"JA GRADIM BRODICE I ONE GRADE MENE" BRODI/ONA Umjetnica izgradila flotu nakon što joj je kalafat rekao neka se uhvati metle

Flota BRODI/ONA je plovno-mobilna instalacija, u stalnoj izgradnji i nadogradnji, u čast (po)morskim heroinama koje su unatoč predrasudama i zabranama plovile morima, gradile brodove, istraživale morski svijet i doprinijele pomicanju granica i ravnopravnosti žena u pomorstvu. Gusarske kraljice i gusarice, moreplovke i brodograditeljice koje su se od vremena prije nove ere pa sve do 20. stoljeća prerušavale u muškarce zbog dobro nam znanog uvjerenja da je “žena nesreća na brodu”.

Pionirke 20. stoljeća koje su samostalno oplovljavale planetu, sudjelovale u utrkama, zavarivale brodove tijekom svjetskih ratova, izborile se za prava na školovanje i rad u tehničkim strukama te kao inženjerke i obrazovane pomorske arhitektice konstruirale i dizajnirale brodove. Kapetanice i časnice koje su upravljale brodovima te kao znanstvenice sudjelovale u utemeljenju znanosti o moru, istraživanju i mapiranju oceana i morskog života. Aktivistice koje su se zauzimale za očuvanje i spašavanje morskog svijeta.

Kako spajate vizualnu umjetnost i ljubav prema moru i brodogradnji?

Kao multimedijalna umjetnica uvijek biram medij u odnosu na poruku/temu koju želim komunicirati sa svijetom, a ne obratno. Primjerice, da uvijek radim u istom mediju pa mijenjam „teme ili motive“. Medij mi može biti bilo što, biram onaj koji me inspirira i za koji mislim da suštinski komunicira poruku koju želim otvoriti, prenijeti, razmijeniti, pokazati, dotaknuti.

Kako je začeta ideja gradnje flote BRODI/ONA?

Posjedujući, održavajući i popravljajući stari drveni brod - leut (od 2009.-2019.), skupljala sam znanja i vještine s mišlju da bih jednom sama sagradila brod. Tu sam stekla zanimljiva iskustva s različitim kalafatima i majstorima. Bilo je divnih ljudi, ali ponekad bih naišla i na zastarjele stavove poput poznate uzrečice da je “žena nesreća na brodu” te da mi meštar od svih alata u ruke daje – jedino metlu. Tako me metla zapravo isprovocirala ili potaknula da skroz samostalno zaista sagradim svoj brod.

2018. unajmila sam u Zagrebu prostor za radionicu u kojoj ću graditi flotu BRODI/ONA u čast po/morskim heroinama koje su unatoč predrasudama i zabranama plovile morima, gradile brodove i istraživale morski svijet. Flota se zasad sastoji od šest brodica duljine četiri i pol metara, a upravo gradim i sedmu.

Nakon četiri godina recikliranja kašeta, drvenih podova, parketa, drvenih suncobrana…, pa piljenja, gradnje, brušenja i epoksiranja, kustosica Ivana Meštrov pozvala me da flotu izložim na 41. Splitskom salonu 2021. godine.

Flotu BRODI/ONA sam izložila kao intervenciju u Hrvatskom pomorskom muzeju Split, u samu Povijest pomorstva, zapravo intervencijom postavljajući pitanje “Ima li mjesta za žene u povijesti pomorstva?”.

Istraživanje o ženama koje su sudjelovale u pomorskom svijetu kroz povijest, do danas sam istakla u vidu 60 muzeoloških oznaka/tablica na zidove muzeja, pa se prateći službenu povijest pomorstva mogla iščitavati i ona paralelna “neslužbena – ženska povijest” koja je isto tako bila prisutna ali “nije bila vidljiva”, a čija svjedočanstva su ostala zapisana uglavnom u vidu novinskih zapisa ili objavljenih memoara. Njihova imena i kratke biografije toliko su zanimljive da bi po svakoj mogao biti snimljen film.

Svakoj ste brodici nadjenuli ime jedne od tih (po)morskih heroina?

Tako je, dala sam im imena značajnih žena u pomorstvu, a porinule su ih, u performativnoj akciji „Porinuća“, šest brodskih kuma. Kume, naše istaknute “žene od brodova”, su zamolile more da prihvati imena brodica.

Porinute su 18.05.2022., na dan kada je Međunarodna pomorska organizacija UN-a po prvi puta u povijesti proglasila “Dan žena u pomorstvu”, iz lučice Matejuška u Splitu kao nastavak 41. Splitskog Salona, u suradnji s Hrvatskom udrugom likovnih umjetnika HULU Split i Hrvatskim Pomorskim muzejem Split, te ŠRD Lubin.

Kuma dr. Danka Radić umirovljena ravnateljica Hrvatskog pomorskog muzeja Split, autorica znanstvenog rada “Trogirska tradicijska brodogradnja”, na Ceremoniji porinuća zamolila je more da prihvati ime brodice “SLAVA LUNARDOVA” po Slavi koja je, s ocem kalafatom majstorom Lunardom, bila suvlasnica škvera u Trogiru još u 13. stoljeću.

Kuma Tonka Alujević, morska spisateljica i pustolovka, plovila je morima, dvaput prešla ocean, a doplovila je, zajedno s tadašnjim partnerom, u najmanjem brodu na svijetu – gucu – do Festivala mora u francuskom Brestu. Imenovala je brodicu – “MARY LACY” po prvoj ženi koja se školovala kao šegrt za brodograditelja i to prerušena u muškarca od 1763. te položila majstorski ispit dobivši službenu dozvolu za gradnju brodova 1770. godine u Engleskoj. Gradila je brodove cijelo vrijeme prerušena u muškarca, a ostvarila je i službenu mirovinu. Brodicom Mary Lacy zaplovile su nastavnica Pomorske škole u Splitu Marijana De Marchi te multimedijalna umjetnica Marija Golub.

