Kultura

"U Uljaniku su mi radili pradjed, djed i otac"

"'KOLOS JADRANA" Andrei Matoševiću nagrada Hrvatskog etnološkog društva!

Nekadašnji kao i suvremeni značaj brodogradilišta Uljanik u široj zajednici autor je u knjizi ocrtao putem analize 90-ak dokumentarnih filmova, filmskih novosti i televizijskih emisija * "Uljanik je bio mjestom ogromnih tehničkih iskoraka, akumulacije znanja, suradnje s brodogradilišnim institucijama, modernizacije, garancijom (ovisno o periodu, dakako) sigurne egzistencije, stipendiranja i obrazovanja", ističe Matošević


 
5 min
Zoran Angeleski ⒸFOTO: Manuel Angelini

Nekadašnji kao i suvremeni značaj brodogradilišta Uljanik u široj zajednici autor je u knjizi ocrtao putem analize 90-ak dokumentarnih filmova, filmskih novosti i televizijskih emisija * "Uljanik je bio mjestom ogromnih tehničkih iskoraka, akumulacije znanja, suradnje s brodogradilišnim institucijama, modernizacije, garancijom (ovisno o periodu, dakako) sigurne egzistencije, stipendiranja i obrazovanja", ističe Matošević

Upravni odbor Hrvatskog etnološkog društva odlučio je dodijeliti nagradu "Milovan Gavazzi" za 2023. godinu Andrei Matoševiću, profesoru na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, u kategoriji znanstvenog i nastavnog rada za autorsku knjigu "Kolos Jadrana. Industrijski film i brodogradilište Uljanik u drugoj polovici XX. stoljeća", koju je objavila zagrebačka 'Srednja Europa'.

Laureat Andrea Matošević kaže u izjavi za Istru24: "Drago mi je da je Hrvatsko etnološko društvo prepoznalo važnost ove, po mnogočemu presudne teme za grad Pulu i knjizi dodijelilo nagradu pa im se na tome i zahvaljujem. Nadam se da će nagrada ponukati čitatelje da posegnu za "Kolosom Jadrana", a istraživače da istražuju u domeni brodogradnje i društveno-humanističkih znanosti".

Autor se u o ovoj knjizi ne bavi propašću Uljanika niti brodogradnje, već istražuje filmski prikaz Uljanika u industrijski najproduktivnijoj, drugoj polovici prošlog stoljeća. Knjiga obiluje zanimljivim dijelovima, od paralela s radom u rudnicima, očovječenja, antropomorfizacije broda, filmičnosti  brodogradnje do buke iz arsenala koja je bitno nestala prilikom posrtanja Uljanika prije šest godina.

"U Uljaniku su mi radili pradjed, djed i otac"

Donosimo dio intervjua s Matoševićem naslovljen "Idi Amin je tvrdio da je u Uljaniku vidio najveći brod svog života", koji smo objavili prije godinu dana, kada je tiskana knjiga 'Kolos Jadrana'. 

Nema valjda jedne pulske obitelji čiji članovi (nono, tata, stric, brat...) nisu bili radnici Uljanika. Kako je to u vašem slučaju?

S očeve strane svi su radili u brodogradilištu - pradjed, djed i otac. Klasična pulska priča, pradjed došljak iz Italije na valu controesoda sa suprugom i dvije kćerke, zaposlio se u poratnom Uljaniku. Djed odrastao u Svetom Lovreču zaposlio se u brodogradilištu kao varilac, a njegova supruga, moja nona, radila je u Arena trikotaži. Brat mu je radio u raškim ugljenokopima i s 18 godina poginuo u velikoj nesreći 28. veljače 1940. Otac je kao ekonomist radio u brodogradilištu do odlaska u stečaj. Čini se da sam jedini uspio odoljeti zovu navoza, ali taj manjak nadoknađujem kroz istraživanja Uljanika.

Je li Pula grad, a Uljanik brodogradilište, ili je (još od arsenala u Austro-ugarskoj) Uljanik u biti ta Pula, pravi grad unutar tog vanjskog grada koji se zahvaljujući brodogradilištu stvorio i razvijao?

Profesor Miroslav Bertoša pisao je svojedobno da je Uljanik najvitalniji i najpoticajniji, najneizbježniji i najproduktivniji punkt u sveukupnome životu grada Pule. Brodogradilište je bilo mjestom ogromnih tehničkih iskoraka, akumulacije znanja, suradnje sa brodogradilišnim institucijama, modernizacije, garancijom - ovisno o periodu, dakako - sigurne egzistencije, stipendiranja i obrazovanja. Budućim će generacijama vrlo vjerojatno teško biti zamisliti koliko je to mjesto bilo umbilicus urbis, pupak grada koji je širio horizonte i lokalnu sredinu povezivao sa svijetom. To nije samo pitanje dolara i zarade koji su garantirali demografski, urbanistički, privredni, sportski ili kulturni razvoj grada koliko i prisustva stranih radnika ili delegacija u gradu. Sredinom 70-ih u brodogradilištu su na specijalizaciji boravili tehničari iz Sudana, 'Bellary' je "kršten" prema indijskom običaju razbijanjem kokosova oraha, dok je porinuću 'Berge Istre' prisustvovala Norvežanka Kirsten Svineng, Mama Karasjok, koja je tijekom Drugog svjetskog rata pomagala zarobljenim internircima da prežive. O tim širim horizontima i utjecaju brodogradilišnog grada na grad Pulu govore i dokumentarni filmovi.

