Filmski kritičar, kolumnist i književnik Jurica Pavičić gostovao je u Gradskoj knjižnici "Matija Vlačić Ilirik" u Rovinju, gdje je predstavio svoj posljednji roman "Usta puna zemlje". Njegove kratke priče i romani prevedeni su na brojne jezike, dok mu je roman "Crvena voda" donio nagrade Fric i Ksaver Šandor Gjalski, ali i iznimnu međunarodnu reputaciju. U Francuskoj je 2021. godine za francuski prijevod romana osvojio, među ostalim Grand Prix de Litterature Policiere za najbolji strani krimić i Le Point du Polar Europeen za najbolji kriminalistički roman europskog autra.
Povod rovinjskom gostovanju bio je njegov novi krimić "Usta puna mora", koji je pisao od listopada 2024. godine do ožujka sljedeće godine.
-Za napisati knjigu potrebno mi je dvije jeseni i dvije zime, jer ljeti ne stignem, kazao je Pavičić odgovarajući na pitanje moderatorice Martine Pereša koliko mu je trebalo da napiše roman.
Dodao je kako mu je ovaj krimić, čija se radnja odvija kronološki, bio klasičniji i jednostavniji za pisanje od nekih njegovih ranijih knjiga.
Stvarni slučaj koji je postao književni motiv
Ideja za roman, kako se moglo čuti od autora, nastala je iz bizarnog, istinitog događaja koji se dogodio 2012. godine u središtu Splita, na rivi. Tada je isplivalo mrtvo tijelo golog muškarca s dokumentima, no nitko se nije javljao zbog osobe koja je, logično, nekome morala nedostajati.
-Vrijeme je prolazilo, ništa se nije događalo, a ta je priča čitavo vrijeme ostajala u mom pamćenju, ispričao je Pavičić.
Slučaj je kasnije iskoristio kao motiv za svoju priču, ali ga je pri tom znatno izmijenio, No, upravo pred izlazak knjige stavrni se slučaj raspleo i pokazao sasvim drugačijim, ali i mnogo tragičnijem od onoga koji je napisao.
Otkriveno je da je muškarca ubio sin, koji je potom godinama uzimao mirovinu pokojnog oca. Raspletu je pomogla i okolnost da su otac i sin bili zaštićeni najmoprimci stana, pa se netko naposljetku i zapitao gdje je i zašto ne vide čovjeka od 105 godina.
-Najluđe od svega je to da se sve to događalo u kući udaljenoj od moje niti 500 metara, rekao je Jurica Pavičić, zaključivši da je realnost u ovom slučaju bila luđa od fikcije.
Od industrijskog grada do "Ibize za studente"
Jedna od važnijih tema romana je i novinarstvo (odnosno ono što je od njega, kao i nekad prekaljenih novinara ostalo), ali kroz priču o novinaru otvara i pitanje promjene Splita i društva koje se tijekom posljednjih stoljeća, a naročito zadnjih desetljeća dramatično transformiralo.
U središtu romana je novinar koji je ugled stekao tekstom "Generacija pobjednika", a njegovim likom Pavičić se vraća u vrijeme kada su novine bile snažan mediji, a redakcije imale dopisništva i novinare na terenu.-Nekad su novinske kuće imale dopisništva i ljude na terenu, bez kojih nije mogao proći nijedan događaj a da nije bio zabilježen, podsjetio je autor brojnu publiku koja se okupila na predstavljanju romana, dodavši kako danas, dopisnika gotovo da nema, pa se neke stvari jednostavno ne vide.
-Danas dopisnika nema, pa je sasvim logično da se ne primjeti i ne registriraju devijacije koje su oko nas, rekao je Pavičić, podsjetivši kako bi nekad xy tona smeća, primjerice slučaj Gospić, bio zabilježen barem od nekoliko novinara. Svoju ocjenu promjene medija sažeo je slikovitom rečenicom-"mediji su danas postali mozak bez očiju i ruku".
No, nije se zaustavio samo na medijima. Govoreći o svom rodnom Splitu, kazao je kako je, premda je cijeli život proveo na istoj adresi, zapravo živio u tri različita grada.
Split živi diskontinuitet
Osamdesete je opisao kao razdoblje industrijskog grada koji je bio zagađen, ali ekonomski moćan. Devedesete su donijele ponor- rat, nacionalizam i drogu. A od 2000-ih počinje turistički preobražaj koji se, prema njegovom mišljenju, nevjerojatnom brzinom proširio i prerastao u hiper turizam. -Turizam je sve usisao i pretvorio u vlastitu atrakciju. Split je postao Ibiza za studente iz cijelog svijeta koji u njemu samo "peglaju" kartice, rekao je.Istodobno, smatra, sve je veća nebriga o nasljeđu.
-Pobjednici postaju poraženi, rekao je, dodajući kako vjeruje da će za desetak godina nestati i ono što se naziva "plažnim turizmom"- odnosno prizor ručnika /šugamana na splitskim plažama tijekom srpnja i kolovoza.
Komentare ne čitam
Publiku je zanimalo i kako reagira/doživljava komentare na portalima ispod njegovih kolumni, na što je odgovorio da je odavno razvio jednostavan obrambeni mehanizam- komentare ne čita.
-Kad pišem kolumne u novinama koje se prenose na portale, ne čitam komentare. Što se tiče knjiga, one teže dolaze do čitatelja, pa je tu i znatno manje komentara od kojih bi se recimo to tako, trebao braniti ili nekome nešto objašnjavati. Recenzije, naravno, čitam, kazao je Jurica Pavičić.
Rovinjskoj publici pritom je najavio i novu knjigu. Već u listopadu, na Interlibru, trebao bi predstaviti novi krimić "Atentator", u čijem je središtu političar srednje razine koji biva ustrijeljen na poslovnoj konferenciji. Očito je dakle, da Jurica Pavičić, ostaje vjeran kriminalističkom žanru , ali i onome što se kroz njegov književni rad neprestano vraća društvu koje se mijenja brže nego što ga uspijevamo zabilježiti.
Na posljednje pitanje iz publike upućeno autoru da objasni naziv romana "Usta puna mora", Pavičić je naglasio da je riječ o metafori. Aludira, naime, na utopljenika koji zbog morske vode u ustima/plućima ne može govoriti. Istovremeno, "Usta puna mora", predstavljaju šutnju, odnosno istinu o kojoj društvo odbija progovoriti.
