U petak, 24. travnja, Vodnjan je obilježio lik jednog od svojih istaknutih sugrađana: botaničara, prirodoslovca i ljekarnika Bartolomea Biasoletta, rođenog u Vodnjanu 24. travnja 1793. i preminulog u Trstu 17. siječnja 1858.
Ujutro je, u prisutnosti lokalnih vlasti i učenika škola, održana kratka svečanost upravo u toj ulici koja od 1866. nosi ime Biasoletto, gdje je na pročelju njegove rodne kuće u predjelu Vartai nedavno obnovljena dvojezična spomen-ploča na hrvatskom i talijanskom jeziku.
foto: Grad Vodnjan / Dignano - Zvjezdan Strahinja
Tom je prilikom gradonačelnik Vodnjana Igor Orlić rekao: „Upravo vama mladima želimo ostaviti ovaj primjer: Bartolomeo Biasoletto, potekavši iz skromne obitelji poljoprivrednika, pokazao je da kada se čovjek s ljubavlju posveti onome što voli, ne postoje granice ni prepreke za postizanje vlastitih ciljeva. Vjerujte u svoje snove i imajte hrabrosti slijediti ih.”
foto: Grad Vodnjan / Dignano - Zvjezdan Strahinja
Navečer je, pak, u Zajednici Talijana u Vodnjanu održan okrugli stol, tijekom kojega je dodatno osvijetljen lik ove osobe europske slave, rođene prije 233 godine.
"Vodnjanac u službi znanosti”: istraživanje Flavija Forlanija
Naravno, postoje enciklopedijski podaci, među kojima i oni iz Istrapedije, ali koji je sinoć značajno nadopunio bivši noivinar Radio Capodistria, Vodnjanac Flavio Forlani autora eseja “ Bartolomeo Biasoletto un dignanese al servizio della scienza” („Bartolomeo Biasoletto –Vodnjanac u službi znanosti”), dobitnika prve nagrade u kategoriji „kulturni eseji” na natječaju Istria nobilissima 1988., objavljenog u izdanju Centra za povijesna istraživanja u Rovinju te, na slovenskom jeziku, u časopisu Annales iz Kopra.
Susret je otvorio predsjednik Zajednice Talijana Vodnjan Maurizio Piccinelli
Forlani je ispričao kako je Biasoletto započeo svoje obrazovanje u Vodnjanu te ga nastavio na Krku, gdje je bio usmjeren prema svećeničkom pozivu i studirao teologiju. Međutim, očaran je kemijom pa se vraća u Vodnjan, gdje su ga roditelji povjerili ljekarniku Pasqualinu Cozzettiju, koji ga je zaposlio kao „tirona” (šegrta) u jedinoj gradskoj ljekarni „All’insegna del cervo”. Odatle se seli u Trst, gdje se zapošljava u ljekarni „Dell’Orso Negro” u vlasništvu farmaceuta Bartolomea Giovannija Marchiza. No, kako objašnjava Forlani, Biasoletto želi i akademsko obrazovanje te se 1812. upisuje na Sveučilištu u Beču, kamo dolazi ne poznajući njemački jezik, ali već nakon samo dvije godine, u kolovozu 1814., diplomira farmaciju. Nakon pripravničkog staža u austrijskom gradiću Welsu, Biasoletto se vraća u Trst, a 1823. diplomira i u Padovi.
Flavio Forlani
U međuvremenu je u Trstu oženio kćer ljekarnika Marchiza te je preuzeo njegovu ljekarnu. Ta je ljekarna postala središte njegova rada i njegovih prirodoslovnih istraživanja. Pod imenom Biasoletto djeluje i danas, nalazi se u Ulici Roma, na uglu s Ulicom Gioacchino Rossini, na sjevernoj strani kanala nasuprot kojeg se nalazi Piazza Ponte rosso.
Ljekarna Biasoletto u Trstu
Protagonist europske znanosti
U Trstu je Biasoletto potaknuo osnivanje farmaceutskog društva, a 1825. osnovao je botanički vrt koji je postupno obogaćivao i biljkama koje je prikupljao tijekom svojih znanstvenih ekspedicija. U istom je gradu sudjelovao i u borbi protiv kolere koja je 1840-ih godina poharala grad te odnijela živote njegove supruge i kćeri. Na početku svoje karijere Biasoletto se bavio i zoologijom i mineralogijom, ali se nakon susreta s njemačkim botaničarima iz Regensburga u Trstu u potpunosti posvetio botanici. Danas se u botaničkom vrtu u Trstu nalazi njegova bista.
