Ovoljetno izdanje 72. Pulskog filmskog festivala bilo je posljednje za staru projekcijsku kabinu u kojoj se desetljećima pohranjivao miris celuloidne vrpce, dok su generacije operatera i tehničara slale kroz male prozore snopove svjetla koji su oživljavali priče na platnu.

Stara kabina u akciji
"Draga kabino, hvala ti. Bila si više od sobe s projektorima. Bez glamura, ali s karakterom", piše na jednom mjestu festivalske stranice.

Stara kabina, 1990. godine
Stara kabina odlazi u povijest da bi ustupila mjesto novoj, suvremenoj nasljednici, koju autorski potpisuje Triptih arhitektura (Marko Perčić, Danijela Perčić Tičić, Ivana Debeljuh), a koju je izradila tvrtka Trgometal iz Žminja.
Govoreći o motivaciji, pulski arhitekt Marko Perčić kaže: "Sasvim je moguće je da nam je ovo najzanimljivija narudžba u karijeri. Definitivno je jedinstvena prilika projektirati, makar mali i privremeni zahvat unutar Arene! Suvišno je svako dodatno objašnjenje".

stara kabina
- Osim same lokacije dodatnu čar zadatku daje upravo namjena: oblikovati "kutiju" iz koje će polijetati filmovi za buduće generacije čini nas ponosnima. Osjećat ćemo se djelićem festivala koji se tek trebaju odigrati, kaže Perčić.

Nova kabina
S tehničkog aspekta posebno je bilo izazovno, kako kaže, osmisliti konstrukciju koja će izdržati učestale prijenose.
- Zato se iz točki ovjesa za podizanje kranom granaju nosivi krakovi nalik na obrnutu krošnju stabla. Glavni zahtjev je da se nova projekcijska kabina smjesti na datu poziciju u Areni svega par dana prije Filmskog festivala i zatim ukloni nakon zatvaranja, tako da originalni prolaz usječen u tribini, koji je desetljećima bio zatvoren, ostaje slobodan i prohodan. S druge strane, kad se već takvoj konstrukciji posvećuje posebna pažnja, odlučili smo ju ostaviti vidljivom, iskrenom i jasnom, kao što i našu Arenu karakterizira njena nosiva konstrukcija, plašt s nizom iskrenih konstruktivnih elemenata, nastavlja on.

Dovršava se u tvrtki Trgometal u Žminju
Nova projekcijska kabina, čija vrijednost iznosi 52.826 eura plus PDV, a kako nam veli ravnateljica PFF-a Tanja Miličić, u cijelosti je financirana sredstvima za investicije Ministarstva kulture i medija.
- Nova projekcijska kabina donosi suvremene uvjete, ali i čuva duh stare: toplinu, predanost i sjećanja, kaže ona.
Novi laserski projektor s kvalitetnijom slikom na platnu već je ovog ljeta iskušan u staroj kabini, a već idućeg ljeta čeka ga komfor, ali i bolji tehnički uvjeti projekcije u novoj kabini.
Skok u vremena prije sada umirovljene stare kabine. Miodrag Miki Flego, višedesetljetni majstor tona u toj kabini, ovogodišnji dobitnik nagrade 'Marijan Rotar' koju je posvetio pokojnom ocu Mladenu koji ga je uveo u taj posao, kazao nam je da je sve do konca 60-ih godina, drvena i manja projekcijska kabina (manje je tada bilo i filmsko platno) bila smještena na početku kamenih stepenica. Dakle, dolje.
Posebno je zanimljivo što projekcijska kabina, iako glavni izvor "svjetla", mora biti nevidljiva za vrijeme projekcije .
- Imperativ je da tada unutar Arene ništa ne reflektira svjetlost. Zato vanjski plašt kabine čini istegnuti lim, valovit i perforiran, premazan mat crnom bojom, tako da potpuno nestane u mraku, a ostane samo film! Za Festival i za Arenu, kabina je zapravo samo "tehnikalija", čak ni njenu drvenu unutrašnjost gotovo nitko nikad neće vidjeti, zaključuje Marko Perčić.
U ime čiste nostalgije, kraj prepuštamo dvjema fotografijama iz starijih, nepovratnih vremena, kao simboličan oproštaj sa starom kabinom.

Dio nepovratne prošlosti
.
Gdje su danas nestali ovi osmijesi?