Ako je istina da je Kolajna (a vjerojatno je) - premda je riječ o tek maloj, poluskrivenoj laguni u moru poezije koju nam je ostavio Tin Ujević - ipak jedna od najreprezentativnijih pjesničkih zbirki velikoga hrvatskog pjesnika, onda prvu cjelovitu prijevodnu verziju na talijanski svih 48 pjesama koje čine ovu zbirku, u prijevodu Puležana Uga Vesselizze, valja doživjeti kao veliki doprinos vrednovanju pjesnika rođenog u Vrgorcu na jednom važnom svjetskom jeziku.
Prije toga, od Kolajne (koja je pisana u Parizu između 1913. i 1919., a objavljena u Beogradu 1926.), na talijanski je bio preveden tek manji broj pjesama, u prijevodima Giacoma Scottija, Rudolfa Ujčića, Daniela Načinovića i Franje Trogrančića koji je 1965., za milansku izdavačku kuću All’insegna del pesce d’oro, priredio antologiju Poeti croati contemporanei (Hrvatski suvremeni pjesnici).
Metodično i skrupulozno, gotovo paroksističkim marom, dubinskim “kopanjem” i pomnim proučavanjem stila, metra i (ponekad namjerno arhaičnog) rječnika Ujevića, prijevod je započeo još daleke 1990. godine, da bi se — kako piše sam Vesselizza u Postilli II objavljenoj u knjizi — dovršio tek u proljeće 2016. Dakle, 26 godina rada koji biva ukoričen tek 2024., u izdanju izdavačke kuće Ronzani iz mjesta Duevilla kod Vicenze, izdanje koje je snažno potaknuo drugi Puležan, kemičar i pjesnik Mauro Sambi, profesor na sveučilištu u Padovi.
U petak navečer, Collana / Kolajna predstavljena je u Knjižnici i čitaonici u Puli. Uz knjižničarku Lianu Fortunato Diković, koja je čitala nekoliko talijanski (Vesselizzovih) prijevoda Ujevićeve poezije na, o zbirci su govorili novinarka i prevoditeljica Vanesa Begić te predsjednik Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika Boris Domagoj Biletić (on je čitao pjesme u hrvatskom izvorniku), koji već godinama podupire Vesselizzin rad i potpisuje pogovor knjige u izdanju Ronzanija. Riječ je o izdanju koje, uz talijanski prijevod, sadrži i izvornu hrvatsku verziju pjesama, dok su ostali tekstovi (bilješka priređivača, bilješka o prijevodu, postille, pogovor) objavljeni samo na talijanskom.
„Toliko se govori o tome da se Jadran doživljava kao more koje s kulturnog stajališta spaja umjesto da razdvaja, kao more kulture, umjetnosti, mjesto susreta hrvatske i talijanske kulture, jezika i civilizacija“, rekla je Vanesa Begić, da bi tako nastavila: „ipak, hrvatska književnost nažalost nije toliko poznata u Italiji koliko bi zaslužila, a ni u Hrvatskoj recepcija talijanske književnosti nije uvijek adekvatno istaknuta. Stoga je zasigurno pozitivno što je knjiga Kolajna Tina Ujevića postala Collana, i što je ovo djelo uredio i preveo na talijanski Ugo Vesselizza, pjesnik iz Pule kojega mnogi smatraju književnikom osobitog senzibiliteta, introvertiranim, uglednim glasom talijanske nacionalne zajednice, koji svoju poeziju objavljuje prilično rijetko, a još rjeđe prijevode. Šteta, jer je riječ o autoru koji ima mnogo toga za reći — i kao pjesnik i kao prevoditelj“, naglasila je Vanesa Begić.
„Vesselizza pristupa ovom prijevodu bogatim i pomno odabranim rječnikom“, nastavila je Begić, „tipičnim za najbolju talijansku pjesničku tradiciju, koristeći i neke arhaične ili jednostavno neuobičajene riječi. Ipak, odlučio se za prijevod bez rime, ili se ona pojavljuje na drugačiji način nego u originalu. Trudio se ostati što bliže izvorniku, ali istodobno omogućiti da poezija prodiše u ljepoti jezika na koji se prevodi. Upravo taj most, taj prijelaz, taj put sa jezika polazišta na jezik dolaska — to je pjesnička umjetnost, ona specifična umjetnost prevođenja poezije“, zaključila je Begić.
O izazovima i prevoditeljskim odlukama govori i sam Vesselizza u svojoj Bilješci o prijevodu. Učinio je to citirajući Gadamera: „Ako u prijevodu želimo istaknuti neki aspekt originala koji nam se čini važnim, to se može dogoditi samo, ponekad, pod cijenu potiskivanja ili čak uklanjanja drugih aspekata koji su također prisutni.“
Govoreći o Kolajni kao o petrarkističkom kanconijeru dvadesetog stoljeća, Boris Domagoj Biletić je istaknuo da pjesme ove zbirke čine od Ujevića — erudita, mislioca, talentiranog pjesnika, poliglota i prevoditelja velikih autora svjetske književnosti na hrvatski — pjesnika introspekcije. „U pjesmama“, primijetio je Biletić, „prevladavaju recentni modernizam, simbolizam, esteticizam, metrika i zatvorena forma“, zaključujući naglaskom na „Vesselizzinu posvećenost Collani, zbirci obilježenoj brojnim intertekstualnim reminiscencijama zapadne tradicije, od trubadurske lirike do simbolizma, zbog čega je teško prevodiva.“
„Ujević“, napisao je Ugo Vesselizza u svojoj bilješci o prijevodu, „u rijetkoj konsekventnosti svojega virtuoznog sonetizma izvodi salto mortale, sintezu koja ispunjava duhovni procjep između klasičnog i romantičnog, između dvorske, stilnovističke poezije i njezinih dalmatinsko-dubrovačkih trubadura te poezije dekadentizma.“
Tijekom večeri prenesene su i riječi pohvale koje je talijanski filolog i književni kritičar Massimo Raffaelli uputio Vesselizzi, ocjenjujući njegov prijevod lijepim, intenzivnim, obilježenim uglađenim i rafiniranim korištenjem metra talijanske književne tradicije. Vesselizza se pak zahvalio Borisu Biletiću i Željku Jakšiću na njihovim savjetima vezanim uz prijevod.
