Kultura

SRUŠENE SU ZIDINE I STARA GRADSKA VRATA

KAKO JE NASTAO PULSKI TRG: Prije 200 godina počelo uređivanje područja oko Portarate

Začetnik ideje o uređenju novog trga bio je arhitekt Pietro Nobile (1776.-1854.), švicarski Talijan koji je u Istri projektirao javne zgrade, a poznat je i kao autor projekta najstarijeg svjetionika u Hrvatskoj, onog u Savudriji * Promjena izgleda trga kroz vrijeme poznata nam je zahvaljujući djelima umjetnika putopisaca


 
5 min
Silvio Forza

Začetnik ideje o uređenju novog trga bio je arhitekt Pietro Nobile (1776.-1854.), švicarski Talijan koji je u Istri projektirao javne zgrade, a poznat je i kao autor projekta najstarijeg svjetionika u Hrvatskoj, onog u Savudriji * Promjena izgleda trga kroz vrijeme poznata nam je zahvaljujući djelima umjetnika putopisaca

Prije 200 godina nastala je ideja o uređenju današnjeg trga Portarata u Puli, no za početak radova trebalo je čekati sve do 1838.  Začetnik te ideje bio je arhitekt Pietro Nobile (1776.-1854.), švicarski Talijan koji je prijateljevao s velikim kiparom Antonijom Canovom.

Louis-François Cassas, 1782.

U Istri je Nobile projektirao javne zgrade, a poznat je i kao autor projekta svjetionika u Savudriji. Naime, prisvajanjem velikoga dijela nekadašnjih teritorija (među kojima Istre i Dalmacije)  propale Republike Venecije, austrijsko je kontinentalno Habsburško Carstvo 1797. dobilo je izlaz na more. Beč se prilagođava novonastalim pomorskim potrebama, te pokreće gradnju svjetionika u istarskom akvatoriju. Prvi se 1818. izgradio svjetionik na najzapadnijem istarskom rtu Savudriji, a projektirao ga je upravo Nobile. Visok 36 metara i najstariji u Hrvatskoj.

Naziv Portarata

Naziv Portarata izvedenica je talijanskih riječi “porta” (vrata) i “aurata” (zlatna), pridjeva u arhaičnom obliku (današnji talijanski poznaje termin “dorata”) koji proizlazi iz latinske riječi za zlato – aurum. Premda se u nekim mletačkim spisima iz 16. stoljeća javlja upravo oblik “Portarata”, češće se za Slavoluk Sergijevaca koristio naziv Port’Aurea, dakle Zlatna vrata. Vjerojatno je slavoluk dobio takav naziv zbog svoje ljepote, a ne zbog nekakve pozlate kojoj nema traga. Čak ni željezna ograda kojom je u doba Austrije opasan slavoluk nije imala zlatne detalje (puno je ograda od kovanog željeza s pozlaćenim i posebno oblikovanim vrhovima šipka prisutan u Beču), stoga i tu mogućnost valja isključiti.

Te iste 1818. godine Nobile pozvan u Beč na funkcije glavnog dvorskoga savjetnika za izgradnju i direktora likovne akademije, no već je u svibnju 1816. u pratnji cara Franje I posjetio je Pulu i dobio sredstva za arheološka iskopavanja na području Arene.

Sklop slavoluka, gradskih vrata i zidina u slici Charles-Louisa Clérisseaua iz 1757.

Dakle, sve do 1838., na lokaciji kod Slavoluka Sergijevaca nije bilo trga, kao što se vidi iz slika i crteža što su nam ih u 18. stoljeću ostavili Giovanni Battista Piranesi, Louis-François Cassas, Charles-Louis Clérisseau i James Stuart. Primjetno je da je istočna strana Slavoluka Sergijevaca gotovo dodirivala gradska vrata koja su nalazila u pojasu obrambenih zidina. Već za vrijeme Rimljana s vanjske strane vrata nalazile su i dvije četvrtaste obrambene kule.

Zidine, vrata, slavoluk, stambene kuće: Louis-François Cassas (1782.)

Zidine su, dakle,  podignute još u rimsko doba no, nažalost, danas su vidljiva samo dva originalna dijela i to između Dvojnih i Herkulovih vrata te uz zapadnu stranu Giardina, južno od WC kule.  Zidine su u više navrata rušene u srednjem vijeku (1150., 1190. i 1243., uslijed napada Mlečana, a 1318. ruše ih sami građani). Rekonstrukcija zidina počinje nakon prelaska Pule u okrilje Venecije, i to 1351, a pola stoljeća kasnije pojačane su poligonalnim kulama.

Područje u očima Giovannija Battiste Piranesija 1748.

