Jubilarni glazbeni album Remiks identiteta 10 objavljen je na Bandcamp stranici i YouTube kanalu udruge Metamedij.
Album je rezultat istoimenog glazbenog natječaja za remiksiranje koji su objavili Udruga Metamedij i Metamusic studio u suradnji s Centrom za nematerijalnu kulturu Istarske županije Etnografskog muzeja Istre.
Radi se o glazbenim remiksevima temeljenim na odabranim zapisima tradicijske glazbe iz Istre. Ove godine se obilježava desetljeće projekta okupljanjem najboljih radova iz prethodnih izdanja i otvaranjem prostora za novu produkciju.
Prikupljen je reprezentativan audio-materijal koji uključuje dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, glazbenu baštinu mađarske, romske, talijanske i bošnjačke manjine u Istri, glazbenu praksu dijatonske harmonike (“triestine”), do sada nedovoljno zastupljene tradicijske audio snimke.
Materijali za remiksiranje su bili: “Baro bijav ka kerav” – Almir Ademi; “Srdo moja” – Alisa Čeliković; „Rosalina“ – Duško Angelini; “Tutta la notte la luna cammina” – Antonio Giudici, Ana Debeljuh; „Oj ti Istro naša“ – Zoran Karlić, Noel Šuran i „Megfogtam egy szunyogot“ – Zoltan Lečei.
Urednik izdanja Marino Jurcan navodi da ovo nije priča o tradiciji i nije pokušaj da se ona sačuva već rad s materijalom koji je već napukao, izmiješan i promijenjen.
- Istra nije homogeni prostor, a niti je ikada bila. Jezici su se sudarali, ljudi su dolazili i odlazili, granice su se crtale i brisale. Ono što danas zovemo “tradicijom” već je rezultat tih lomova. I u samim napjevima to se čuje. Glasovi nisu čisti - intervali nisu “točni”. Linije se ne poklapaju nego ulaze jedna u drugu, guraju se, ponekad se i razilaze. To nije harmonija u klasičnom smislu — to je odnos napetosti, kaže Jurcan.
Projekt Remiks identiteta polazi od toga: ne kao od ideje da se nešto očuva, nego da se vidi što se događa kada se taj materijal ponovno stavi u cirkulaciju. U ovom slučaju - kroz elektroničku produkciju.
Na ovom albumu, pojašnjava Jurcan, tradicijski materijal ne stoji 'sa strane', on ulazi u sustav: ritam, bas, loop, sample. Nije izoliran, nije zaštićen. Ulazi u proces koji ga reže, ponavlja, rasteže i preslaguje, ali ne nestaje.
Dio materijala nastao je kroz direktan rad s izvođačima. Glasovi i instrumenti snimani su u različitim kontekstima — od radionica do studija — i kasnije su postali baza za daljnju obradu. Tu počinje drugi sloj: remix kao reinterpretacija izvornog materijala, rework kao povratak na već postojeće remikse. Arhiva se ne zatvara — ona se ponovno otvara.
Stručni žiri u sastavu Milan Đurić, Noel Šuran i Marino Jurcan odabrao je skladbu “Megfogtam egy szúnyogot (Sakadas Remix)” autora Branka Škare kao najbolji rad ovogodišnjeg natječaja. Osim Sakadasa na albumu su objavljeni i remiksevi koje potpisuju: Morski (Marino Jurcan), Nek (Milan Đurić), modrozelena (Eva Badanjak) i skureen (Mateo Jurin).
- Album zato ne funkcionira kao kolekcija pjesama, nego kao niz operacija nad istim tijelom materijala. Istarski napjevi, romske melodije, mađarski motivi — nisu predstavljeni kao “identiteti”, nego kao slojevi koji ulaze u odnos. Ponekad se poklope, a ponekad ostanu u sukobu. Ono što izlazi iz toga nije čista forma - to je nešto između dokumenta i konstrukcije, nasljeđa i intervencije. Ako postoji kontinuitet, onda nije u očuvanju oblika, nego u načinu na koji se materijal mijenja te u spremnosti da se taj proces ne zatvara. Remiks identiteta 10 ne daje konačnu sliku prostora. Samo ga ponovno pokreće, zaključuje Marino Jurcan .
Digitalnu obradu potpisuje Milan Djurić, dizajn Oleg Šuran, lekturu i prijevod Boris Vincek, a u produkciju i realizaciju Udruga Metamedij.