Napustio nas je svestrani umjetnik Simone Mocenni Beck, pulsko-milanski književnik, slikar, glazbenik, kipar, sin Gualtiera Mocennija, s kojim je zajedno kreirao brojne skulpture, i u Puli, pa i onu posljednju posvećenu Pietru Ciscuttiju, postavljenu u svibnju ove godine na pulskom groblju.
S ocem je u posljednje vrijeme radio u ateljeu na Verudi, u prostoru nekadašnje gostione 'Dobra kapljica', a kao slikar se domaćoj javnosti posljednji put predstavio velikom izložba slika "Tetrade/Le tetradi" 10. travnja ove godine u Gradskoj galeriji Pula, a sjećamo se i kako je prije tri godine u Gradskoj knjižnici promovirao pjesničku zbirku "Modro" sa sabranim poemama (1989. - 2017.).
Dao je i svoj doprinos velikoj očevoj retrospektivnoj izložbi "Djelo srca i uma", otvorenoj u Svetim srcima u siječnju 2025. godine, snimivši za tu priliku s Guidom Stoccom, dokumentarni film o autoru s obiljem zanimljivog arhivskog materijala.
Kad nam je njegov otac, poznati kipar Gualtiero, u intervjuu 2022. godine odgovarao na pitanje tko je u njegovoj obitelji imao umjetnički gen, kazao je: "Moj djed Šime iz Pićna, a rodio se u Pazinu. Zato se moj sin zove Simone. Djed je bio željezničar, vozio je lokomotivu od stanice do Molo Carbone, a tamo je i poginuo za vrijeme prvog savezničkog bombardiranja 9. siječnja 1944. godine".
- Tada su se kuhinje znale bojiti vapnom, a znale su se raditi i dekoracije, primjerice na liniji 20 centimetra ispod stropa, sve uokolo. Moj je djed za to radio kalupe od kartona ili plastike", kazao je otac Gualtiero.
Kad smo kod obitelji, uz majku Alicu, očevu muzu, Simoneov brat, blizanac Saša nagrađivani je novinar koji je među prvima otkrio aferu Parmalat, slučaj tog agroprehrambenog diva koji se 2003. godine urušio pod teretom duga od 14 milijardi eura.
Simone Mocenni rođen je u Milanu 1970. godine. Studirao je kontrabas na konzervatoriju "G. Verdi" u Milanu, dok je klavir i kompoziciju učio sam.
Kao 19-godišnjaku, jedna od njegovih kompozicija za violončelo izvedena je na madridskom Konzervatoriju.
Nakon raznih poslovnih iskustava, počinje raditi na brodovima za kružna putovanja i putuje svijetom kao fotograf. Godine 2001. odlučio je posvetiti se isključivo umjetnosti i počeo je objavljivati romane, zbirke poezije, slikati i oblikovati.
Među više od 20 publikacija tu su "Le parole del Mare" (2001.), "Trilogia di Pola" (2006.), "L'ultimo giorno del passato" (2011.) te pjesničke zbirke "Ballate Malinconiche" (2009.) i "Oneiros" (2010.). Posljednje književno djelo Simonea Mocennija Becka, „La ballata di Assante“, predstavljeno je 12. prosinca 2025. u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula. Mocenni je tada kazao da je knjiga objavljena točno 30 godina nakon njegova književnog prvijenca, a prihod od knjige i njegove originalne grafike namijenio je udruzi Naš san njihov osmijeh.
Njegove slike izložene su u raznim muzejima i javnim prostorima, a velike skulpture na trgovima talijanskih i inozemnih gradova.
Među njegovim radovima je pet velikih platna u Dubaiju, UAE (2007.), spomenik "Da poeta a poeta", četiri metra visok i 20 tona težak monolit izrađen za grad Bjelovar (2008.), kiparski rad "Finis terrae" (2010.) za Sveučilište Macerata u Italiji.