Bista Bartolomea Biasoletta u botaničkom vrtu u Trstu
Biasoletto, koji je kao i svi Vodnjanci imao nadimak (njegov je bio „Bartolo Giavaghi”, kako je otkrio Forlani), bio je u kontaktu s najznačajnijim botaničarima svoga vremena, razmjenjujući uzorke i sa znanstvenicima iz Sjedinjenih Američkih Država, Brazila i Argentine, kao i s europskima. Vrlo je zanimljivo Biasolettoovo zapažanje koje navodi Forlani: Vodnjanci se trebaju smatrati sretnima jer je njihov predio Calderiva, zahvaljujući prisutnosti brojnih ljekovitih biljaka, zapravo jedna otvorena ljekarna.
Forlani je podsjetio i na najvažnije Biasolettovo djelo, “Relazione del viaggio fatto nella primavera dell’anno 1838 dalla Maestà del Re Federico Augusto di Sassonia nell’ Istria, Dalmazia e Montenegro” (“Izvješće o putovanju koje je u proljeće 1838. godine poduzelo Njegovo Veličanstvo kralj Friedrich August II. Saski po Istri, Dalmaciji i Crnoj Gori””, čiji se primjerak nalazi u Sveučilišnoj knjižnici u Puli. Putovanje iz 1838. imalo je jasan znanstveni cilj: istražiti tada još slabo poznata područja s prirodoslovnog gledišta, osobito Istru, Dalmaciju i Crnu Goru. Radilo se o relativno kratkom putovanju (oko mjesec dana), ali iznimno intenzivnom i plodnom s obzirom na opažanja.
O tom je putovanju govorio i galerist Germano Fioranti, podsjetivši da je 2002. godine, kada je obnašao dužnost predsjednika Zajednice Talijana u Vodnjanu, upravo Biasolettovo djelo njega (a zajedno s njim i pokojnu učiteljicu Anitu Forlani) nadahnulo da folklornoj skupini iz Korčule uputi poziv za sudjelovanje na festivalu folklora Leron koji se održava u Vodnjanu. Naime, tijekom svog putovanja s kraljem Saske Biasoletto je na Korčuli prisustvovao tradicionalnom plesu Moreški, a Biasolettove je opis prenio Fioranti .
Germano Fioranti
Moreška U Vodnjanu
Galerist je također podsjetio da je od jednog austrijskog botaničara saznao kako postoji dvadesetak radova (među kojima diplomski i doktorski radovi) posvećenih Biasolettu. Ta bi se istraživanja postupno mogla predstavljati na simpozijima koji bi se svake godine organizirali u Vodnjanu, posvećenima Biasolettu, kako je poželjela zamjenica gradonačelnika Vodnjana Manuela Geissa koja je također govorila tijekom susreta.
Manuela Geissa
O Biasolettu, kao zanimljivoj osobi, znanstveniku, ali i pratitelju drugih znanstvenika, metodičnom istraživaču, ali i pažljivom promatraču prostora, ljudi, običaja i navika (koji se susreo i s Njegošem), govorio je profesor Claudio Battelli iz Izole, koji je nedavno dao svoj doprinos katalogizaciji 138 od brojnih algi (ali i drugih biljaka i mahovina) koje se čuvaju u Gradskom prirodoslovnom muzeju u Trstu. Riječ je upravo o algama koje je Biasoletto opisao u izvještaju o svom putovanju s kraljem Saske.
Claudio Battelli
Zbirka Biasoletta u Gradskom prirodoslovnom muzeju u Trstu i nova studija
Kako bi saznali više o Biasolettijevom tadu konzultirali smo upravo nedavnu studiju “Analisi delle specie algali della collezione storica di Bartolomeo Biasoletto presso il Museo Civico di Storia Naturale di Trieste” (“Analiza algalnih vrsta povijesne zbirke Bartolomea Biasoletta u Gradskom prirodoslovnom muzeju u Trstu), autora Claudia Battellija iz Izole i Fulvija Tomsicha Carusa iz Trsta.
