Rijetke su prilike, za redovite posjetitelje kina, kad nalete na filmove koji stilom i izvedbom odskaču od prosjeka koji se uglavnom gleda u kinodvoranama, bez obzira je li riječ o jednostavnoj filmskoj zabavi ili takozvanim “naprednijim” djelima
Rijetke su prilike, za redovite posjetitelje kina, kad nalete na filmove koji stilom i izvedbom odskaču od prosjeka koji se uglavnom gleda u kinodvoranama, bez obzira je li riječ o jednostavnoj filmskoj zabavi ili takozvanim “naprednijim” djelima
Takav filmski iskorak prikazuje se od sinoć u Kinu Valli, naziv mu je “Otoci” (Islands), a scenaristički i redateljski ga potpisuje Jan-Ole Gerster, autor par manje poznatih filmova, rođen u Hagenu 1978. godine. Glavni lik “Otoka” je Tom (britanski glumac Sam Riley), bivši teniski igrač koji provodi igračku mirovinu na predivnom egzotičnom otoku, podučavajući osnovama tenisa nadobudne i bogate klijente. Pritom Tom nije besprijekoran bivši sportaš, već je spreman i na pokoji flert s mladim i raspojasanim klijenticama, a nije mu mrska ni konzumacija droge i alkohola.
Poprilično predvidljiv i očekivan životni put, koji se drastično mijenja nakon što mu dolazi tajanstvena gošća Ann (Stacy Martin) s molbom da podučava tenisu njezinog sina. Nakon jednodnevnog izleta s cijelom obitelji, njezinom suprugu (Jack Farthing) se iznenada izgubi trag, a Tom ostaje zatočenik Ann, obuzet njezinom pojavom i osjećajima koji ga uz nju drže poput kandži.
Film je osobito zanimljivo i sofisticirano izveden na nekoliko razina, a naročito se to odnosi na karakterizaciju glavnih likova. Tom je tipičan propali sportaš, povremeni ovisnik s nemarnim odnosom prema životu, ali vrlo zanimljiv u razvoju lika i glumačkim postupcima, naizgled smiren i odmjeren, dok se iza njegovog lica i suzdržanog nastupa otvaraju brojne mogućnosti tumačenja. Naročito je glumački impresivna i Stacy Martin, vitka plavuša vrlo zanimljivog i osebujnog lica, čiji postupci tijekom cijelog filma nisu potpuno i detaljno razjašnjeni.
Likovi su zapravo dijelom jednostavni i životno uvjerljivi, mogli bismo reći svakodnevni, ali su svojim postupcima također enigmatični i sadrže određenu dozu neshvatljivosti. Jako bitnu ulogu u njihovu razvoju ima profinjena, sugestivna upotreba filmskog zvuka, koji vrlo suptilno, prelaženjem iz prizornih zvukova u glazbu i obratno, pojačava i naglašava dojam viđenih prizora.
No, najbitnija je zapravo uloga filmske fotografije (Juan Sarmiento G.), koja je vjerojatno najjača točka ovog jako dobrog filma. Cijeli film sniman je pomoću objektiva koji u širokom kadru drži oštrom samo jednu vrlo usku dubinu filmske slike, dok je sve ostalo, ispred i iza tog uskog dijela, vrlo mutno i nerazgovijetno. Od mnoštva sjajno snimljenih prizora možda je najimpresivniji onaj kad skupina na izletu dolazi na plažu, likovi se kreču u mrežastoj, rasplinutoj strukturi plavog mora i bijele obale, dok Ann iznimno suptilno skida gornji dio kupaćeg kostima i moli Toma da je namaže po leđima.
Doista neuobičajeno zanimljivo filmsko djelo koje se bazira na zapravo vrlo jednostavnoj priči, ali sjajno razrađenoj u brojnim elementima filmskog izlaganja. Vjerojatno jedan od najboljih filmova koje ćemo u kinima moći gledati tijekom ove godine.
Dodatna tijela izvučena su iz ruševina zgrade u gradu Starobilsku, priopćilo je rusko ministarstvo za izvanredne situacije. Ukupno je 48 ljudi ozlijeđeno. Lokalne vlasti priopćile su da se 11 učenika i dalje vodi kao nestalo te da spasilački timovi nastavljaju pretraživati ruševine
Odgovarajuči na prijedlog, Zelenski je u pismu poslanom kasno u petak, koje je Reuters dobio na uvid, rekao da je smjena mađarskog premijera Viktora Orbana, žestokog protivnika članstva Ukrajine u EU-u, nakon izbora prošlog mjeseca stvorila priliku za značajan napredak u pristupnim pregovorima.
"Nisam nikad vjerovao u žive pisce jer su sve slike koje sam viđao u biblioteci bile slike mrtvih. Pisac mora da odleži malo", kaže u polušali Kovačević, kome se, ipak, "omaknulo" da bude živ, cijenjen i nimalo sumnjiv. "I tata bi, sine", "Umro Pantelija" i "Laki je malo nervozan", samo su neke od rečenica koje je Kovačević trajno usadio u svakodnevni govor i urbanu kulturu. A on je zapravo kao mladić samo htio igrati nogomet za Vojvodinu....
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.
