(FOTO/VIDEO) Knjižničarka Nives Franić: "Mornarička knjižnica preživjela je sve ratove i okupatore, jer su svi bili svjesni njene vrijednosti"

Jeste li ikada zavirili u Mornaričku knjižnicu smještenu na drugom katu Doma hrvatskog branitelja? Ukoliko niste znanstvenik ili student povijesti vjerojatno niste. Upravo je zato bila posebna prilika kada je Nives Franić, djelatnica Sveučilišne knjižnice Jurja Dobrile, održala predstavljanje vrijedne knjižne građe Mornaričke knjižnice.

Posjet knjižnici i prigodno predavanje bilo je održano u sklopu manifestacije "Žive slike Austro-Ugarske Pule" kojoj je cilj popularizirati austrougarsku baštinu najvećeg istarskog grada. Koji je, de facto, i postao grad upravo zahvaljujući Monarhiji. 

Stari putopisi, rječnici, leksikoni

Navodeći okupljenima kako Mornarička knjižnica trenutno ima nešto više od 20 tisuća svezaka, od kojih se najviše odnosi na literaturu iz područja pomorskih i srodnih znanosti, navela je kako je njena vrijednost i u literaturi društveno humanističkog smjera, pa se tako ovdje mogu naći stari putopisi, rječnici, leksikoni, enciklopedije... 

Nives Franić u sredini

- Najviše literature je, očekivano, na njemačkom jeziku, no ovdje čuvamo knjige koje su pisane jezicima zemalja koje su bile dio Austro-Ugarske, ali i svih oni koje su imale jako pomorstvo i čija se stručna i znanstvena literatura ovdje skupljala. Tako se na policama nalaze i knjige na engleskom, portugalskom,  danskom, a zanimljivo je da imamo i različita pisma. Fond Mornaričke knjižnice svojom raznolikošću tema, jezika i pisama ukazuje, prije svega, na brigu o sakupljanju znanja i želju za upoznavanjem svijeta, a onda i očuvanje pluralizma kultura što je bilo obilježje i Mornarice i Monarhije, navela je Franić. 

Najstarija knjiga u knjižnici je iz 16. stoljeća i radi se o knjizi koja sadrži vojne govore, a mnoštvo knjiga može se smjestiti u 18. i 19. stoljeće. 

Knjižnica je, kako je napomenula, 1992. proglašena spomenikom kulture ne samo radi vrijednosti građe koju čuva već i zbog pomorsko-znanstvene relevantnosti i obuhvatnosti knjiga iz cijeloga svijeta.

Osnovana 1802. u Veneciji

Govoreći o turbulentnoj povijesti ove knjižnice podsjetila je okupljene da je ona osnovana 1802. godine u Veneciji, koja je za Austriju tada bila ono što je Pula kasnije bila Austro-Ugarskoj.

- Osnovana je pri vrhovnom zapovjedništvu austrijske ratne mornarice. Tadašnji su oficiri sami izdvajali sredstva za kupovinu vrijednih knjiga i tako je knjižnica nastala, iz entuzijasta pojedinaca. Njeno osnivanje potaknuo je zapravo austrijski nadvojvoda Karlo (1771-1847), ministar mornarice i rata, poklonom temeljnog fonda od 20 svezaka znanstvenih djela. 

Iz Venecije je, spletom kompliciranih povijesnih odnosa i događanja, kasnije knjižnica preseljena u Trst odakle je tek polovicom 19. stoljeće preseljena u Pulu, koja se izgrađivala kao glavna ratna luka mornarice. No, ne na mjesto gdje se trenutno nalazi.

Knjiga na sanskrtu

Ona je tada bila vezana uz Hidrografski zavod koji je osnovan 1892. godine, a koji se nalazio na Monte Zaru, a kasnije preseljena u zgradu Mornaričko-tehničkog odbora (današnji hotel Veli Jože). 

