Kultura

"Čelične magnolije" u pulskom kazalištu

Jedva sam se suzdržao da ne napustim predstavu, a onda se čulo: "Prirodna ljepota ne postoji"

S redateljske izvedbene razine, karikiranost likova u ovoj dominantnoj komediji prilično je naglo i neuvjerljivo, bar u prvom žanrovskom obratu, zamijenjen teškim, a na koncu i tragičnim epizodama, uz ne baš najuvjerljiviji glumački duo majke i kćeri. No, unatoč tome, kvaliteta teksta i postupni rast glumačke izvedbe do finala izmamili su dosta smijeha, ali i suza u ljubitelja kazališta, ali u onih teatru manje naklonjenih parova koji su za Dan žena konačno izašli zajedno van


 
3 min
Zoran Angeleski
Sve se odvija u frizerskom salonu, čiji je slogan: "Prirodna ljepota ne postoji” (foto: HNK Ivan pl. Zajc Rijeka)

S redateljske izvedbene razine, karikiranost likova u ovoj dominantnoj komediji prilično je naglo i neuvjerljivo, bar u prvom žanrovskom obratu, zamijenjen teškim, a na koncu i tragičnim epizodama, uz ne baš najuvjerljiviji glumački duo majke i kćeri. No, unatoč tome, kvaliteta teksta i postupni rast glumačke izvedbe do finala izmamili su dosta smijeha, ali i suza u ljubitelja kazališta, ali u onih teatru manje naklonjenih parova koji su za Dan žena konačno izašli zajedno van

Nije obećavao uvod. Predstava se kretala po rubu uvjerljivosti. U “Čeličnim magnolijama” nije bilo ni snage, ni senzibilnosti iz naslova.

Uz privlačnu scenografiju, frizure iz 50-ih te fenomenalnu pjesmu The Fleetwoodsa “Come softly to me”, prebrz i neopravdan odlazak s predstave sprečavali su energična Judita Franković Brdar u ulozi vlasnice frizerskog salona (prizivajući izgledom i temperamentom mladu Sophiju Loren) te donekle Biljana Lovre u ulozi udovice pokojnog gradonačelnika.

A onda je na scenu ušetala Olivera Baljak...

A onda je u nekoj 20. minuti na scenu, među svoje prijateljice u frizerski salon ušetala dramska prvakinja riječkog HNK-a Olivera Baljak u liku ekscentrične bogate susjede Luize Rizlinmg, koja je svojom izvedbom naglo podignula razinu komičnosti , ali i glumačke uvjerljivosti te time donijela samopouzdanje u redove svojih kolegica.

Time je sinoć u dobro popunjenom pulskom kazalištu prodisao tekst američkog pisca Roberta Harlinga, u produkciji HNK-a Ivan pl. Zajc iz Rijeke.

No, unatoč tome, s redateljske izvedbene razine, karikiranost likova u ovoj dominantnoj komediji prilično je naglo i neuvjerljivo, bar u prvom žanrovskom obratu, zamijenjen teškim, na koncu i tragičnim epizodama. U tom kontekstu, mora se priznati da glumački ženski duo u interpretaciji ključnog odnosa majke i kćeri nije bio na vrhunskoj razini.

Postupni rast do katarzičnog finala

No, unatoč tome, kvaliteta teksta i postupni rast glumačke izvedbe do finala izmamili su dosta smijeha, ali i suza u ljubitelja kazališta, ali u onih teatru manje naklonjenih parova koji su za Dan žena konačno izašli zajedno vani. Jedno i drugo završilo je u konačnici dobrom predstavom, čije je protagonistkinje publika nagradila dugim pljeskom.

Moment kad u samom finišu majčin bijes zbog nepravednog gubitka neočekivano skrene  u duhovite i humane vode (shrvana majka, inače voditeljica Centra za mentalnu higijenu nekontrolirano viče da bi mogla nekog udariti, a udovica pokojnog gradonačelnika u naletu lucidnosti namješta bogatu susjedu Lujzu Rizling (Oliveru Baljak) i uzvraća “Ma udri, slobodno udari”, katarzičan je vrhunac predstave.

