(FOTO) DEJAN ŠTIFANIĆ pulski fotograf koji zaboravljene dijapozitive vraća u život OD MEDITERANA KAKAV JE NEKAD BIO, DO AMERIČKIH GRADOVA I PORNO SETOVA

Fotografija je oduvijek bila način da "zarobimo" detalje iz svog života i prisjetimo ih se kada to sami poželimo. Razvitkom tehnologije neki su načini "pohrane životnih trenutaka" prevaziđeni, a samim time nekadašnje vrijedne uspomene postale su - smeće.

Slide operator

Dejan Štifanić, pulski fotograf, odlučio je barem dio spasiti od zaborava. On, naime, već nekoliko godina intenzivno prikuplja dijapozitive te ih, u sklopu svog umjetničkog rada, prezentira javnosti.

Nakon što je 2021. godine na izložbi manipuliranih dijapozitiva "Slide operator" prikazao umjetnički interpretirane dijapozitive, odnosno fotografije koje su nastale fotografirenjem procesa rastapanja  rastapanja emulzija filma, uz pomoć hidrogena i topline dijaprojektora, dio boljih dijapozitiva odlučio je sačuvati te, nekako po inerciji, nastavio s njihovim prikupljanjem.

Trenutno ih ima nekoliko tisuća, a među njima ima pravih bisera. Upravo je to, naglašava, i bio njegov cilj - pronaći u moru prikupljenih dijapozitiva one savršene fotografije.

Dijapozitivi su, kako nam priča, nastali 1936. godine, a zanimljivo je da su ih izumila dva glazbenika, profesionalni muzičari koji nisu bili zadovoljni kvalitetom color filma. To su Leopold Godowsky Jr. i Leopold Mannes. Za razliku od negativ filma, ovdje su filmovi u pozitivu, a sličice se izrezuju te umeću u posebne košuljice te potom prezentiraju pomoću dijaprojektora na platnu ili zidu.

Prvi dijapozitiv film zvao se Kodachrome. Zlatno doba dijapozitiva je '60-tih i '70-tih prošlog stoljeća, iako se proizvode i dan danas.

- Kao mladom fotografu dijapozitivi su mi bili nedostupni zbog svoje skupoće, iako su mi bili jako primamljivi jer imaju specifične, zasićene boje. Oni vjerno prenose toplinu boja, posebno ako se dobro projiciraju, navodi Dejan. Dodaje da se sve polako vraća u modu pa su tako  ponovo 'in' gramofonske ploče, razvijanje fotografija, VHS kazete, a on duboko vjeruje da će u modu ponovo doći i dijapozitivi.

Filmovi se, dodaje, ponovo proizvode, no njihovo je razvijanje nije lako, pa on svoje danas šalje u Berlin.

Dejan danas u svojoj zbirci ima nekoliko tisuća dijapozitiva te sam priznaje da u većini slučajeva niti nije znao što kupuje.

- Kupovao sam ih preko raznih oglasnika, na buvljaku u Rojcu, od poznanika, pune kutije, kofere. Često ljudi od kojih sam ih kupovao, i to za ne velike pare, nisu ni znali autora snimljenog materijala. Bilo je to nešto što su naslijedili ili dobili zajedno sa stanom kojeg su kupili i samo im je smetalo. Nisu znali ni njihovu pravu vrijednost, ali ja sam se vodio zakonom velikih brojki i bio uvjeren da među svim tim fotografijama, među kojima realno ima puno škarta, mora biti zanimljivih i dobrih fotki.

I nisam pogriješio, priča oduševljeno naš sugovornik dodajući da je u hrpama materijala našlo pravih fotografskih bisera.

Dodaje da je u samo jednom slučaju dijapozitive kupio od poznatog autora i to obiteljsku ostavštinu jednog fotografa za 50 eura, a budući da je on bio i planinar materijala je bogat fotografijama planina iz cijele Jugoslavije.

Estetika '70-tih

Uglavnom se tu, priča Dejan, radi o obiteljskim fotografijama s raznih proslava, izleta, putovanja, obiteljskih portreta iz 70-tih ljudi s područja cijele bivše Jugoslavije, a najviše Hrvatske i Slovenije.