Objavljen u prosincu 2025. u Zborniku Gradskog prirodoslovnog muzeja u Trstu, rad u znanstvenom smislu donosi modernu reviziju klasifikacije 138 uzoraka algi prikupljenih u istočnom Jadranu i koje je Biasoletto opisao 1841. godine. Riječ je o taksonomskoj i nomenklaturnoj reviziji koja se temelji na morfološkim obilježjima exsiccata (osušenih algi), uspoređenih s današnjom znanstvenom literaturom. Zbirka Biasoletta obuhvaća 48 fascikala cvjetnica, 24 gljiva, 6 lišajeva i 5 algi.
Rad dvojice istraživača ima i popularno-znanstvenu dimenziju jer se za svaki uzorak donose fotografija te podatke o mjestu prikupljanja i stanju očuvanosti. Tako doznajemo da je Biasoletto identificirao i opisao nove vrste algi, među kojima jednu zelenu (Conferva echinus) i jednu crvenu (Ceramium spinulosum), pronađene duž obale Verude, kod Pule.
Algu Conferva ili Cladophora echinus Bisoletto je pronašao na obala Verude
Tijekom istraživanja i razvrstavanja arhiva Battelli i Tomisich Caruso došli s do jošjedne alge koju je Biasoletto pronašao na obalama u pulskoj četvrti Veruda. Riječ je o algi koja nosi ime Valonia aegagropila.
Botanička istraživanja i ekspedicija 1838. sa saksonskim kraljem Friedrichom Augustom II
Biasoletto, autor jednog od najpotpunijih herbarija svoga vremena, istaknuo se kao vrstan poznavatelj flore sjeveroistočnog Jadrana i aktivno je sudjelovao u europskoj znanstvenoj mreži, surađujući s važnim botaničarima poput Hoppea i Agardha, pionira algologije. Istražujući biljni svijet, obišao je Istru, Furlaniju, Kvarner, Dalmaciju i Kranjsku. Već smo spomenuli, zajedno s Muzijom de Tommasinijem bio je vodič saksonskog kralja Friedricha Augusta II. tijekom njegovih posjeta istočnom Jadranu 1838. i 1845., a te su se ekspedicije pokazale ključnim trenucima njegove karijere.
Putovanje 1838. imalo je jasan znanstveni cilj: istražiti tada još slabo poznata područja, osobito Istru, Dalmaciju i Crnu Goru. Radilo se o relativno kratkom, ali izuzetno intenzivnom i plodnom putovanju. Tijekom ove ekspedicije Biasoletto je aktivno radio na terenu, prikupljajući biljne i algalne uzorke i dokumentirajući lokalnu floru. Važnost putovanja očituje se u kasnijoj publikaciji “Relazione del viaggio fatto nella primavera dell’anno 1838 dalla Maestà del Re Federico Augusto di Sassonia nell’ Istria, Dalmazia e Montenegro” (“Izvješće o putovanju koje je u proljeće 1838. godine poduzelo Njegovo Veličanstvo kralj Friedrich August II. Saski po Istri, Dalmaciji i Crnoj Gori”), koja nije samo znanstveni izvještaj, već i povijesno-geografsko svjedočanstvo o posjećenim krajevima.
Zapažanja o Rovinju, Puli i lokalnoj flori
Primjerice, u djelu nalazimo opis važnosti Rovinja u tadašnjoj Istri: “Rovinj je bogat industrijski grad, najnaseljeniji u Istri, budući da broji više od 12.000 stanovnika.””. Također se navodi popis svih 42 biljaka pronađenih na Brijunskim otocima, kao i onih koje rastu u Areni i na pulskom Kaštelu. Evo poronjih: Echium pustulatum (ljutika / zmijina trava / viperina), Salvia clandestina (divlja kadulja), Buphthalmum spinosum (bodljikavo volovsko oko), Stachys salicifolia (čistac / vrbolisni čistac), Malva nicaeensis (sljez), Lychnis vulsata (pušina / drijemina / divlji klinčić), Carex Lichni (šaš), Fumaria capreolata (vitičava dimnjača), Hyoscyamus canariensis (kanarska / bjela bunika), Verbascum sinuatum (izveruana divizma, prosanica, svijećnjak, kraljeva svića ili vunavk) i mnoge druge.