Dodjela nagrada održat će se 19. prosinca u 12 sati u prostorijama Etnografskog muzeja u Zagrebu.

Autor je u monografiji putem analize 90-ak dokumentarnih filmova, filmskih novosti i televizijskih emisija smještenih pod zajedničku sintagmu "industrijski film", ocrtao nekadašnji kao i suvremeni značaj brodogradilišta Uljanik u široj zajednici.

Kako dr. sc. Tea Škokić obrazlaže nagradu, Matošević je iznimno uspješno interpretirao je niz načina na koje su uvjeti rada, poslovni uspjesi, visoka politika ili pak radnička kultura i svakodnevnica prezentirani toj istoj radnoj i lokalnoj zajednici, kao i široj javnosti.

Zadužen za istraživanje, scenarij i tekstove, Matošević je koautor je uspješnog audio-vizualnog performansa “Propulzor - Partitura za brod Galeb” premijerno izvedenog proteklog  vikenda na 30. pulskom Sajmu knjige u pulskom kazalištu, a koji ispituje genetski kod broda Galeb koji je u kontekstu jugoslavenske politike nesvrstanih poznat je “brod mira”, u njega su utkane i mijene u društveno-političkoj stvarnosti naših prostora, a zrcali i mikrokozmose Uljanika i Pule. Uz Matoševića, autori projekta su Alen i Nenad Sinkauz, Vladislav Knežević (scenarij, redatelj filma), Miodrag Gladović (višekanalni audio postav, oblikovanje zvuka) i Mario Kalogjera (montaža i obrada video sekvenci). O tom je napisao poseban tekst, koji možete pročitati OVDJE.

"Matošević u svojoj knjizi uspostavlja svojevrstan dvostruki komparativni hod: s jedne strane uspoređuje dokumentarno-industrijske filmove snimljene u ostalim radnim miljeima poput trikotaža, ugljenokopa i čeličana, dok s druge komparira britansku, škotsku, talijansku i poljsku dokumentarnu produkciju snimljenu u tamošnjim brodogradilištima s domaćom kako bi označio antropološke zasade i zasebnosti domicilne brodogradnje", navodi se u obrazloženju uprave Hrvatskog etnološkog društva.

Matošević je diplomirao etnologiju i talijansku književnost na Sveučilištu u Padovi (2003) gdje je završio i Master interkulturnih studija (2005). Doktorirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na poslijediplomskom doktorskom studiju Etnologija i kulturna antropologija (2010). Suosnivač je Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma. Redovni je profesor na pulskom sveučilištu.

"Naravno da se Uljanik mogao spasiti, kao što se mogao spasiti Brodarski institut!"

"Naravno da se Uljanik mogao spasiti, jednako kao što se mogao spasiti Brodarski institut, a i šira domaća proizvodnja povezana s brodogradnjom. Ali, za to je valjalo imati strategiju, ideju, plan i organizaciju na državnom nivou još prije 15 ili 20 godina te je valjalo još onda primijetiti da turizam ne smije ostati jedina zdrava privredna grana. Pa ipak, čini se da to nikada nije bio plan, lokalno smo smatrali da su brodogradilišta "prevelika da padnu", dok ih jednostavno više nije bilo, barem ne na način na koji smo ih prethodno poznavali. A o neumoljivim se ekonomskim zakonima govori kao o "prirodnima", kao da se radi o prirodnim katastrofama, a ne o nizu sasvim arbitrarnih i političkih odluka. Pritom se zaboravlja koliko su baš brodovi od 16. stoljeća naovamo smatrani moćnim oruđem u ispravljanju i nadilaženju prirode i neodvojivi od modernizacijskih procesa. Ali, o metaforici brodova i zamišljajima koje su izazivali možda više nekom drugom prilikom, kazao je Matošević.


Nastavite čitati

Istra
 

ŠTETA VIŠE TISUĆA EURA Počistili im osobne račune

U prvom je slučaju prijevare 65-godišnjak u prosincu prošle godine putem elektroničke pošte i telefona kontaktirao platformu za trgovanje kriptovalutama, a nepoznati počinitelji su mu lažno prikazali da posjeduje određeni iznos na računu u banci od zarade kriptovalutama. Kako bi dobio novac, oštećeni im je ustupio svoje osobne podatke, no kako mu je ubrzo skinut novac s računa, shvatio je da je prevaren te je događaj prijavio policiji

Istra
 

U Poreču besplatan ulaz za utakmice President's Cupa

Ulaz u Žatiku za sve preostale utakmice President´s Cupa, natjecanja na SP-u za plasman od 25. do 32. mjesta, koje se u cijelosti igra u Poreču, počevši već od srijede, 22. siječnja, za sjevernu (montažnu) tribinu biti besplatan. Svi koji žele doći u Žatiku mogu besplatne ulaznice preuzeti na blagajni dvorane Žatika svakog igračkog dana od 12.00 do 18.30 sati

Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.

  • Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.