Nije slučajno poznati istarski speleolog, vlasnik kompleksa jame Baredine kraj Poreča Silvio Legović na rubu strme litice ponora Pazinčice nedaleko pazinskog kaštela, kupio 'posljednju kuću lijevo prije mosta', da bi je zatim nakon opsežne restauracije i obnove pretvorio u novu Galeriju G&K, hvaleći pritom vrsne majstore iz mjesta Juki u Bujama i ekipu iz jame Baredine.
Na šterni ispred samo ulaza u kuću upisana je godina 1545. Umalo pet stoljeća!
Današnja joj je adresa Valvasorova ulica broj 1, po čuvenom (kad smo već kod povijesti i kulture) polihistoru, istraživaču, putniku, vojniku i zaljubljeniku u umjetnost i znanost Johannu Weichardu Valvasoru, autoru za Istru kapitalnog djela iz 1689. godine "Slava Vojvodine Kranjske".
Zdanje se nalazi ni 100 metara od Pazinskog kaštela, najveće i najbolje sačuvane srednjovjekovne utvrda u Istri.
Nije slučajno ni to što je prošlog vikenda ovaj multimedijalni - sad kulturni, a u perspektivi i edukativno istraživački prostor - otvoren inspirativnom, političko-psihološkom, ali i duhovitom izložbom pulskog konceptualnog umjetnika Branka Gulina, pod ambivalentnim nazivom 'Oslobodioci Istre'.
Naime, prijatelji Legović i Gulin su prije više od pola stoljeća osnovali Speleološko društvo Proteus iz Poreča, koje aktivno istražuje jame i špilje još od 1973. godine. Legovićev nadimak je, usput, Kawasaki, a prati ga od rane motociklističke mladosti.
- Namjera mi je da ovo u perspektivi bude i edukativni centar. Tu je Pazinska jama, tu je cijeli splet jama u okolici. Tu su Bregi i Kobiljak. Tri jame, čiji su ponori povezani od doline rijeke Raše do doline Mirne. Bacili su markirane jegulje 30-ih godina prošlog stoljeća u Pazinsku jamu, nakon čega ih je više isplivalo na izvoru Raše, a nešto manje u dolini Mirne, veli on.
Legović kaže da su još 1988. godine Društvo Proteus i speleološko društvo Istra iz Pazina namjeravali realizirati projekt 'Jules Verne' (čiji se roman “Mathias Sandorf" odvija i u Pazinskoj jami te pazinskom Kaštelu), da u ponorima istraže liniju od Mirne preko Karojbe, Pazinske jame do Raše. Nije se odustalo od tog plana.
Silvio Legović, za prijatelje Kawasaki
Legović nam potvrđuje da je, iako ne tolikim intenzitetom kao u mladosti, i dalje aktivan speleolog.
- Mi u društvu 'Proteus' otkrili smo 1976. godine čovječju ribicu u jednoj jami pored Poreča. Od 1986. zaštitili smo četiri jame kao spomenike prirode, među kojima je i Markova jama s najvećom kolonijom šišmiša u Istri, s njih tri tisuće), dok Pincinova jama kod Višnjana koja ima veliko podzemno jezero i stanište je više životinjskih vrsta , među ostalim i čovječje ribice, a koja je proglašena novom sedmom vrstom.
- Ta istarska vrsta čovječja ribica je endemična, i najstarija od sedam vrsti čovječje ribice, koja se najranije odvojila iz spleta Dinarida. Ima poseban izgled, izduženu glavu. To je interesantna priča, nastavlja Silvio Legović, čiji dolazak na ovo mjesto ne čudi s obzirom da ponor rijeke Pazinčice jednako intrigira svojom mitologijom i svojom prirodnom pojavom.
Otvorenje i ovog galerijskog multimedijalnog prostora upriličeno je u dvorištu zdanja izvedbom performansa rovinjskih dramskih pedagoga Sanje Lađarević i Milana Medaka, na temu promjena vlasti u Istri tijekom povijesti, od Ilira do samostalne Hrvatske.
