INTERVJU Edna Strenja, voditeljica zbora Praksa: "Jako je važno oživjeti Milottijeve pjesme o NOB-u i omogućiti da se čuju i shvate u današnjem društvu"

U ogromnom opusu velikog skladatelja, glazbenog pedagoga i dirigenta Nella Milottija (Trst, 1927. - Pula, 2011.) postoji i jedan manji, zanemareniji broj skladbi koje se nakon raspada Jugoslavije nije više toliko pjevao, a to su njegove borbene pjesme odnosno pjesme borbe za koje je maestro pisao aranžmane.

U tom kontekstu treba odmah osvijetliti dio maestrove biografije - on 1942. godine radi kao naučnik u elektromonterskoj radionici u pulskom brodogradilištu. U tom razdoblju fašistički vojnici uhićuju njegova oca, što je bio povod da se Nello 1943. poveže s Narodnooslobodilačkim pokretom, da bi 1944. otišao u partizane. U partizanima je, uz pušku, nosio i harmoniku te je svojom glazbom uveseljavao suborce. U šumama Gorskog kotara 1944. napisao je svoju prvu zborsku (četveroglasnu) skladbu ‘Marš istarske brigade’ na tekst Vladimira Kolara.

Zbor Praksa na premijeri filma "Fiume o morte!", s redateljem Igorom Bezinovićem, i članovima filmske ekipe Sarom Jakupec, Sarom Marsanich i Albanom Vučetićem

Na inicijativu Edne Strenja, osnivačice i voditeljice pulskog zbora Praksa, koji u svom repertoaru ima isključivo borbene pjesme, već dvije godine traje realizacija glazbenog projekta "Borba u pjesmama Nella Milottija", čime se želi odati počast sugrađaninu i antifašistu, a čiji je cilj istraživanje i proučavanje maestrova opusa s namjerom pronalaska što više notnih zapisa pjesama koje imaju tematiku borbe, Narodnooslobodilačke borbe i općenito angažiranih, često radničkih pjesama, na hrvatskom i talijanskom jeziku.

Pod producentskom palicom Edija Cukerića, uz tonskog snimatelja Branka Crnogorčića, zbor Praksa je u protekle dvije godine studijski snimio četiri pjesme: ”Fratellanza”, “Marš I. istarske brigade”, “Insieme resteremo” i “Per montagne e verdi piani” (talijanska inačica pjesme "Po šumama i gorama").

- U suprotnom bi ove pjesme mogle biti potpuno zaboravljene, kaže nam Edna u uvodu razgovora.

Skladatelj Nello Milotti (Trst, 11. 11. 1927. - Pula, 10. 03. 2011.)

Što vas je inspiriralo da istražujete antifašistički 'borbeni' Milottijev opus?

Inspiracija za istraživanje Milottijevog antifašističkog opusa došla je iz želje da očuvamo i promoviramo pjesme maestra koje su odraz borbe protiv fašizma i koje nose snažnu poruku slobode i zajedništva. Nello Milotti je svojim skladbama o borbi, NOB-u i antifašizmu ostavio značajan trag, ali taj dio njegovog opusa je nakon raspada Jugoslavije, nažalost, zanemaren. Kao osnivačica i voditeljica zbora koji se specijalizirao za antifašističke pjesme, smatram da je jako važno te pjesme oživjeti i omogućiti da se čuju i shvate u današnjem društvu. Također, razlog je i taj što je maestro bio Puležan, naš čovik.

Zbor Praksa u Jasenovcu

Zašto mislite da je važno oživjeti i ponovo snimiti pjesme Nella Milottija koje su vezane uz Narodnooslobodilačku borbu i borbeni antifašizam?

Treba napomenuti da je maestro Milotti, za većinu ovih pjesama (osim za pjesmu "Fratellanza") pisao glazbu i zborske aranžmane na tekstove autora kao što su Edo Dermit, Giacomo Scotti, Vladimir Kolar, Boško Obradović, kao i zborske aranžmane već poznatih partizanskih pjesama kao što je "Per montagne e verdi piani", talijanska inačica pjesme "Po šumama i gorama" i "Bella ciao". Neki su tekstovi preuzeti iz knjige "Rossa una stella: storia del battaglione italiano "Pino Budicin" e degli Italiani dell' Istria e di Fiume nell' Esercito Popolare di Liberazione della Jugoslavia / Giacomo Scotti e Luciano Giuricin, Centro di ricerche storiche di Rovigno, Fiume: Unione degli Italiani dell'Istria e di Fiume, 1975.