- Budući da dijapozitivi nisu bili jeftini i da su ih kupovali i koristili ipak nešto imućniji građani koji su imali kontakte s inozemstvom, poput liječnika, direktora, među dijapozitivima ima i dosta fotografija s putovanja u SAD, Egipat, Maroko, Italiju, Švicarsku, pa se tako među njima nalaze predivni primjeri kako su neke od tih zemalja i gradova izgledali prije 50-ak godina, priča Dean.

Napominje da osim obiteljskih prikaza u materijalima ima dosta fotografija iz JNA koje su se koristile u razne obrazovne svrhe, zatim materijala za izobrazbu srednjih medicinskih škola.... zapravo svega se nađe, dodaje.

- Ovo je naravno odlično vrelo informacija za povjesničare koji će jednom proučavati ovo razdoblje, jer se u materijalima može vidjeti i arhitektura, društveni život u ono doba, Mediteran kakav je nekada bio, a sve ih veže jedinstvena estetika tog doba od kuća do odjeće, automobila, dizajna Jugoslavije 70-tih.

- Moram naglasiti da mi nije cilj glorificirati to doba već kao autoru prikazati jedan dokument tog doba - dati javnosti uvid  u to kako su živjeli obični građani tog doba, navodi naš sugovornik.

Na upit hoće li fotografije ugledati svjetlo dana na nekoj od izložbi, navodi da je izbor dijapozitiva krenuo objavljivati na svojoj Facebook stranici Štifanić pod nazivom "Pronađeni dijapozitivi", a da sada ne planira izložbu već bio izbor dijapozitiva volio "ukoričiti u dvije knjige" koje bi putovale iz ruke u ruku i bile zanimljive na širim prostorima.

Elektronska prašina

Jer, napominje, svi mi koji smo svi u to doba odrasli bili smo okruženi sličnim stvarima.

- Danas svi imamo pune mobitele i računala fotografija, no općenito je fotografija degradirana. Kako je jedan moj poznanik rekao to nisu fotografije već 'elektronska prašina'.

S druge strane dijapozitivi su i dan danas ovdje, trajni, jednako živi i kvalitetni, napominje ovaj fotograf.

Na upit koji su mu najzanimljiviji "ulovi" među dijapozitivima Štifanić navodi da su među zanimljivijima dvije kutije koje je kupio preko oglasnika, a na kojima je pisalo samo "Vlado 1978". Ispalo je da su pripadale profesionalnom fotografu koji je pozvan da snima višestruku podravsku svadbu, ali je pritom snimao i ukućane, djecu, krajolik i običaje kraja.

- Kada pogledate na stotine nečijih dijapozitiva uđete, htjeli vi to ili ne, u nečiji život. Počnete otkrivati odnose među 'likovima' - tko je autoru supruga, tko su mu djeca, a tko prijatelji. Što radi, čime se bavi u slobodno vrijeme, zaista je to jedan fascinantan uvid u nečiji život, veli naš sugovornik koji na pitanje "koji su mu slajdovi među najčudnijim" navodi jednog autora koji je tijekom 70-tih fotografirao američke gradove, a u jednom se trenutku nekako našao na porno setu.

Znanstveni kult koji je štovao Teslu

- Sigurno nije računao da će se jednog dana dijapozitivi naći u nečijim tuđim rukama, šali se Dejan.

Kao primjere zanimljivih slajdova navodi i one nepoznatog autora koji je u Americi 70-tih fotografirao rituale u nekoj vrsti znanstveno-religijske sekte pod imenom Unarius, a koja je posebno štovala Nikolu Teslu.

Na kraju Štifanić nam odaje da se još uvijek nije nitko prepoznao na slajdovima koje je objavio na svom Facebook profilu, no kako se nada da će jednom kada oni izađu u širu javnost, netko prepoznati sebe, rodbinu ili svoje prijatelje te biti zadovoljan da je njihove uspomene sačuvao od zaborava.