U takvom sklopu zidina i kula, s natkrivenim gradskim vratima sa središnjim lučnim otvorom i dva manja bočna prolaza,  premda tada već dobro oronulih, u 18. je  stoljeću bio uklješten Slavoluk Sergijevaca. Tada je svijest o vrednovanju povijesne baštine bila tek u nastanku, pa ni kod drugih pulskih rimskih spomenika situacija nije bila bolja.

Situacija između 1750. i 1760. u djelu Jamesa Stuarta

Đeni Gobić-Bravar u svom eseju o pulskim gradskim zidinama piše da „početkom 19. stoljeća, 1816., potez zidina s Dvojnim i Herkulovim vratima nalazio se pod nasipom. Godine 1818. od Herkulovih se i Dvojnih vrata nazirao tek vrh lukova. Otkopana su 1818. godine po nalogu Pietra Nobilea koji je za te zahvate iskoristio dio novca koji je dobio za iskopavanja u amfiteatru. U tek nekoliko dana Herkulova su vrata otkopana do baze, dok su zahvati na Dvojnim vratima zaustavljeni prije dovršetka. Dvojna su vrata u potpunosti oslobođena od zemljanog nasipa koji ih je pokrivao 1831. godine“

Thomas Allason, početak 19. stoljeća

Ključan trenutak za početak stvaranja novog trga istočno od Slavoluka Sergijevaca opisat ćemo riječima već spomenute Đeni Gobić-Bravar: „Već od 1816. Nobile planira restauraciju slavoluka za koju smatra bitnim i oslobađanje slavoluka od zidina i vrata koja ga guše, kao i od stambenih zgrada koje su postojale u njegovoj neposrednoj blizini. U tu svrhu područje oko slavoluka trebalo je postati državno, odnosno trebalo ga je otkupiti od privatnih vlasnika. Godine 1818. Nobile ruši dio vrata koja su u direktnom kontaktu sa slavolukom kako bi otkrio da isti s istočne strane nije dovršen, te da se vrata nisu oslonila na njega, već slavoluk na prethodno postojeća vrata. Poznato je da je država u periodu između 1824. i 1826. godine omogućila sredstva za otkup zemljišta i početak radova“.

Thomas Allason, 1816., dvije godine prije početka rušenja vrata

U djelima Thomasa Allasona i Karla Friedrich Schinkela iz samog početka 19. stoljeća Slavoluk Sergijevaca još uvijek je prislonjen na gradska vrata, ali u radovima Augusta Antona Tischbeina (1842.) i Juliusa Weidea (1854.)  od vratiju je ostao samo manji dio, zidina više nema, ili su prisutna i vrlo malom opsegu. Stoga je vrlo vjerojatno da je taj pojas srušen prije zahvata kompletnog rušenja zidina koji je pokrenut 1857. godine.

August Anton Tischbein: 1842. ostao je samo manji dio vrata, veliki dio zidina već je srušen

Trg poprima svoje prve prepoznatljive konture 1848, kada se ruše obližnje oronule stambene kućice, a nakon toga austrijske vlasti s ciljem zaštite oko Slavoluka (a to je učinjeno i kod Arene i Augustov hrama) postavljaju ogradu. Tada je razina zemlje trga oko slavoluka nešto viša od baze spomenika.

Ovu će stanje već 1919. promijeniti novopridošle talijanske vlastiti koje će poravnati razine (s time da je cijeli trg, kopanjem i odnošenjem materijala, spušten do baze slavoluka i uklonili) ogradu.

Portarata u doba Italije (od 1919. do 1943. /47.)

Valja još spomenuti da nakon arheoloških istraživanja 1996/97 trga mijenja svoj izgled još jednom: ruši se sjeverni zid i tamo se gradi široko stubište. Tada otkriveni temelji gradskih zidina posebno su obilježeni: obrambene kule i dio zidina izdignuti su nad izvornom strukturom kamenom iz okolnih kamenoloma, a trojni je prolaz ulaza u grad ocrtan u obrisima u opločenju trga kamenom kirmenjakom.


Nastavite čitati

Pula
 

DUŠICA RADOJČIĆ: 'Mislim da Zoričićeve ambicije generalno ne odgovaraju njegovim kapacitetima. Imao je priliku usmjeriti i razviti grad Pulu, ali to nije učinio'

Čudi me da je Peđa Grbin ljubav i brigu za Pulu doživio tako naglo, neposredno pred lokalne izbore. Očito nije svjestan što su njegovi kolege iz pulskog SDP-a predstavljali u Gradskom vijeću ove zadnje četiri godine. Upravo su oni bili u koaliciji s HDZ-om i sve njegove optužbe o tome kako grad stagnira i ne razvija se, dijelom može zahvaliti svojim kolegama koji su četiri godine zajedno s HDZ-om podržavali sve odluke gradonačelnika Zoričića, pa i one najspornije

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.