Da stvar i s galerijom i s izložbom funkcionira, vidjeli smo za našeg ovotjednog posjeta, kad smo na izložbi vidjeli grupu pazinskih gimnazijalaca kojima je o temi izložbe zdušno govorio njihov profesor.
Pazinski gimnazijalci predvođeni profesorom
Silvio Legović je istaknuo svoju predanost kulturnim i znanstveno-istraživačkim sadržajima koji će u budućnosti biti predstavljeni u ovim prostorima.
(Foto: šterna stara gotovo pet stoljeća, iz 1545. godine)
Premijerna pa aktualna izložba o istarskim osloboditeljima umjetnički je koncept Legovićevog prijatelja Branka Gulina koji se sastoji od portreta crtanih olovkom i brončanih skulptura.
(Za razgovora ljudi su koristili Zip line nad Pazinskom jamom)
Svaki portret prikazuje ličnosti značajne za Istru od kralja Epulona, preko Cezara i Karla Velikog, pa sve do Tita i Tuđmana. Svaki realistični portret u olovci prati po jedna apstraktnija (ali psihološki dobro pogođena) umjetnička skulptura u bronci.
Ne zaostaje ni portret prvog znanog istarskog vladara Epulona kojem je autor, budući da mu se ne zna izgled, duhovito udijelio elemente autoportreta.
Na samoj strmini ponora Pazinčice
No Branko Gulin (koji je od 2002. do 2019.godine živio i usavršavao se u SAD-u), ovom izložbom iskazuje i bitan alternativan politički sadržaj.
- Mislim da suvremena situacija kod nas pokazuje kako se zapravo ništa ne mijenja. Bio onaj koji pljačka narod porezima i drugim metodama, pa i organiziranim kriminalom, u Veneciji, Beču, Pešti, Bruxellesu, Beogradu ili Zagrebu - narodu je isto, kaže Gulin.
(Foto: Performans na otvorenju galerije)
- Bilježimo stalne promjene vlasti, dok su, s druge strane, centri moći tijekom povijesti ostajali kontinuirani i netaknuti. Ratovima i osvajanjima mijenjali su svoje posjede te stjecali ili gubili ‘robove’ i vojnike koje su među narodima regrutirali u svoje vojske. Treća je činjenica da su se svi osvajači predstavljali kao osloboditelji, a ta je manipulacija ostala nepromijenjena sve do danas, pojašnjava Gulin.
(Foto: Između Tita i Tuđmana - autor izložbe "Oslobodioci Istre" Branko Gulin)
Branko Gulin ističe da je poanta u tome da vlast, bez obzira što se mijenja, ostaje suštinski ista.
- U kontekstu suvremene politike, recimo, stjecanje suvereniteta Hrvatskoj bila je pozitivna stvar, jedna stepenica, ali opet, narod je ostao u vazalskom odnosu prema Zagrebu i prema centrima moći, koji su uvijek putem vazala držali narod pod kontrolom i iskorištavali ga, kaže.
Napoleon
- Postojala je ideja o autonomiji, međutim nije bilo dobro vrijeme. Što se događa sada, nakon 30 godina iskustva demokratske vlasti i suvereniteta? Opet vladajuća stranka sa svojim vazalima radi p.z....je po cijeloj Hrvatskoj. I iskorištavaju taj svoj položaj. Zato sam na koncu postavio pitanje što je sljedeće. Imamo uvjete za decentralizaciju, treba dati autonomiju pokrajinama te putem referenduma donositi važne odluke. Jedino u malim zajednicama moguće je provoditi referendume i neposrednu demokraciju, zaključuje Branko Gulin.
Prvi istarski vladar Epulon kojem je autor, budući da mu se ne zna izgled, duhovito dao elemente autoportreta
