"Dobra ilustracija je nešto što zaintrigira oko. Nešto što nužno ne ponavlja, već komunicira s tekstom. Zato ja uvijek kažem da je to crtanje između redaka", kaže Vendi Vernić
"Dobra ilustracija je nešto što zaintrigira oko. Nešto što nužno ne ponavlja, već komunicira s tekstom. Zato ja uvijek kažem da je to crtanje između redaka", kaže Vendi Vernić
Slikovnicu koja donosi manje poznatu priču slavne hrvatske književnice Ivane Brlić-Mažuranić "Menažerija", s ilustracijama višestruko nagrađivane umjetnice Vendi Vernić, objavila je Naklada Ljevak prošlog mjeseca, a danas je premijerno predstavljena na Monte Libriću u Circolu, u prisustvu ilustratorice i pred jako puno okupljene djece.
Uoči predstavljanje knjige razgovarali smo s Vendi Vernić (Zagreb, 1991.) ilustratoricom, dizajnericom i vizualnom umjetnicom, dobitnicom nagrade na Međunarodnom sajmu knjiga u Bologni 2018. godine za samoiniciranu seriju ilustracija prema također ne baš poznatoj priči "Krokodil" F. M. Dostojevskog.
"Badava ti i slova i riječi ako nemaš što za reći, za izraziti. Način na koji promatramo svijet, naša percepcija, to je ono što razlikuje ilustratore, kao i ljude inače", kazala je svojedobno u intervjuu 'Modernim vremenima'.
Zbog čega je vama bila posebno važna ta nagrada u Bologni?
Jedna od misija te nagrade je promoviranje književnosti zemlje iz koje dolazi dobitnik nagrade. Moj prvi i jedini izbor bila je Ivana Brlić Mažuranić. No i zbog opsega i zbog poznatosti nisam htjela ići u "Priče iz davnine", ni u 'Šegrta Hlapića', nego sam se dohvatila proučavanja njezinih manje poznatih kraćih priča. Izabrala sam ih nekoliko i u dogovoru s urednicom izabrale smo 'Menažeriju'. A 'Menažerija' mi je bila zanimljiva i zbog same radnje, ali i zato što sam u njoj, zbog raznolikosti likova, elemenata, prostora, životinja, vidjela potencijal za zanimljive ilustracije. Priča je to o petero braće i sestara koji jednog popodneva odluče napraviti menažeriju. To je arhaičan izraz, a znači zvjerinjak, izložbu egzotičnih životinja. Oni odluče svoje kućne ljubimce pretvoriti u egzotične životinje. No, ne krene sve po planu.
Što je za vas dobra ilustracija?
Nešto što zaintrigira oko, nešto što samo po sebi priča i dopunjava tekst. Da ga nužno ne ponavlja, već da komunicira s njim. Zato ja uvijek kažem da je to "crtanje između redaka".
Kažete da vam je prvi i jedini izbor bila Ivana Brlić Mažuranić. Zašto?
Zato što je ona, usudit ću se to reći, naša najznačajnija spisateljica, kad pogledamo cijeli opus i kontekst, a pogotovo dječja spisateljica. Njezine su priče nešto toliko autentično i posebno. Mislim da ona doista zaslužuje da na jedan način predstavlja hrvatsku književnost.
Iako taj njen jezik iz 1905. neki nazivaju arhaičnim, meni "Menažerija" djeluje baš svježom, čvrstom pričom, za razliku od današnjeg 'politički korektnog šarenila'.
Ova priča proizlazi iz njene zbirke "Škola i praznici", i to iz dijela 'Praznici'. Te su priče izravno nadahnute Ivaninim svakodnevnim obiteljskim životom. Ona je smišljala i pisala svoje priče prvo za svoju djecu. Njena su joj djeca bila izravna inspiracija u nastajanju likova. Meni je zanimljivo što je Ivana bila toliko široko naobražena, imala je široke interese koje je prenosila na djecu, od prirodoslovlja i astronomije do književnosti, jezika. Svi ti elementi bili su mi zanimljivi u kreiranju ilustracija.
Kultni roman 'Čudnovate zgode šegrta Hlapića' objavljen joj je osam godina kasnije, 1913. , a pohvalno je tada o tom 'malom remek djelu' pisao Antun Gustav Matoš.
Da, neki drugi tada su patronizirajuće pristupili njenom pisanju, a Matoš je govorio da to nije samo ispričan svijet, već stvoren svijet s unutrašnjom logikom i autentičnošću koji ga zato čine tako živim.