Te pjesme, iako su nastale prije mnogo godina, nose univerzalne poruke slobode, ravnopravnosti, zajedništva i borbe protiv nepravde. U današnjem vremenu, gdje se antifašizam i ljudska prava često stavljaju na kušnju, smatram da je važno da ove pjesme ne budu zaboravljene. Oživljavanje i snimanje tih pjesama pomaže održavanju tih vrijednosti živima, educira nove generacije i omogućuje im da razumiju važnost borbe za pravednije društvo.

Koje pjesme će se naci na nosaču zvuka i koje su osobitosti tih pjesama?

U izvedbama svih pjesama od kojih sam dosad uspjela nabaviti notne zapise, bitno je istaknuti snagu i emociju koju one nose. "Marš 1. istarske brigade", posvećena slavnoj brigadi za vrijeme narodnooslobodilačke borbe, "Fratellanza", "Bandiera nostra", "Insieme resteremo", "Partigian bel ragazzo innamorato", "Joakimu Rakovcu (poema za mješoviti zbor, soliste i recitatora)", pjesme posvećene partizanima i partizanskoj borbi, "Inno del cantiere", "Vessillo del lavoro", "Kroz Učku", radničke pjesme posvećene radnicima Uljanika i izgradnju tunela Učke 70-ih godina prošlog stoljeća.

Ovo su samo neke od pjesama koje ne smatramo samo skladbe već su glasovi povijesti, pjevane povijesne arhive našeg podneblja. U izvođenju želimo prenijeti osjećaj zajedništva, hrabrosti i nade, uz poštovanje prema autoru i povijesnom kontekstu. Svaka izvedba nastoji zadržati autentičnost, ali i donijeti novu interpretaciju koja će danas dotaknuti publiku.

"Fratellanza" je njegova najpoznatija partizanska pjesma. Usput,  napisana kao je kao Homage IV. bataljonu "Pino Budicin", kao što piše na notama. Kakvo je vaše iskustvo? Po čemu je ona posebna?

"Fratellanza" je prva pjesma iz ovog projekta koje smo naučile, a kasnije i studijski snimile. Posebna je jer nosi snažnu poruku bratstva i solidarnosti, temeljnih vrijednosti antifašizma. Naše iskustvo u izvođenju ove pjesme je duboko emocionalno, jer ona nije samo pjesma, već poziv na zajedništvo i borbu protiv podjela. Nello Milotti je uspio ujediniti glazbu i tekst na način koji nadmašuje samo umjetnost, jer ova pjesma postaje i društvena izjava. Njezina moć leži u jednostavnosti i jasnoći poruke te u ljepoti četveroglasnog aranžmana, napetim i tmurnim početkom s razrješenjem i kulminacijom na refrenu.

Projekt uključuje i popratnu knjižicu s notnim zapisima i tekstovima pjesama. U čemu je vrijednost tog pisanog ‘nepjevnog’ materijala?

Popratna knjižica s notnim zapisima i tekstovima pjesama ima veliku vrijednost jer omogućava da pjesme budu sačuvane u svom originalnom obliku, ali i pruža priliku novim generacijama da nauče i razumiju te pjesme.

Kroz nju će publika moći dublje razumjeti povijest, poruke i kontekst tih pjesama.

Raritet: Milottijev rukopis i potpis

Koliko je antifašizam (kao i fašizam) aktualna tema koja zahtijeva svakodnevno stav i borbu, a ne samo prigodničarsko vezanje uz antifašističku borbu iz Drugog svjetskog rata?