O Puli Biasoletto nadalje piše da “ne može se poreći da je ulazak u Pulu s mora zadivljujući. Prije svega zbog luke – prostrane, duboke i sigurne, sposobne primiti brojnu flotu, okružene pitomim, izduženim brežuljcima, na čijim se grebenima uzdižu nedavno izgrađene utvrde” te dodaje da bi se moglo pridonijeti razvoju poljoprivrednog gospodarstva boljim iskorištavanjem Juniperus Oxycedrus (crvena borovica) i Rubia peregrina (divlja broćika). Od prve se dobiva ulje za izgaranje i svojevrsni biljni katran, dok se druga u to vrijeme mnogo koristila u bojadisarstvu za bojanje tkanina.
Prirodna žvakaća guma sa Suska
Zanimljiva je i Biaosolettova napomena o posebnosti ulja na otoku Susku čiji stanovnici „iz zrelih plodova Pistacia lentiscus (tršlja, mastika), zgnječenih i obrađenih pritiskom i kuhanjem, dobivaju ulje koje se koristi za rasvjetu; ponekad ga onih koji nisu previše zahtjevni u pogledu okusa koriste i kao začin. Riječ je, naime, o ulju intenzivnog okusa, pa je za začinjavanje dovoljna mala količina.” Od mastike se dobivalo ulje za rasvjetu, ali su ga Suščani koristili i u kućanstvu. Pored toga, mastika je još od antičkih vremena bila poznata kao prirodna žvakaća guma.
Alge posvećene Biasolettu i one koje je on posvetio drugima
Kao što je bilo uobičajeno u to vrijeme, nakon što ih je proučio i katalogizirao, Biasoletto je neke vrste algi posvetio drugim algolozima, poput crvene alge Dasya kuetzingiana, prikupljene uz obalu otoka Sv. Ivana kraj Rovinja, koju je posvetio njemačkom algologu Kützingu. Tijekom izleta uz rijeku Timavu, zajedno s Kützingom i kolegom Tommasinijem, Biasoletto je pronašao vrstu koja pripada cijanobakterijama, Calothrix, koju je, u dogovoru s Kützingom, posvetio Tommasiniju i nazvao Calothrix tomasiniana.
Grobnica Bartolomea Biasoletta na trsčanskom groblju
Devet je, pak, vrsta, među cijanobakterijama i algama, koje su drugi znanstvenici posvetili Biasolettu: cijanobakterije Rivularia biasolettiana, Phormidium biasolettianum, Zonotrichia biasolettiana, Dasyactis biasolettiana.
Zelena alga Draparnaldia biasolettiana (poznata i kao Stigeoclonium biasolettianum) Biasoletto je pronašao u potoku kod Boschetta (Šumice) u Trstu: posvetio mu ju je Kützing 1843. godine. Što se tiče crvenih algi, Biasolettu su posvećene Polysiphonia biasolettoana, Ceramium biasolettoanum, Gymnophlaea biasolettoana, pronađena u Trstu i koju mu je Kützing posvetio 1843. godine, te naposljetku Hutchinsia biasolettiana (ne treba je brkati s Hutchinsia alpina, koja je kopnena biljka), pronađena kako u Istri, tako i u venecijanskim lagunama, a koju mu je 1827. godine posvetio slavni švedski profesor Carl Adolf Agardh.
Pored algi koje su dobile ime po vodnjanskom botaničaru, i jedna biljka s Učke nosi njegovo ime: Biasolettia pinnata (perjasta uskolisnica) čime je trajno upisan u botaniku kao istraživač koji je svojim radom zadužio i istarski i širi europski prirodoslovni prostor.
Živa znanstvena baština
Riječ je o vrstama koje nemaju narodni naziv jer se radi o vrlo malim, ponekad mikroskopskim algama. Ipak, Biasolettovi nalazi svjedoče kako o bogatstvu jadranske bioraznolikosti, tako i o njegovim sposobnostima opažanja.
Biasoletto je aktivno sudjelovao u europskoj znanstvenoj mreži, surađujući s istaknutim znanstvenicima. Njegova istraživanja, od kopnenih biljaka do algi, svjedoče o rigoroznom i modernom pristupu. Više od dva stoljeća nakon njegova rođenja, njegovo djelo i dalje je predmet proučavanja i valorizacije, potvrđujući središnju ulogu ovog vodnjanskog znanstvenika u povijesti jadranske botanike.