Kuma Lena Lozić, plovila je kao treća časnica na kontejnerašima i tankerima, a potom se posvetila budućim pomorcima i pomorkinjama kao nastavnica u Pomorskoj školi u Splitu; imenovala je brodicu – “JEANNE BARET”, po botaničarki koja je u potrazi za biljkama postala prva žena koja je oplovila svijet (1766.-1769).

Prerušila se u muškarca; kao asistentica svom partneru Philbert Commersonu na ekspediciji oko svijeta koju je vodio francuski istraživač Louis Antoine Bougainville. Jeanne je otkrila mnoge biljke pri ekspediciji broda Etoile, među njima najznačajniju Bougainvillea biljku iz Brazila (bugenvilija) koju je nazvala po zapovjedniku broda. Brodicom je zaplovila multimedijalna umjetnica Tihana Mandušić.

Kuma Duška Boban, splitska umjetnica koja je izložbom i publikacijom “Amorella– ploveći grad” 2018. godine aktualizirala pitanje nedovoljne valorizacije pomorske i brodograđevne baštine Splita, zagovarajući pritom osnivanje “Muzeja mora”.

Zamolila je more da prihvati ime brodice “ELLEN MACARTHUR” po jedriličarki koja je 2005. osvojila svjetski rekord za najbrže solo oplovljavanje svijeta, i potom osnovala “Ellen MacArthur fondaciju” s ciljem ubrzanja prijelaza na regenerativnu “cirkularnu ekonomiju”: gospodarski sustav koji se nosi s globalnim izazovima poput klimatskih promjena, gubitka bio raznolikosti, otpada i zagađenja – ponovnom uporabom, dijeljenjem, popravcima, obnavljanjem i recikliranjem, kako bi se stvorio sustav zatvorene petlje, minimizirajući upotrebu resursa, stvaranje otpada, zagađenja i emisije ugljika. Brodicom je zaplovila dizajnerica Dunja Sučić.

Kuma Teuta Tomasović, beba čije je roditelje intervencija u Hrvatskom pomorskom muzeju Split BRODI/ONA inspirirala da joj daju ime po moćnoj Ilirskoj kraljici gusara koja je upravljala gusarskim flotama još u 3.st.pr.Kr, zamolila je more da također prihvati ime “TEUTA” za brodicu. Zaplovila je Teutina mama, nastavnica likovne kulture Ana Pelajić Tomasović.

Šestu brodicu smo porinuli na Silbi, na poziv kustosice Natashe Kadin, u sklopu SeaSilba Environment Art. Kuma Marica Njegovan je još sedamdesetih godina prošlog stoljeća plovila na brodovima Jadrolinije kao druga časnica i ravnopravna članica posade te tako postala prva žena na Jadrolinijinim brodovima.

Imenovala je šestu brodicu u “RACHAEL PARSONS” po engleskoj inženjerki i zagovornici prava žena na zapošljavanje, jednoj od prve tri žene koje su na sveučilištu Cambridge studirale mehaničke znanosti, vodećoj članici “Nacionalnog vijeća žena” koja se zalagala za jednak pristup tehničkim školama i fakultetima za sve, osnivačici i prvoj predsjednici “Ženskog inženjerskog društva” koje je promicalo zadržavanje žena inženjerki nakon Prvog svjetskog rata, podržavajući inženjerstvo kao karijeru za žene. Bila je jedna od prve tri žene primljene u “Kraljevski institut pomorskih arhitekata”. Brodicom je zaplovila multimedijalna umjetnica Nives Sertić.

Famozna metla inspirirala je i iduću brodicu?

Da, „metlicu pretvaram u brodicu“.

Za izložbu u Art RadionicI Lazareti Dubrovnik – Galerija Otok sagradit ću brodicu od recikliranih metli koje smo u u tu svrhu skupili od Dubrovčanki i Dubrovčana. Brodicu ćemo u sklopu izložbe porinuti i imenovati u čast svjetioničarki s Dakse EUDOKSIJI KUSTRIĆ.

Iza metle stoji veliko povijesno, ekonomsko i kulturno značenje, oduvijek je bila nezamjenjiv radni alat, simbol uglavnom kućanskog i “ženskog” te obrtničkog rada (neizostavni alat starih zanatskih radionica) te simbol vještih žena.

Rekli ste da ne znate grade li više brodovi vas ili vi njih?

Da, gradimo se međusobno. Ja gradim brodice i one grade mene. Jer za mene je brod mjesto, putovanje, susret i sloboda. Brod je koža, školjka, instrument, alat i medij. Medij za stvarniju stvarnost i medij za ravnopravnost, za povezanost s prirodom; za odnos između mene i svijeta. Oblikujem brod, oblikuje me brod. Tijelo je brod. Brod je tijelo.

Kayak u starih Eskima znači: čovjek-brod. Eskimi kažu: “Obući brod”. Brod je mjesto koje se kreće. Proizvodi mišljenja, ideje i prakse koji potiču nove modele imaginarnih mogućnosti. Projiciram novu vrstu stvarnosti. Glavne konture ostaju. Gradim brod kao minijaturni utopijski eksperiment. Ha ha, ne znam tko tu koga gradi i brusi, svakako proces samogradnje se nastavlja.