Piše: Maja Jokanović
Priča Vedrana Štimca, pulskog ilustratora i muralista, upravo je onakva kakvu svi vole čuti – otkrio je svoj poziv, odvažio se pokrenuti posao iz ljubavi i uspio je u tome.
Ali, ova priča za korak je posebnija od očekivane štorije o poslovnom uspjehu. I kada mu je raspored obaveza prepun, Vedran pronalazi dovoljno vremena da svoju kreativnost i umjetnost daruje okruženju: suosnivač je Art parka u Puli, planira pokretanje festivala ulične umjetnosti i svojim crtežima budi zanimanje za važne društvene teme. Sve ovo znači da ponekad premalo spava, ali i da može mirno reći da na poslu i u privatnom životu radi ono što najviše voli. Iako povremeno umoran, ispunjen je, cijenjen i zadovoljan. A, tek mu je trideset i jedna godina. Ima li boljeg opisa uspjeha od ovog?
Iznenadni ilustrator
Diplomirao je na Fakultetu ekonomije i turizma Dr. Mijo Mirković u Puli, a zatim upisao doktorske studije iz područja političke antropologije u Ljubljani. Ujedno, pet je godina bio član kazališta „Dr. Inat“ iz Pule i proputovao Argentinu skupljajući materijale za svoje doktorske studije. A onda se zaljubio u ilustraciju i u njoj prepoznao svoj životni poziv. Vedran ne vidi ništa neobično u tome što do dvadeset i četvrte godine uopće nije crtao. Naprotiv, vjeruje da je ilustracija stigla kao rezultat svih ranijih utjecaja.
„Puno je tu varijabli; ekonomija, političke znanosti, neverbalno kazalište… sve to spojiš u jedno i dobiješ produkt – Vedran Štimac, ilustrator“, objašnjava Vedran, siguran u to da je pojam ilustrator ono što ga najbolje opisuje.
U poslovnu avanturu se otisnuo oprezno i postupno. Šest godina je paralelno crtao, studirao i radio te kao samouk svladavao tehnike i znanja iz područja ilustracije, dok se nije odvažio dati otkaz na redovnom poslu.
„Otvorio sam obrt i posvetio se samo ilustraciji. Bilo je to prije godinu i pol. Imam svoj web shop putem kojeg po cijelom svijetu isporučujem ilustracije i majice s printom i to mi je važan izvor prihoda. S kolegama iz studija KLET kolektiv izrađujem murale za poslovne klijente i radim grafičko uređenje za nakladnike knjiga. Protekle godine sam napravio četiri naslovnice za izdavačku kuću Fraktura, a već dvije godine sam i grafički urednik slovenskog znanstvenog časopisa ČKZ “ – kaže Vedran, koji je za svoju bazu izabrao Zagreb.
Najimpresivniji segment njegovog rada svakako su murali. Za poslovne klijente izrađuje crteže koji tvrtku predstavljaju na nekonvencionalan i upečatljiv način. Pojedini radovi, poput nedavno završenog murala za tvornicu cementa u Koromačnom, koji je izradio s kolegama Borisom Bareom i Zvonimirom Haramijom, zauzimaju površinu od preko 500 kvadratnih metara. Izrada ovakvih murala često podrazumijeva višednevni rad na hladnoći i buri, s pojasom za samoosiguranje pričvršćenim za skelu.
„Kad kažeš da si ilustrator, neki misle da ti tu nešto malo 'crtkaraš' i to je to”, smije se Vedran. “Međutim, ima tu puno posla. I puno vjetra”.
Slike za dušu i razmišljanje
Kada „zatvori butigu“, Vedran uživa u oslikavanju zidova za svoj gušt. Čest motiv njegovih radova su portreti poznatih osoba čija lica su iscrtana njihovim životnim pričama. Šaroliko je to društvo „modela”: književnici i njihovi likovi, umjetnici, novinarke, revolucionari i gradske legende, Tesla, Maradona, Cervantes i Karlo Rojc - za sve njih ima mjesta na Vedranovim zidovima.
