Četiri desetljeća i jedna godina prošli su otkako je sa svojim Instruktorima objavio prvi album "Pozitivna geografija". No, već je i te daleke 1984. godine imao 'upisan' šestogodišnji staž u jugoslavenskom rock'n'rollu kao član Riblje čorbe, u kojoj je kao autor i koautor, što teksta, što glazbe, a što oboje, stvorio neke od najvećih hitova ovog benda, poput "Dva dinara druže", "Ja sam se ložio na tebe" i "Kad hodaš", koja će kasnije postati i light motiv njegove samostalne karijere.
On je "dobri dečko rock'n'rolla" Momčilo Bajagić - Bajaga koji, i ovih skoro pola vijeka kasnije, suvereno vlada scenom i ne brine za svoju publiku - u svega tri godine samo je u Puli i okolici napunio Arenu i Cave Romane, a već je vrijeme za novi koncert, ovog puta zakazan na glavnom gradskom brežuljku.
Ne čudi ovo nimalo! Bajaga nije samo jedno od najvažnijih imena ex-Yu rocka, Bajaga jeste ex-Yu rock!
Sve što s njim ima veze, specifično je - njegova glazba, njegov glas, nadimak pa i frizura. Bajaga je jedan. Svakako jedan od najboljih tekstopisaca među pjevačima i jedan od najboljih pjevača među pjesnicima, "krivac" za apsolutne hitove poput "Tišine", "Plavog safira`," Dobro jutro, džezeri" i "Na vrhovima prstiju".
Pred sutrašnji koncert u Malom rimskom kazalištu pod pulskim Kaštelom, otkrio je još ponešto o sebi za Istru24.
Ni desetljećima nakon „Pozitivne geografije“ nemate problem napuniti velike prostore. Da Vas netko vrati u 1984., što ste zamišljali kao pojam uspjeha i je li Vam uopće tada moglo pasti napamet da ćete održati kontinuirano ovako veliku podršku publike?
Nisam ni pomislio tada da ćé moja muzika trajati ovoliko niti da će moj bend trajati ovoliko. U to vrijeme je uspjeh bio to što su nam diskografske kuće objavljivale albume i kada bismo imali velike tiraže. Utoliko sam sretniji što i danas opstajemo, i što, posebno u Istri, imamo zaista divnu i vjernu publiku, pa je, kao što ste rekli, za svaki put dobar interes.
Kako biste rekli da ste se mijenjali kao muzičar kroz te godine? I jeste li se mijenjali?
Pa, do nekog momenta sam svakako napredovao u svakom smislu te riječi, i kao muzičar i kao autor, a motivacije za to je bilo na pretek. Mislim da se kao osoba nisam promijenio.

Sa Žikom Milenkovićem 2022. u pulskoj Areni
Još nešto što niste mijenjali je svoj tim. Instruktori su postali pojam dugovječnosti na ovim prostorima. Malo je muzičara koji imaju toliku sreću da uza se imaju tako stabilan i privržen bend... Tko će sve svirati sa Vama ovog puta?
Bez lažne skromnosti, mi imamo jedan od najkvalitetnijih bendova u regiji. U bendu su još uvijek, kao i prvog, dana Saša Lokner i Žika Milenković, već skoro 20 godina s nama je gitarista Marko Nježić Kića, a posljednje tri godine imamo novu i veoma kvalitetnu ritam sekciju, bubnjara Marka Kuzmanovića i basista Vladu Čukića. Ukratko, okružen sam vrsnim muzičarima.
Pretpostavljam da je teško napraviti popis pjesama za koncerte nakon toliko godina. Publika uvijek želi čuti neke, a popis je sve duži i duži. Kako vršite selekciju i koliko je pulska publika prihvatila albume nakon 2012.?
U pravu ste, nije lako napraviti set listu za neku turneju. Mi u bendu to radimo zajednički, najviše u interesu publike, naravno. S obzirom na to da je diskografija na globalnom planu u velikom padu od pojave youtubea, tako su i naši albumi slabije poznati široj publici, ali mislim da je to slučaj sa svim izvođačima.
Jeste li kada došli u iskušenje da, zarad nekih novijih pjesma, u koncertni popis ne uvrstite, primjerice, Plavi safir ili Tišinu?
Jesam, naravno, upravo zbog velikog broja pjesama.

Koncert 2022. u Areni
Posljednji nastup u pulskoj Areni, kada ste scenu podijelili sa SARS-om, bio je u punom smislu veličanstven i na kraju je i sam postao live album pod nazivom "U Puli lom". Kako Vam se sada čini kada gledate tu nevjerojatnu atmosferu?
U pulskoj Areni je bilo zaista nezaboravno. I Croatia Records je uradila vrhunski posao sa snimanjem tog koncerta. Kada smo pregledali snimku, nismo se ni sekundu dvoumili da ga objavimo.
Pred koliko ste publike najviše pjevali i gdje?
Oko 200.000! Krajem osamdesetih u Moskvi.
Otkako ste posljednji put bili u Puli, preminuo je muzičar s kojim ste i sami stasavali - Bora Đorđević. Šta za Vas iz današnje perspektive znači period u Ribljoj čorbi i koliko vas je umjetnički odredio?
Pokojni Bora i ja smo prilično različiti po autorskom senzibilitetu, ali u tom periodu smo funkcionirali jako dobro. Mislim da me nije muzički odredio, ja sam imao neki svoj put. U „Čorbi“ sam stasao i kao muzičar i kao autor, i to je za mene bio jako dobar i koristan period.
Kojim biste stihom pozvali publiku na pulski Kaštel ovog petka?
Dragu publiku iz Istre bih pozvao samo sa "samo nam je ljubav potrebna"!

Foto M. Angelini
Bajaga i Instruktori čak su i mračne ’90.-e godine, istarskim rječnikom, prošli „lišo“ – bez negativnih konotacija i kao apolitične osobe. Bajaga je kao odličan glazbenik i tvorac ljubavnih pjesama, opstajao kao jedan od onih 'omiljenih'. Ove su pak godine, zbog negodovanja dijela javnosti, iznenada otkazani njegovi koncerti u Sisku i Solinu. Organizator pulskog koncerta, Incognito Agency, stoga je čvrsto stao iza njega, najavivši i oštru reakciju u slučaju bilo kakvog spomena nasilja.
Sam Bajaga situacije u kojima se zazivaju zabrane ne želi ni komentirati.
- Nikad nisam nailazio ni na kakve zabrane. Nikad se nisam bavio nikakvom politikom niti me zanima. Samim tim apsolutno ne razumijem što se dešava, rekao je za naš portal.