"Avantura Živka Gortana" u Bermu: osuđen na 30 godina zatvora, prije smrti posvjedočio u kameru Nikoli Lorencinu

Dokumentarni film Nikole Lorencina "Avantura Živka Gortana" iz 1985. godine bit će prikazan ove subote, s početkom u 18 sati u prostorijama Mjesnog odbora Beram ('stara škola)', u povodu obilježavanja 95. obljetnice akcije gortanovaca. 

Publici će se uvodno obratiti scenarist i redatelj filma Nikola Lorencin, a moderator događanja bit će povjesničar dr. sc. Milan Radošević.

Ime Vladimira Gortana, istarskog antifašista strijeljanog u Puli 17. listopada 1929., i danas je prisutno u nazivima ulica, škola i poduzeća na području Istre i šire.

No, mnogo su manje poznate sudbine četvorice ostalih gortanovaca (Viktor Baćac, Živko Gortan, Dušan Ladavac, Vjekoslav Ladavac) koji su nakon pokušaja sabotiranja fašističkog plebiscita 1929. bili osuđeni na 30 godina zatvora.

Najstariji među njima bio je Živko Gortan iz Berma, koji je 1985., svega godinu prije svoje smrti, za potrebe snimanja dokumentarnog filma podijelio svoja sjećanja na ta povijesna zbivanja.

Filmski i TV redatelj i scenarista, ali i kritičar, esejist, pedagog, bivši novinar Novog Lista, dobitnik nagrade za životno djelo, Nikola Lorencin nosi tipično medulinsko prezime, ali je rođen u Jagodini, današnjoj Srbiji.

"Kakve avione da radim, kad ovdje radim podmornice i brodove, rekao je moj dida Mate Medulinac, kad su ga pozvali da dođe u Novi Sad i da se zaposli u tvornici aviona", ispričao je prošle godine za naš portal Nikola Lorencin.

Redatelj i scenarist Nikola Lorencin

- Iznenadio se, no kako mu je i bilo dosta fašizma, djed je ipak otišao, nastanio se u Sremskoj Kamenici, mjestu u kojem je živio i umro pjesnik Jovan Jovanović Zmaj. Moj je otac Vinko izgubio ruku dok je radio u električnom mlinu, pa su mu našli posao u Jagodini gdje sam se ja rodio. Potom smo živjeli u Zemunu, gdje je bila velika kolonija istarskih i medulinskih iseljenika, ali već 1950. došli smo u Pulu. Stanovali smo na Monvidalu pa u Vili Dori na Monte Zaru, no otac je bio nemiran pa smo se preselili u Rijeku. Ipak sam uspio dobiti stipendiju od Općine Pula, kojoj se i danas zahvaljujem te diplomirao svjetsku književnost u Beogradu kamo samo otišao i zbog filmske akademije, kazao je Lorencin.

Nikola Lorencin često se stvarno i umjetnički se vraćao u Istru, a sve je dokumentarne filmove snimio prema vlastitim scenarijima, dok je za mnoge druge tv i filmske projekte radio kao suradnik na scenariju.

Za svoje filmove Lorencin je nagrađivan na mnogim domaćim i međunarodnim festivalima (Velika zlatna medalja ‘Beograd’ za režiju na Festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma u Beogradu, na međunarodnim festivalima Nagrada Zlatni bor na MEFESTU, Zlatibor; Grand Prix na FESTEFu, Kučevo), sudjelovao je na festivalima u Amsterdamu, Krakovu, Kalamati, Moskvi, Čeljabinsku, Parizu…

Rođen j 1940. u Jagodini, filmski je i televizijski redatelj, kritičar i pedagog. Školovao se u Zemunu, Puli i Beogradu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu (Opća književnost i teorija) te na Akademiji za pozorište, radio, film i TV (Filmska i TV režija) u Beogradu.

Živi u Beogradu, gdje je, do mirovine, kao redovni profesor na Fakultetu dramskih umetnosti (za predmete dokumentarni film, osnove filmske režije i režija zvuka) nastojao povezati svoje redateljsko iskustvo i pedagošku praksu. Dvije je godine bio umjetnički direktor beogradskog Festivala dokumentarnog i kratkometražnog filma (2000 – 01.), i dvije godine (2002 – 03.) predsjednik Savjeta istog Festivala.

Organizatori subotnjeg događaja su Grad Pazin, Mjesni odbor Beram i Istarsko povijesno društvo.