Žene su različitih generacija i društvenog statusa, svaka ima svoju životnu priču. Muškaraca nema, a iz ženske perspektive njihovi partneri i nisu baš najsvjetliji primjerci muškog roda. Radnja komada odvija se u ambijentu frizerskog salona, čiji je slogan da “prirodna ljepota ne postoji”.

Autorski tim žena okupila je redateljica Renata Carola Gatica, zajedno s Natalijom Manojlović, dramaturginjom, asistenticom redateljice i suradnicom za scenski pokret, a djelo je premijerno izvedeno prije 10 mjeseci u riječkom HNK-u.

Krhkost i nevjerojatna snaga

Drama je pisana 1985. godine, a za Roberta Harlinga je to bila svojevrsna terapija dok je tugovao za mlađom sestrom Susan, koja je preminula od komplikacija izazvanih dijabetesom. Harlingova sestra je unatoč upozorenjima liječnika odlučila roditi, njihova je majka donirala bubreg kako bi spasila kćer, no to nije pomoglo. Iz ovog teškog, traumatičnog osobnog iskustva nastale su »Čelične magnolije«, koje pripadaju tradiciji američke južnjačke literature.

Harling je simboliku naslova opisao je riječima: „Kad sam bio mlad, često su me slali da uberem po nekoliko pupoljaka magnolija za mamin vrt. Shvatio sam da su magnolije, iako divne, veoma krhke i lako se zgnječe, a to su osobine koje se često pripisuju ženama s Juga. Moja prekrasna životna iskustva s majkom i sestrom pokazala su mi da su žene koje poznajem zaista divne, ali da i njihovi životi mogu biti krhki. Ipak, ako pogledate ispod površine, shvatite da one posjeduju nevjerojatnu snagu, veću nego što ću ja ikad imati. Pisao sam o njihovoj snazi, radosti i smijehu koji odzvanjaju bez obzira na to što im život donese. Jedini način da se nosim sa sestrinom smrću bio je da slavim te žene.”

Drama je prvi put postavljena u Off-Broadway produkciji 1987. godine, odigrano je u tri godine 1.126 predstava. Toliki uspjeh vodio je do ekspresnog interesa za otkup prava za film. Harling je bio iz Natchitochesa u kojem se i odvija priča i gdje je snimljen film 1989. u režiji Herberta Rossa, prema Harlingovom scenariju, u koji je između ostalih dodao i muške likove.

U filmu su igrale slavne Sally Field, Dolly Parton, Shirley MacLaine, Daryl Hannah, Olimpia Dukakis te Julia Roberts kojoj je uloga Shelby donijela prvu nominaciju za Oscara.


Fotografije: HNK Ivan pl. Zajc Rijeka

Nastavite čitati

Pula
 

Objavljen Javni poziv za dostavu prijava za sufinanciranje mjera energetske učinkovitosti na području grada Pule

Pravo na prijavu za nabavu kućanskih uređaja i nabavu električnih vozila ima isključivo korisnik s prebivalištem na području grada Pule, a za uslugu izrade glavnog projekta za solarnu elektranu na obiteljskoj kući i za kupnju fotonaponskih sunčanih modulapravo na prijavu ima isključivo korisnik s vlasništvom ili suvlasništvom nad nekretninom smještenom na području grada Pule

Pula
 

Dokumentarni serijal 'U ime oca' u Dnevnom boravku Rojca

'Oci' u preostale tri epizode su Martin Bizjak, akademski slikar bez kojeg Pula ne bi imala filmski festival u Areni, zatim Boško Obradović autor i realizator projekta 'Atomsko sklonište' i Livio Morosin, jedan od najboljih autora pop rock i etno scene

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.