U to je vrijeme primjetan porast nabavljenih djela s područja tehničkih znanosti i struke. Godine 1904. imala je 14.944 djela u 43.574 svezaka, a krajem 1918., kada je prestala djelovati, imala je 18.472 naslova knjiga i periodike.

Preuzeli je Talijani, pa Nijemci prevezli u Češku

Nakon propasti Monarhije Pulu je zaposjela talijanska vojska koja je manji dio knjiga odnijela u Italiju, a kasnije i njemačka. Oni su pak cjelokupnu knjižnicu spakirali na dva vlaka i poslali u Češku. 

- Potrebno je naglasiti da je knjižnica preživjela sve ratove i okupatore, izgleda da su svi bili svjesni koliko je vrijedna, naglasila je Franjć te nastavila priču o tome kako je knjižnica na kraju došla u Dom hrvatskih branitelja.

- Nakon rata, 50-ih knjižnica je preseljena u Beč i trebalo je četvrt stoljeća i pregovora da bi, na kraju, 1975. godine Austrija, kao poklon, ustupila tadašnjoj Jugoslaviji dio građe, ali ne svu. U Pulu je tada stiglo oko 20 tisuća knjiga koje su smještene u Sveučilišnoj knjižnici, a 1996. preseljene u sadašnji dom, ispričala je Franić.

Knjižnica se danas vodi kao zbirka Sveučilišne knjižnice i knjige se iz nje mogu naručiti, ali u biti nije otvorena za javnost već posjete treba najaviti.

- Knjige su vrijedne i često ugošćujemo razne znanstvenike.

Primjerice, lani je ovdje više od šest mjeseci istraživao znanstvenik iz Škotske koji je pisao doktorat o putopisima po istočnoj obali Jadrana, no vrijedne informacije ovdje pronalaze i povjesničari, medicinari, priča nam Franić dok nam pokazuje neke od zanimljivijih primjeraka poput knjižice koja podučava gramatiku sanskrta, kineskog-engleskog rječnika, primjera časopisa The Times iz 19. stoljeća. 

Evo i nekoliko zanimljivosti:

• Mornarička knjižnica u Puli sadrži 6.757 naslova u 20.371 svezaka - od toga oko 13.000 sv. monografija i oko 7.000 sv. časopisa, godišnjaka i novina (od toga oko 800 svezaka časopisa s područja znanosti o moru)
• Sačuvane su 3 knjige iz 16. st. i 10 knjiga iz XVII. st, a najveći dio fonda (oko 85%) je iz XIX. st.
• Oko 60 posto fonda (oko 12.000 svezaka) je na njemačkom jeziku, oko 15 posto na francuskom i približno toliko na engleskom, oko 7 posto na talijanskom, a oko 3 posto fonda je na latinskom i na ostalim jezicima (španjolskom, švedskom, danskom, portugalskom, ruskom i dr.)
• 15 svezaka je na hrvatskom jeziku
• manji dio fonda važan je za Pulu, primjerice stotinjak znanstvenih publikacija Hidrografskog zavoda, a mnogobrojna djela o Austro-Ugarskoj važna su za proučavanje povijesti Hrvatske.

U okviru putopisnih kolegija i aktualnih projekata, studenti Interdisciplinarnog studija Kultura i turizam istražuju raritetna izdanja Mornaričke knjižnice u Puli, rijetke putopise i vodiče, izvještaje s putovanja i turističku publicistiku ove vrijedne zaštićene zbirke.

Autorice: Andrea Šimek i Ivana Ivanušec. Tekst čitala: Mia Pustijanac.

U Monarhiji se i dobro jelo

U sklopu manifestacije, prije posjeta knjižnici, na Danteovom trgu chef Robert Perić vratio je prisutne u dana Monarhije prikazujući, uz kratko predavanje, što se onda jelo; od janjećih kotleta i pečene govedine - rosbifa s ukiseljenim povrćem na medu do carskog drobljenca i Sacher torte.

Okupljeni su mogli doznati i kako je carica Sissi obožavala sladoled od ljubičica, ali jela malo, dok je car Franjo bio ljubitelj mesnih jela.