Antifašizam je izuzetno aktualna tema i mnogo je više od simboličkog prisjećanja na prošlost. U današnjem društvu, borba protiv fašizma, ekstremizma i diskriminacije mora biti svakodnevni stav. Ove pjesme nas podsjećaju da antifašizam nije samo prošlost, nego kontinuirana borba za jednakost, ljudska prava i društvenu pravdu. U današnjem kontekstu to znači i borbu protiv modernih oblika fašizma, rasizma i autoritarizma. Pjesma je oduvijek bila medij koji ujedinjuje. Dopire do ljudi, njihova uma i, što je puno bitnije, do njihova srca. Kao voditeljicu zbora Praksa znaju me pitati zašto pjevamo partizanske pjesme kad partizani više ne postoje. Nije poanta u tome da pjevamo te pjesme kako bismo aktualizirali sam tekst pjesme. Te pjesme nose poruku slobode i antifašizma, i u tome leži njihova ljepota i privlačnost. Bez obzira na to što je od njihova nastanka prošlo 80 godina, te pjesme i dalje nose te poruke. Bezvremenske su. Uza sve zabrane njihova izvođenja i progona ljudi koji su ih napisali ili ispjevali, činjenica da su opstale do današnjih dana najbolje svjedoči o tome koliko su neophodne i koliko veliku povijesnu i emocionalnu vrijednost imaju.

Koliko su zahtjevne izabrane Milottijeve pjesme? Rekli ste mi uoči razgovora da je posebno zahtjevna "Bela smrt"? Zašto?

Milottijeve pjesme, kao što je "Bela smrt", zahtijevaju posebnu tehničku i emocionalnu posvećenost. "Bela smrt" je vrlo zahtjevna zbog svoje dinamičnosti, emotivnog naboja i kompleksnosti glazbenog materijala, a posvećena je smrznutim partizanima na Matić poljani 19. veljače 1944. Sam maestro je za tu pjesmu u intervjuu Vesni Kapeloto 2005. izjavio: "Ipak, po mojem sudu najbolje što sam skladao jest kompozicija za mješoviti zbor ‘Bela smrt’ na tekst Ljube Pavešića".

Kakve su generalne reakcije publike na vaš rad? Ima li osporavatelja i koji su njihovi "argumenti"?

Reakcije publike na naš rad u zboru Praksa su vrlo pozitivne. Ljudi koji nas podržavaju, shvaćaju povijesnu i umjetničku vrijednost ovih pjesama, što nas izrazito veseli. Naravno, uvijek postoje i osporavatelji, koji su u znatno manjem broju, a koji tvrde da pjevanje tih pjesama nema smisla u današnjem vremenu. No, naš argument je da te pjesme imaju vječnu vrijednost i značaj jer poručuju o važnosti borbe za slobodu i pravdu, vrijednosti koje su danas još uvijek relevantne.

U vašem opisu projekta spominjete bojazan da bi ove Milottijeve pjesme mogle biti zaboravljene. Što biste željeli da ljudi zapamte i razumiju o borbenim pjesmama Nella Milottija?

Kao što sam napomenula ranije, želja mi je da ove pjesme ne budu shvaćene samo kao glazba, već kao povijesni dokument; one su svjedočanstvo borbe za slobodu, jednakost i pravdu. Iako su nastale u specifičnom povijesnom kontekstu, njihove poruke ostaju relevantne i danas. Ove pjesme trebaju biti očuvane ne samo zbog njihove povijesne vrijednosti, već i zbog snage koje bi mogle imati u prenošenju važnih vrijednosti u današnjem društvu, ako ih se opet aktualizira.

Nello Milotti bio je vrlo uspješan kao skladatelj i dirigent. Što generalno smatrate njegovom najvećom vrijednošću u glazbenom stvaralaštvu i njegovoj baštini koju danas pokušavate očuvati?

Maestrova sposobnost da ujedini različite glazbene izričaje, bilo da se radi o zabavnoj glazbi, sakralnoj glazbi, skladbi za zborove ili, u ovom slučaju, borbenim pjesmama, je vrijednost koja ga karakterizira. Njegovo glazbeno stvaralaštvo i baština su bogati, raznoliki i važni jer odražavaju kulturnu baštinu Istre i šire, te pružaju dragocjen uvid u povijest i vrijednosti tog vremena.

Milotti je bio vrsni orkestrator i dirigent koji je razumio duboku povezanost između skladbe i izvođenja. Njegova baština je dragocjena jer nije samo komponirao glazbu, već je i oblikovao i inspirirao mnoge glazbenike i umjetnike.

Kada će projekt biti objavljen i kako ćete ga po objavi prezentirati javnosti?

Projekt planiramo završiti i objaviti uz koncertnu promociju u 2026. godini. Želimo podići svijest o značaju ovog opusa i osigurati da se pjesme nastave izvoditi i cijeniti i u budućnosti.

