjetski rat u rodnom Fellinijevom mjestu Rimini, s djetinjstvom kao glavnom temom, ali i usponom fašizma u Europi, šovinizmom, ratom, buđenjem seksualnosti.

Amarcord je, kako je rekao redatelj, uznemirujuće aktualan.

"Uvijek govorim da je publika dio tima. Publika je jedini dio tima koji ne dolazi na probe", našalio se redatelj, dodavši da pritom moraju dati alate publici za njeno sudjelovanje u zajedničkom komuniciranju.

Fellinijev klasik, uza svu komičnost i zabavnost, aktualan je i nadvremesnki  kao i svi klasici uvijek su aktualni, te, neovisno koliko vremenski udaljeni od svog nastanka,  progovaraju i o sadašnjom političkom kontekstu.

- Tijelo je vrlo bitan dio u Fellinijevom svijetu, i tijelo uvijek pobjeđuje ideje,  naglasio je redatelj, dodavši da izvorno 'amarcord' u dijalektu znači 'sjećam se', no on smatra da, iako se to sjećanje bilježi u mozgu, Za Felliniju to značilo da se nešto dogodilo u donjem dijelu vašeg tijela, slikovito je zaključio redatelj predstave.   

Glumica Olivera Baljak (u predstavi glumi Mirandu) kazala je da se uoči početka rada na predstavi prepala, pitajući se kako se taj kultni film može prebaciti u kazalište. Kad sam čula tko će biti redatelj, koji uvijek ima lude ideje,  i kad smo počeli s probama, a tru bih posebno bih istaknula i rad koreografa Michelea Pastorinija, pao mi je kamen sa srca i znala sam da to ide u pravom pravcu i da će to biti sjajna predstava.

- To je polu-autobiografsko djelo Fellinija, tu ima i nostalgije i ironije. Mi to igramo stilizirano i groteskno. Kad sa strane gledam kolege , dođe mi pa se i smijem i plačem. Vjerujemo da ćemo mi tog Fellinija prenijeti vama i da ćete na drugi način uživati, Jer, film se ne može kopirati. To je nešto nenadmašno. Mislim da ćemo vas  mi na svoj način osvojiti, kazala je Olivera Baljak.

Glumica Tanja Smoje (u predstavi Gradisca) kazala je da je redatelj, budući da je iz Argentine, u ovu predstavu donio i magični realizam.

Glumica Jelena Lopatić (likovi Biscein, učiteljica matematike) istaknula je zajedništvo tima koje se stvorilo za njihova oživljavanje Amarcorda.

Glumac Giuseppe Nicodemo (dvostruka uloga, svećenika i vođe fašista) na početku se, veli,  kao Talijan pitao kako mogu Argentinac i Hrvati raditi talijanske fore, talijansku priču, dijalekte, likove i kako će to na sceni govoriti "Hoću ženu!" umjesto 'lo voglio una donna!” (usput, to ostaje originalno u predstavi, op. a.)

- No, bio sam posve u krivu. To su  emocije, to su osjećaji to je kao muzika, to je univerzalno. Amarcord je ono što mi pamtimo, i kao pojedinci i kao grupa. Ta se igra preko likova otvori i prema publici. Mi ćemo ovdje igrati baš igru o tome što pamtimo, kazao je Nicodemo. 

Glumac Dean Krivačić naglasio je da je predstava "produkt jednog fantastičnog timskog rada, počev od režije, kostima (kostimografkinje i scenografkinje Belen Parra), glazbe, ljudi iza scene te fantastičnog spoja ansambla Talijanske i Hrvatske drame riječkog HNK-a" . Već je dosad dokazano je da zajedno funkcioniramo stvarno impresivno, zaključio je Krivačić koji u predstavi glumi Aurelia.