„Svaki od tih likova utjecao je na moj osobni razvoj i bio inspiracija u nekom trenutku života“- kaže Vedran i dodaje kako su nacrtani portreti zapravo dio priče o njegovom osobnom razvoju.
Ipak, ne krije kako je sa ženskim likovima imao je pomalo „neslavan” start.
„U počecima sam crtao mahom portrete muškaraca i neki su mi to s pravom spočitali. A, zapravo, zbog izostanka formalne naobrazbe i nepoznavanja tehnika, ja nisam znao dobro nacrtati žensku kosu pa sam crtao muške portrete.”
No, upravo je zahvaljujući ovoj početničkoj grešci postao svjestan činjenice da se o ženskim uspjesima izuzetno rijetko priča i to se snažno odrazilo na njegovo stvaralaštvo. Moglo bi se reći da je, iz solidarnosti sa ženama, kao umjetnik kasnije zauzeo pravi kavalirski stav.
„ Jako je važno da ženski likovi budu prisutni jer češćim postavljanjem žena u javni diskurs stvaramo ravnopravniji svijet“ – priča Vedran, naglašavajući kako je zid idealan medij za ovakav pokušaj mijenjanja svijeta. “Zid je vidljiv i, u smislu poruka koje može prenijeti, dostupan je svima, a to je važno za društveno angažirane murale kakve ja privatno radim” - kaže.
Lokalne teme su mu važne, ali se ne ograničava na njih jer vjeruje da se o nedovoljno zastupljenim društvenim temama treba pričati bilo gdje.
Art park i festival ulične umjetnosti u Puli
U kolovozu 2022. je s kolegom Borisom Bareom u dvorištu Društvenog centra Rojc pokrenuo Art park – mali, kreativni svijet koji umjetnost izvodi na ulicu i ljude povezuje u prostoru koji je bio prilično zapostavljen. Osim što je Pula dobila novu umjetničku manifestaciju koja će tek rasti, pozitivni efekti vidljivi su već nakon prvog ljeta. „Uredili smo zidove i postavili podeste koji trajno ostaju pa sada taj park ima novu namjenu. Ljudi ga koriste kao ambijent koji vole. Nadam se da će, nakon drugog Art parka, prostor ostati aktivan i preko zime“ - priča Vedran.
Foto: Maja Jokanović
Za travanj 2023. godine najavljuje novi festival ulične umjetnosti u Puli. Veći dio troškova organizacije, u iznosu od 20.000 kn, pokrit će Grad Pula. Vedran se nada da će festival zaživjeti i izrasti u manifestaciju koja će autorima moći isplaćivati honorare, ali prve godine će biti zadovoljan i podmirenjem troškova.
Cijela Pula u takuin stane
Da je u Hrvatskoj moguće uspjeti s dobrim planom, kvalitetom i uz dovoljno entuzijazma, iz Vedranove priče je očigledno. Ali, ostaje nam za kraj nešto bolnija tema – koliko je to moguće u Puli.
Vedran se na vlastitom primjeru uvjerio u to da je egzistenciju lakše osigurati u Zagrebu nego u Puli i volio bi da se to promijeni. Svoj je stav izrazio u sada već prepoznatljivom muralu „Cijela Pula u takuin stane”, na oronuloj zgradi nultog kilometra one tužnije strane pulske rive – na Vallelungi.
Ostalo je još samo jedno pitanje – koja je njegova želja za budućnost Pule?
„Kao Puležan mislim da je ovaj grad najljepši i da ljudi u njemu žele živjeti. Ali, nije dovoljno da to žele – potrebno je da to i mogu“.
Puležani koji njegove murale još nisu vidjeli na Vallelungi, Pattinaggiu i Rojcu, mogu ih vidjeti na njegovoj Instagram stranici Politebastart.
