Piše ALMA SMAJIĆ
Vjetrovi New Yorka po peti put doveli su Marca Ribota do Pule gdje je legendarni gitarist sinoć nastupio pred prepunim Circolom. Ribotovim predstavljanjem albuma “Map of a Blue City”, Jazzbina Pula započela je jesenski ciklus događanja “The Rebirth of the Jazzbina Pula”.
Intimna i melankolična noir atmosfera, prigušena svjetla i dupkom ispunjeni Circolo bili su spremni za Ribotovu priču, ovaj put naglašeno ispričano poezijom, a ne samo gitarom. Žice koje su do sada pratile Toma Waitsa, Elvisa Costella, sve do The Loungue Lizardsa i mnogih drugih, sada su bile pozadina ugodnom ambijentu koji je često podsjećao na večernji razgovor.
Primjerice, nakon pjesme "Daddy's trip to Brasil" Ribot je napomenuo da nisu svi stihovi u njegovim pjesmama autobiografski. U šaljivom je tonu naglasio da ova pjesma opisuje jednog ego manijaka s kojim je svojedobno obilazio svijet.
-Neću vam reći o kome se radi, samo ću pripomenuti da je i slikar, rekao je Ribot i potom je izveo izuzetno dojmljivu “Noinu Arku”. Publiku je posebno dodirnula pjesma “Aunt Rose” nastala po tekstu legendarnog pjesnika Alena Ginsberga, koji je, poput Ribota, porijeklom iz Newarka, New Jersey. Ginsbergovu tetku opisao je kao tvrdokornu komunistkinju, oduševljenu Španjolskim građanskim ratom. Potom se nemilosrdnim humorom obračunao s Donaldom Trumpom nazivajući ga fašistom. Zatim je najavio brutalnu pjesmu na španjolskom jeziku o dvonogom štakoru “Rata de dos Patas”.
Ribot nas je do kraja koncerta u prilično magičnoj atmosferi proveo kroz pjesme Serge Gainsbourga i Louisa Armstronga.
Na bis je uz poduži politički govorni uvod izveo svoju verziju talijanske partizanske pjesme “Bella Ciao” (Goodbye Beautiful).
Time je završena iznimno ugodna glazbena večer na kojoj su viđeni i brojni posjetitelji iz Rijeke i Zagreba.
Zahvaljujući angažmanu Željka Markovića dobre koncerte više ne moramo tražiti daleko - oni su sada kod kuće, pred nosom. Zbog njih se dolazi u Pulu.