Nakon što su fašistički vojnici uhitili njegova oca, Nello je otišao u partizane gdje, uz pušku, nosi i harmoniku te glazbom uveseljava suborce

Milotti, Nello, glazbenik, skladatelj, zborovođa, glazbeni pedagog, kulturni djelatnik  (Trst, 11. studeni 1927. - Pula, 10. ožujka 2011.).

Bio je drugo dijete Ferdinanda i Marije, a već je u ranom djetinjstvu pokazivao zanimanje za glazbu, pa ga otac podučava u sviranju triještinke i mandoline. Godine 1935. obitelj se seli u Pulu, gdje Nello nastavlja školovanje.

Potom, od 1942., radi kao naučnik u elektromonterskoj radionici u pulskom brodogradilištu. U tom razdoblju fašistički vojnici uhićuju njegova oca, što je bio povod da se Nello 1943. poveže s narodnooslobodilačkim pokretom, a 1944. odlazi u partizane. U partizanima je, uz pušku, nosio i harmoniku te je svojom glazbom uveseljavao suborce. U šumama Gorskog kotara 1944. napisao je svoju prvu zborsku (četveroglasnu) skladbu ‘Marš istarske brigade’ na tekst Vladimira Kolara.

Demobiliziran je 1947. te nastupa u Puli i okolici kao zborovođa. Srednju školu Muzičke akademije u Zagrebu završio je 1953., a kompoziciju je diplomirao 1964. na Akademiji za glasbo u Ljubljani, u klasi prof. Blaža Arniča. Od 1953. djeluje kao nastavnik glazbenog odgoja u Talijanskoj gimnaziji u Puli, a zatim je godinama bio nastavnik klarineta i solfeggia u pulskoj glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova. Toj je školi bio i ravnatelj početkom 1970-ih, a krajem tog desetljeća predavao je glazbene predmete na tadašnjoj Pedagoškoj akademiji - Odjelu za nastavne djelatnosti u Puli. Pjevački zbor KUD-a "Lino Mariani" pulske Zajednice Talijana vodio je punih pedeset godina, od 1953. do 2003., a zbor KUD-a "Matko Brajša Rašan" 1961.-1981. Uz ove pulske vodio je, 1979.-2002., i pazinski zbor "Roženice", kojega je bio i utemeljitelj. Sa sva tri zbora postizao je uspjehe na brojnim nastupima u zemlji i inozemstvu.

Kao skladatelj ogledao se u gotovo svim područjima glazbe: od zborske i orkestralne preko komorne do zabavne te scenske glazbe za dječje igrokaze. U svojem se stvaranju često inspirirao istarskom narodnom glazbom - hrvatskom i talijanskom. Impozantni skladateljski opus sadrži više stotina djela.

Jedan je od najplodnijih autora festivala Melodije Istre i Kvarnera (MIK), na kojemu su njegove skladbe vrlo često bile prvoplasirane po glasovima publike i/ili ocjenama stručnog žirija, osobito u 1960-im i 1970-im godinama, a bio je i mnogostruki dobitnik nagrade Roženice za najprimjerenije zastupljen istarsko-primorski tradicijski glazbeni izričaj, koja od 2011. nosi njegovo ime. Kao skladatelj i dirigent dobitnik je mnogih priznanja, među kojima su nagrada Mijo Mirković u Raklju za skladbu Sipe piva (1973.), plaketa Marka Marulića - najviše priznanje Čakavskog sabora (2002.) i posebna zlatna plaketa nagrade Status Hrvatske glazbene unije povodom 60 godina umjetničkog djelovanja (2006.). Godine 1990. dobio je titulu viteza Talijanske Republike (Cavaliere della Repubblica Italiana), 2001. Nagradu Grada Pule (za višegodišnje umjetničko stvaralaštvo i izniman doprinos kulturi i umjetnosti grada) te, za izuzetna postignuća, 2006. Grb Istarske županije.

Živio je u Puli sa suprugom Katicom, s kojom se vjenčao 1953. Na kuću u kojoj su živjeli i u kojoj je Milotti stvarao postavljena mu je, na rođendan 2011., spomen-ploča. Godine 2012. spomen-ploču je na Domu antifašista u Puli dobila njegova prva autorska skladba ‘Marš istarske brigade’, a u blizini Arene njegovim je imenom nazvano šetalište.