Vratimo se "Menažeriji". U priči glavni junak Veljko maskira svoja dva psa jazavčara, mačku, dvije male mace, dvije papige i mladu lisicu ne bi li svojoj braći i sestrama napravio u kući menažeriju, mali zoološki vrt. Imate li vi sličnih iskustava sa svojim kućnim ljubimcima?
Mogla sam se povezati s ovom pričom jer sam odrasla okružena životinjama. Uvijek sam 'žicala' svoje roditelje: 'Još bi ovu životinju, još bi onu'. Bili su tu mačke, zec, ribice, psi. Sad imam psa Amona koji je nestašan tinejdžer. Mješanac je šarplaninca i često doživim da drugi ljudi kažu: "Joj, izgleda kao vuk", pogotovo kad komentiraju djeca. Ili kažu: "Joj, izgleda kao medo". Tako ga od milja zove i veterinarka. A ja mu kažem da je on jedno obično prase kad se uvalja u blato ili kad pojede nešto što ne treba.
Znači, životinje imaju glumačkog potencijala?
Apsolutno.
Ivana Brlić-Mažuranić je „Menažeriju“ napisala kao mlada mama, a priča je prvi puta objavljena u zbirci pjesama i pripovijedaka „Škola i praznici“ 1905. godine. Likovi djevojčica i dječaka u pripovijetkama iz te zbirke nose imena Ivanine djece, nećaka i njihovih prijatelja, koji u to doba imaju između 6 i 12 godina, a zgoda koju autorica pripovijeda zbila se, vrlo vjerojatno, tijekom ljetnih praznika u Brlićevcu, početkom 20. stoljeća.
Bilo je to u vrijeme prije nego što su postojali zoološki vrtovi, a mali Brlići i njihovi prijatelji jednoga ljeta, kada je putujući cirkus stigao u njihovo mjesto posjetili su menažeriju i tu prvi puta vidjeli lava, tigra i majmuna. Priča o njihovoj ideji da organiziraju svoju izložbu divljih životinja tako što će maskirati i urediti svoje kućne ljubimce puna je toplog, nježnog humora i vesele atmosfere bezbrižnog djetinjstva, ali prikazuje i jednu povijesnu epizodu u razvoju odnosa ljudi i divljih životinja.
Važno je u ovom projektu navesti i priznatu urednicu Emicu Calogjera Rogi, glavnu urednicu u Nakladi Ljevak, koja je, među ostalim, radila tri godine kao sveučilišna lektorica na Sveučilištu Sorbonne u Parizu i 15 godina na poziciji izvršne urednice za hrvatski jezik, strane jezike, rječnike, časopise i dječju knjigu
Vendi Vernić je na Bijenalu ilustracije Bratislava 2023. osvojila međunarodnu nagradu BIB Plaque za ilustracije u slikovnici “Luda kuća” Sanje Lovrenčić. Među ostalim priznanjima ističe dvije nagrade “Grigor Vitez” za ilustracije iz knjige “Mjesec od papira” Milane Vuković-Runjić, te za ilustracije iz zbirke kratkih priča i poezije “Sedam mačaka” Daniila Harmsa, tri nagrade “Ptičica” za ilustracije u slikovnicama “Čarobne naočale” Ane Dobričić, “Luda kuća” Sanje Lovrenčić i knjizi “Priče 1, 2, 3, 4” Eugènea Ionesca, kao i nagradu “Ovca u kutiji” za najbolju hrvatsku slikovnicu - “Luda kuća” Sanje Lovrenčić, 2021. Samostalno je izlagala na brojnim izložbama u Zagrebu, Varaždinu, Ljubljani, Moskvi, Bologni, Tokiju i Seulu, te sudjelovala na dvadesetak žiriranih grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
Ovaj spektakl donosi raznovrstan program koji će publici predstaviti tradicionalne plesove, glazbu i kostime iz različitih dijelova naše zemlje. Uz domaćina KUD "Uljanik" iz Pule nastupiti će i KUD "Ivan Fonović Zlatela" iz Kršana te KUD "Zvir" iz Jelenja koji će svojim izvedbama oživjeti bogatu folklornu baštinu
Prikazivanjem odabranih dokumentarnih filmova, Cinema Politica u Rojcu otvara dijalog te stvara prostor za raspravu o važnim i aktualnim društvenim i političkim temama kroz snagu filmske umjetnosti
Primajući u članstvo nove članice Predsjednica Ogranka Istra Gordana Restović naglasila je važnost međusobnog povezivanja i međusobne podrške žena poduzetnica
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
