Dinko Telećan: "Da nije presretnuto pismo mog oca na relaciji Kičevo - Čile, mene ne bi bilo!"

Na početku drugog poluvremena pulskog Sajma knjige, u prisustvu dvoje autora i moderatora Aljoše Pužara, predstavljene su dvije vrijedne putopisne knjige.

Popularna jezikoslovka, sveučilišna profesorica Nives Opačić koja više od 20 godina u HTV-ovim emisijama duhovito komentira suvremene jezične pojave u medijima i na javnim natpisima, sinoć je u razgovoru s Aljošom Pužarom predstavila knjigu "Po Hrvatskoj skokovito" u izdanju Matice Hrvatske. Kako je kazala, prohodala je cijelu Hrvatsku, posjetila županije, neke od njih i više puta

Jedna njena kolegica iz Rijeke putovala je na posao u  Pazin, a nikad nije čula za Šušnjevicu, o kojoj Nives Opačić također piše u ovoj knjizi.

- Hrvatska se može voljeti i tabanima. Moj dvostruki hod po domaji pokazuje kako i ta ljubav u tabanima prema rodnoj grudi donosi neku posebnu vrstu oduševljenja, dapače ganuća, koje bi mi ostalo nepoznato da se nisam uputila upravo prema takvim skrivenim ciljevima, kaže autorica, u čijoj se novoj knjizi pridodana i njena prethodna knjiga putopisa "Malena mjesta srca moga".

- Kad se ponašate pristojno osjećat će se dobro, prenijela je Nives Opačić savjet koji je dala svojim studentima za jednog izleta i ponašanja u restoranu.

Dinko Telećan, pjesnik, književni prevoditelj s engleskog, španjolskog i kineskog, sin slavnog hispanista, prevoditelja sa španjolskog Milivoja Telećana, čiji su prijevod Márquezovih "Sto godina samoće" pročitale brojne generacije, predstavio je knjigu "Tri daljine" (u izdanju Profil knjige) koja sadrži tri poetska i introspektivna putopisa nastala na autorovim putovanjima Vijetnamom, Argentinom i Marokom od početka  2020. do sredine 2024. godine. Knjiga je osvojila nagradu 'Dijana Klarić' za najbolji putopis u ovoj godini.

'Druga daljina' jesen je u Južnoj Americi 2022., od Buenos Airesa do najjužnijeg ruba nastanjenog svijeta, no gdje autor ide osobnije tragom tatine mladenačke velike ljubavi, sjeća se njegova pogreba, susreće se sa ženom s kojom se otac nije oženio zbog presretnutog pisma. Ta neodoljiva priča, kaže autor, trebala bi dobiti romanesknu formu. Nema izravne veze s Argentinom nego s Čileom, gdje je njegov otac 60-ih proveo formativne godine.

- Da je priča dobila sretno finale, budući da se zbivala prije mene, a uključivala je mog oca, mene ne bi bilo! Zato sam je uvrstio u ovu knjigu. U toj melodramatičnoj priči presretnuto je pismo koje je - nakon dogovora o vjenčanju - iz Kičeva u Makedoniji, gdje je moj otac 1967. služio vojsku trebalo doći u Santiago de Chile. Međutim, kao u ‘Romeo i Juliji’ neki koji nisu bili skloni vjenčanju, odlučili su to pismo zatajiti. Ono je otkriveno mnogo godina poslije, ali Julija je bila u braku s nekim drugim, a Romeo je mene nunao u kolijevci, kazao je autor.

- Pustinja je moja opsesivna tema, ali i krajolik kojem se jako rado vraćam . Taj me paradoks svaki put osupne, te beskonačne punine unutar pustinje. I taj se motiv stalno provlači u svemu što radim, u poeziji, esejima, putopisima. Iskustvo pustinje opisano u ovoj knjizi daleko je najduže i najintenzivnije. Neposredno, fizički, iskustveno je trajalo dugo i dalo mi je vremena da se taj putopis, zato sam ga i stavio na kraj knjige, sam sebe dokine u neku ruku, pojasnio je Telećan.

"Takvo mi je iskustvo pustinje mnogo toga dovelo u pitanje, uz mnoga suočavanja sa samim sobom, što se svakome u takvom okruženju dogodilo. To je za mene bio vrhunac. To je, mimo teoretiziranja, iskustveno važno za osjetila (sluh, njuh), bez ikakve metafore", kazao je, dodavši da su najveće pustinje ipak one unutarnje, kao primjerice za pisanja tijekom pandemije covida.