Na koncert poput ovog najbolje je doći sam. Prije neki dan brao sam masline u Balama s nekom ženom iz Rijeke. Rekla mi je da je na pulski koncert The Necksa u Circolu došla sama, našla neku finu stolicu i australsku trans čaroliju odslušala u svom tripu. Kaže, Neckse možeš spoznati samo ako im se potpuno prepustiš, bez mobitela i small talka slučajnih prolaznika.
Još gori nisu Necksi, ali u Circolu su bili i Neno i ST, a taj je koncert, kao i onaj sinoćnji u Kotaču, organizirala Jazzbina.
Od prve sekunde koncerta bilo je fascinantno kakvu magiju mogu proizvesti tri čovjeka, dva glazbenika i Pjesnik. Još gori najbolje se slušaju zatvorenih očiju. Glazbena sinergija braće Sinkauz slušatelja odvodi u audiošumu satkanu od sjajnih niti atmosferskog genija Nene Sinkauza i neumoljivog mantričnog ritma Alenova kontrabasa.
Ta je šuma mračna i čudna. Na ulazu bi trebalo pisati „Vi koji ulazite, ostavite svaku nadu” jer tekstovi koje nam je sinoć, još jednom, poput nekog sumanutog propovjednika, isporučio Aleksandar Stojković ST nemilosrdno seciraju stvarnost – osobnu, intimnu ili društvenu. Kod ST-a nema gotovo nikakve nade.
Iako se njihova upravo izdana ploča zove „Raj na zemlji”, taj je raj nestao. Ubili su ga neka sisata balkanska Eva i Adam koji se pojavljuje kao napunjena puška na zidu kafane.
Tijekom priprema za ovu turneju, na kojoj će obići gradove i mjesta o kojima prosječan hrvatski indie bend ne može ni sanjati, Još gori su stvorili pet ili šest novih pjesama. ST je očito ušao u novu kreativnu fazu, pa smo na samom početku čuli novu pjesmu „Dogovor”, u kojoj pjesnik na sebi svojstven način, u krugovima obilazi životnu situaciju – trenutak ili stanje koje može biti intimno ili socijalno – i ciklički je secira i razotkriva.
Pritom, u nijednom trenutku Stojkovićevi tekstovi nisu klasičan rock uradak u kojem pjevač plačljivo opisuje svoj ljubavni ili narko brodolom. Njegove riječi imaju moć i energiju osobe koja se izdigla iz životnog blata ali od njega ne bježi.
Dok god ima tekstova, Sinkauzi su spremni isporučiti i nacrtati glazbenu sliku koja pri svakom slušanju izgleda svježe i novo. Već na prvom koncertu turneje jasno je da su i pjesme s tek izdanog albuma prilično rearanžirane. Nabolje.
Odličan je primjer pjesma „Trulo je”, koja se od dvominutne crtice s albuma pretvorila u jedan od koncertnih vrhunaca.
Još gori se najbolje slušaju iz prvih redova. Tu je magija najizraženija, tu se potpuno može osjetiti njihova energija koja najdublje dira kroz ST-ove riječi i glas. Prijateljica mi je nakon koncerta rekla da se isplakala k’o kiša.