AUTOR JE PULJANIN, PROFESOR U PADOVI, EGIDIO IVETIĆ: Objavljena "Velika priča o Mediteranu", čudesnom kulturološkom prostoru

Nešto više od 35 godina od izlaska prvog izdanja kultne knjige “Mediteranski brevijar” Predraga Matvejevića, početkom ove godine renomirana talijanska izdavačka kuća “Il mulino” objavila je naslov “Velika priča o Mediteranu” (“Il grande racconto del Mediterraneo”) čiji je autor Puljanin Egidio Ivetić.

Rođen u Puli 1965, nakon mature u Srednjoj talijanskoj školi, studirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Padovi gdje je diplomirao s radom o pulskoj luci u mletačko doba, odnosno o izvješću koje je dovelo do gradnje utvrde na kaštelu. Trenutno predaje modernu povijest, povijest istočne Europe i povijest Mediterana na Sveučilištu u Padovi. Ravnatelj je Instituta za povijest Venecije pri Zakladi Giorgio Cini u Veneciji. Autor je preko dvadeset publikacija među kojima i „Povijest Jadrana. More i njegova civilizacija", “ (“Storia dell’Adriatico. Un mare e la sua civiltà”), koju je isti “Il Mulino" objavio 2019.

foto: Kulturistra

Ivetićevu knjigu za portal Kulturista predstavila je Luisa Sorbone. Kolijevka legendi i religija, središte svijeta u neprestanom kretanju u kojem koegzistiraju čudesan suživot i dramatične invazije – to je naš Mediteran, mjesto “usred zemalja” triju kontinenata.

Mediteran predstavlja neprocjenjivo naslijeđe čovječanstva, sa svojim zadivljujućim ugođajima i svojim umjetničkim i arheološkim remek-djelima, ali i obaveznu rutu za one koji traže bolju budućnost. Skup je to pun značenja kojeg se ne može uzeti zdravo za gotovo i samo se znanstvenici međunarodnog ugleda mogu upustiti u rasprave o njemu.

Ovom “mare nostrumu” posvećena je najnovija knjiga Egidija Ivetića, rođenog Puležana i izvanrednog profesora moderne povijesti na Sveučilištu u Padovi, gdje predaje i povijest Mediterana.

“Velika priča o Mediteranu” svojevrsno je  putovanje od 400 stranica popraćeno s preko 200 slika u boji, koje govori o povijesti, umjetnosti, običajima, antropologiji, od mitoloških Heraklovih stupova Gibraltara do Sjeverne Afrike , prolazeći kroz Genovu, Veneciju, Istanbul.

Riječ je o eseju narativnog tona, namijenjenog široj javnosti, temeljenom na dugogodišnjem autorovom iskustvu u povijesnim proučavanjima Mediterana.

“Izazov je – komentira Egidio Ivetić – bio učiniti čitljivom tako dugu i složenu povijest, poput one drevnog mora. Niz od preko 240 slika svakako pomaže. Sve u svemu, tekst i slike su novi prijedlog za komuniciranje povijesti, za učenje o Mediteranu, njegovim značenjima.”

Priča koju bismo svi trebali poznavati

“Puno se i piše o Mediteranu, možda i previše. Mediteran je pretekst za mnoge stvari: glazbu, kuhinju, turizam, modu, misao. Postoji fizički Mediteran, onaj znanstvenika, od geologa do klimatologa; zatim politički Mediteran, onaj ekonomista, analitičara raznih vrsta i geopolitičara; tu je simbolički i kulturni Mediteran, onaj pisaca, umjetnika i proučavatelja književnosti i umjetnosti te kulturnih iskustava općenito; i na kraju, tu je povijesni Mediteran, koji je temelj ostala tri, a njime se bave povjesničari. Sve je to prošlost, koja utječe na sve. Mediteran je prije svega njegova povijest.

Tek u posljednje vrijeme, od 2000. godine nadalje, Povijest Mediterana razvila se kao povijesna disciplina za sebe, sa svojim karakteristikama. Ja sam uvjereni promicatelj takve vrste povijesti i historiografije. Povijest Mediterana trebala bi se predavati na glavnim sveučilištima zemalja koje graniče s Mediteranom i, očito, u Italiji, koja se nalazi u središtu mora. Velika priča o Mediteranu dio je prijedloga ove vrste historiografije”.

Vječna povijest složenih odnosa

Mediteran je sjajan prostor za konfrontacije. Fernand Braudel, čije je djelo referentna točka kada je u pitanju Mediteran, ustvrdio je da se ne može govoriti o “jednom Mediteranu”, već o dva, možda tri.

“Braudel je proučavao Mediteran, svijet, Francusku i civilizacije. Često se zanemaruje njegova knjiga „U sadašnjem svijetu“, u kojoj tumači civilizacije koje i danas utječu na situaciju u svijetu. Pa na Mediteranu imamo susret Europe, one latinske u zapadnom dijelu i bizantske u istočnom dijelu, s islamskim svijetom. Ovaj susret između civilizacija ima dugu povijest, s mnogim fazama nadmoći s obje strane, a čak i danas dijeljenje Mediterana između Zapada i islamskog svijeta otvara konfrontacije koje su sve samo ne jednostavne.”

Stvarnost i dobre namjere

“Nakon “Hladnog rata” ideja je bila da se obale Sredozemlja što više ujedine u ekonomskoj i političkoj uzajamnosti. Takozvani Barcelonski proces, koji datira iz 1995. godine, nastao je s ciljem stvaranja zajedničkog euro-mediteranskog tržišta između Europske unije i država Magreba i Bliskog istoka. Inicijativa je ponovno pokrenuta 2004., a zatim ponovno 2008. kao Unija za Mediteran, pod čijim se akronimom okuplja 27 zemalja. To su dobre namjere, koje se moraju nastaviti. Međutim, stvarnost Mediterana je ono što vidimo. Naime, ovo more/regiju, prepoznatljivu u cijelom svijetu po svojih tisuću značenja, već četvrt stoljeća prolaze milijuni očajnika tražeći svoju sreću u Europi. Na ovom prijelazu umrle su tisuće žrtava”.

Kulturološki izazov

“Unatoč dobrim namjerama, Mediteranom prolazi sve izraženija granica između globalnog Sjevera i Juga, između bogatog svijeta i onoga koji sebe tek treba pronaći. Tu je i granica Europske unije koja je, protežući se 2004. do Malte i Cipra, poprimila mediteranske konotacije, kontrolira veliki dio mediteranskih voda, ali ne izražava – jer je doslovno nema – mediteransku politika. Stvari se u posljednje vrijeme pogoršavaju, počevši od terorističkih napada u Europi 2014. – 16. i još više od rusko-ukrajinskog sukoba kojem se ne nazire kraj. Danas Sredozemljem prolazi granica između Zapada i Ne-zapada, koja ima različite deklinacije, ali sve one gledaju kritički i osuđujuće prema Zapadu. Izazovi su politički, a bit će sve više kulturološki.”