MISTERIOZNI TRILER U raju na zemlji, svi skrivaju neku tajnu

Takav filmski iskorak prikazuje se od sinoć u Kinu Valli, naziv mu je “Otoci” (Islands), a scenaristički i redateljski ga potpisuje Jan-Ole Gerster, autor par manje poznatih filmova, rođen u Hagenu 1978. godine. Glavni lik “Otoka” je Tom (britanski glumac Sam Riley), bivši teniski igrač koji provodi igračku mirovinu na predivnom egzotičnom otoku, podučavajući osnovama tenisa nadobudne i bogate klijente. Pritom Tom nije besprijekoran bivši sportaš, već je spreman i na pokoji flert s mladim i raspojasanim klijenticama, a nije mu mrska ni konzumacija droge i alkohola.

Poprilično predvidljiv i očekivan životni put, koji se drastično mijenja nakon što mu dolazi tajanstvena gošća Ann (Stacy Martin) s molbom da podučava tenisu njezinog sina. Nakon jednodnevnog izleta s cijelom obitelji, njezinom suprugu (Jack Farthing) se iznenada izgubi trag, a Tom ostaje zatočenik Ann, obuzet njezinom pojavom i osjećajima koji ga uz nju drže poput kandži.

Film je osobito zanimljivo i sofisticirano izveden na nekoliko razina, a naročito se to odnosi na karakterizaciju glavnih likova. Tom je tipičan propali sportaš, povremeni ovisnik s nemarnim odnosom prema životu, ali vrlo zanimljiv u razvoju lika i glumačkim postupcima, naizgled smiren i odmjeren, dok se iza njegovog lica i suzdržanog nastupa otvaraju brojne mogućnosti tumačenja. Naročito je glumački impresivna i Stacy Martin, vitka plavuša vrlo zanimljivog i osebujnog lica, čiji postupci tijekom cijelog filma nisu potpuno i detaljno razjašnjeni.

Likovi su zapravo dijelom jednostavni i životno uvjerljivi, mogli bismo reći svakodnevni, ali su svojim postupcima također enigmatični i sadrže određenu dozu neshvatljivosti. Jako bitnu ulogu u njihovu razvoju ima profinjena, sugestivna upotreba filmskog zvuka, koji vrlo suptilno, prelaženjem iz prizornih zvukova u glazbu i obratno, pojačava i naglašava dojam viđenih prizora.

No, najbitnija je zapravo uloga filmske fotografije (Juan Sarmiento G.), koja je vjerojatno najjača točka ovog jako dobrog filma. Cijeli film sniman je pomoću objektiva koji u širokom kadru drži oštrom samo jednu vrlo usku dubinu filmske slike, dok je sve ostalo, ispred i iza tog uskog dijela, vrlo mutno i nerazgovijetno. Od mnoštva sjajno snimljenih prizora možda je najimpresivniji onaj kad skupina na izletu dolazi na plažu, likovi se kreču u mrežastoj, rasplinutoj strukturi plavog mora i bijele obale, dok Ann iznimno suptilno skida gornji dio kupaćeg kostima i moli Toma da je namaže po leđima.

Doista neuobičajeno zanimljivo filmsko djelo koje se bazira na zapravo vrlo jednostavnoj priči, ali sjajno razrađenoj u brojnim elementima filmskog izlaganja. Vjerojatno jedan od najboljih filmova koje ćemo u kinima moći gledati tijekom ove godine.