Nagrađivani pjesnik Marko Pogačar: "Dugo traje moja ljubav prema Puli"

"Dugo traje moja ljubav prema Puli. Jako dugo se ovdje osjećam kao domaći. Dugo to traje. Inače nisam previše vezan za tradicije, obiteljske priče, identitete. Rođen sam i odrastao u Splitu, a mogao sam i u Benkovcu. Familija mi je živjela u Puli 50-ih i 60-ih godina. Dida je bio mornarički oficir, živjeli su u onoj dugoj zgradi na Rivi, radio je na Katarini i okolo. Onda su odselili u Divulje pa u Split, gdje sam odrastao. Baba je uvijek ostala vezana za Pulu, gdje je, za razliku od Splita, nisu zvali 'oficiruša'. Uvijek mi je Pula bila bliska. Em kao mali voliš brodove, meni je od ratne luke do 'Berge Istre' sve bilo jednako zanimljivo. Pa sam ovdje počeo odlaziti na punk festivale, na Monte Paradiso, pa na Art&Music Festival. Pa je došla  književnost i Sajam knjige, na koji sam prvi put došao prije skoro 20 godina, kazao je nagrađivani pjesnik, književnik i esejist Marko Pogačar, za sinoćnjeg predstavljanja svog bogatog opusa u Klubu-knjižari Giardini 2, ponajviše posljednje zbirke pjesama ''Ponoćni glagoli'. U Puli Pogačar već sedam dana snima u rezidenciji Pionirski dom u Rojcu album s riječkim glazbenicima Josipom Maršićem i Zoranom Medvedom(eksperementalni duo JMZM), a koji producira Edi Cukerić.

Zanimljivo je bilo čuti njegov sudbinski, relativno kasni susret s književnošću. Jako malo je, veli, čitao u osnovnoj i srednjoj školi, svirao je u punk bendovima sve dok jedan bend nije obradio pjesmu slovenskog pjesnika Srečka Kosovela, da bi godinu kasnije naišao na  buvljaku na knjigu tog ponajvećeg modernističkog pjesnika srednje Europe koji je 1926. umro u svojoj 22. godini. 

- To mi je potpuno promijenilo svijet. Otkrije mi da je jezik koji postoji kao materijalnost, a ne kao neki prozirni apstraktni medij o kojemu ne razmišljamo. Osjetio sam odjedanput da živimo u jeziku, da živimo na jeziku, da živimo  o jeziku, da živimo sve jezike; da je to realitet. To mi je promijenilo sve, kazao je, dodavši da je nakon susreta s Lorcom i Eliotom u četvrtom razredu srednje škole, preko noći odlučio studirati književnost u Zagrebu, gdje je počeo intenzivno čitati, a i paralelno pisati.

Prve pjesme objavljenje su zahvaljujući cimeru koji ih je poslao na natječaj, kao i uredniku Kruni Lokotaru . Do danas je objavio 18 knjiga. S Pogačarom je sinoć razgovarao Igor Zenzerović.

(Pogačar je jučer pročitao i svoju odličnu pjesmu 'Početnik')

Komentirajući svoj stih kojim Ministarstvo kulture uspoređuje s 'napuštenim grobom', Pogačar ističe da je budžetsko financiranje kao nešto posve normalno i nužno, no da se autori zbog takvog financiranja ne bi smjeli suzdržati od kritike kulturnih politika i biti  manekenima nacionalne kulturne proizvodnje.

"Dosta ljudi pristaje na to. Svi mi radimo kompromise u nekom domenu. Ja se trudim da moja margina kompromisa bude najmanja moguća, a da se baš ne upucaš u sve moguće noge", veli on.

Posebno je ukazao da se još uvijek osjećaju posljedice križarskog, kripto ustaškog ministarstva Zlatka Hasanbegovića 2016./2017. koji je u šest mjeseci zbrisao niz institucija naše kulture koje su  u najširem smislu bile u lijevom ili društvenom kritičkom spektru.

- Svi ti ljudi su i dalje tu, ovi režimi srećom ne ubijaju, niti se zbog toga gubila glava. Ljudi se pregrupiraju, rade ponovno, ali koliko šest mjeseci može unazaditi jednu malu kulturu, to je nevjerojatno. Sad smo bili blizu toga da gledamo sličan scenarij. Da smo dobili križara Jurčevića iz DP-a , tek tad bismo na.ebali, kazao je Pogačar.