Da li je veliki istarski glazbenik ANTONIO SMAREGLIA ZAISTA BIO UKLET?

PIŠE: ELIO VELAN - FOTOGRAFIJE GIANNI VELAN

Godinama sam se početkom tjedna vraćao na posao u Trst istim smjerom, a na putu prema strogom centru prolazio bi pored spomenika Antoniju Smaregli (1854- 1929) na trgu Sansovino.

Poprsije prikazuje istarskog kompozitora u mlađim godinama, a podignuto je odlukom tršćanskog gradskog vijeća.

Prilikom zadnje posjete gradu zaustavio sam auto pored parka i predložio sinu da snimi spomenik uz kratku napomenu. „ Nemoj zaboraviti snimiti i stražnju stranu poprsja“.

Gianni je obavio posao no, zatražio je objašnjenje, sasvim normalno i pristojno.

Konjsku potkovu na poleđini spomenika vidio sam prvi puta krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je tršćansko kazalište Giuseppe Verdi uprizorio operu „Nozze Istriane“ („Istarska svadba“). Tada sam upoznao dirigenta opernog zbora koji mi je otkrio tajnu spomenika.

Naime, nakon što je tršćansko gradsko vijeće usvojilo odluku o podizanju spomenika, posao je povjeren sicilijanskom kiparu koji je, od jednog visoko pozicioniranog političara, dobio strogi nalog da prilikom izlijeva u bronci doda poprsiju konjsku potkovu.

„Smareglia je bio uklet, na njega je bačena sramotna kletva koja je nadživila maestra. Izgledat će vam nevjerojatno ali dok smo vježbali izvedbu Istarske svadbe gotovo svi su pjevači zbora stalno držali ruke u džepu. To me strašno oneraspoložilo, stoga jednog sam dana prekinuo probu i naložio im da isprazne džepove.

Izašlo je svega po malo: rogovi, ključevi, male potkove...cijeli arsenal predmeta koji služe kao „amulet“ pehu“, ispričao mi je dirigent.

Antonio Smareglia je umro 1929. u Gradu (Gradež) potpuno zaboravljen i u bijedi. Šest godina kasnije, 1935., njegov sin Mario Smareglia, vrsni dirigent orkestra, izvršio je samoubojstvo jer su ga operne kuće odbijale zbog očevog teškog nasljeđa.

Kletvu na Smaregliu bacio je veliki milanski izdavač Giulio Ricordi kako bi mu se osvetio zbog ženinog preljuba. U milanskim kuloarima svi su znali za vezu Ricordijeve žene i mladog i talentiranog istarskog muzičara. Takvo što si moćni i utjecajni Ricordi nije mogao dozvoliti. Kada je 1887. u venecijanskoj opernoj sali La Fenice premjerno prikazana opera „Il re Nala“ Ricordi je potkupio dobar dio publike, opera je izviždana i vjeruje se da je upravo te večeri insceniran incident nakon kojega su počele kolati priče o Smareglinoj ukletosti.

Ipak, opera „Nozze Istriane“ premijerno je izvedena u Trstu 1895. godine i potom je nanizala uspjehe u Beču, Berlinu, Pragu....

Nakon raspada Austrougarske monarhije i uspostave talijanske vlasti kletvom su se koristili i tršćanski iredentistički kružoci s obzirom da je Smareglina muzika utjelovljivala srednjoeuropski duh, spoj germanskog, talijanskog i slavenskog svijeta.

Smareglia je bio wagnerijanac dok je u Trstu talijanska iredenta veličala Verdija. U takvom zločudnom i neprijateljskom okruženju njegova je muzika doživjela totalni debakl, umro je u samoći i u bijedi.

Bez obzira na životne (ne)prilike u današnjem Trstu prisutni su spomenici posvećeni kako Smaregli tako i Verdiju. Operna kuća Teatro Verdi izuzetno je aktivna: trenutno je na repertoaru Puccinijeva „La Boheme“.