Predstava „Proba 37, senza fine“ ponovno u Teatrinu porečke Zajednice Talijana

Premijera predstave „Proba 37, senza fine“ u režiji Davida Belasa i izvedbi nove kazališne družine „San, san“ dogodila se preksinoć, u petak 16. siječnja, u kazališnoj dvorani Teatrino Zajednice Talijana Poreč.

foto: Dea Curić

Publika svih generacija, pristigla iz cijele Istre, velikim je aplauzom nagradila izvođače koji su uprizorili kazališnu djelo nastalo kroz kolektivno autorstvo i improvizacije tijekom proba te prema motivima djela Daniila Harmsa i Woodyja Allena. „Proba 37, senza fine“ nosi potpis cijelog ansambla predstave u kojoj igraju Tea Šimičić (Monique), Šandor Slacki (Max), Anna Bosykh (Greta), Katja Zec (Megi), Dario Filipović (Borna), Ivan Pisak (Ive), Valter Roša (Diego) i David Belas (Armando). Belas uz režiju potpisuje i scenografiju predstave, asistent režije je Valter Roša, za umjetničku podršku zaslužna je Vesna Stilinović, za tehniku i vođenje svjetla Ivan Pisak, a glazba je djelo Ivana Arnolda. Tu je i Tom Ivanković, koji je uz sudjelovanje u radu na predstavi i autor teksta scene „Mesnica“, a za audiointerpretaciju teksta zaslužna je Suzana Rupenović.

Kazališna družina "San, san" nova je skupina koja broji 20 članova a "Proba 37 - senza fine" prva je produkcija koju potpisuje, a repriza ove predstave na programu je već u utorak 20. siječnja u 19 sati uz slobodan ulaz u Teatrinu Zajednice Talijana Poreč.

David Belas ističe da je kazališna družina predstavu "Proba 37 - senza fine" financirala samostalno, uz logističku podršku i suradnju  Zajednice Talijana Poreč i USB Poreč koji su nesebično ustupili prostor za pripremu ovog zahtjevnog projekta.

„Predstava 'Proba 37 – senza fine' osebujna je, slojevita i izrazito metateatralna komedija koja briše granice između probe i same predstave, između glumca i uloge, stvarnosti i fikcije.

Vizual: David Belas

Radnja se vrti oko 37. probe, koja zapravo predstavlja premijeru predstave. Izvođači neprestano preispituju što to zapravo znači 'igrati'. Time se otvara prostor metapozicije, ključnog pojma cijele predstave, kao stanja svijesti glumca koji istodobno igra i promatra sebe kako igra. Predstava tako postaje ogledalo samog kazališnog procesa – 'predstava o probi' i 'proba o predstavi'“, kaže David Belas te naglašava da je „'Proba 37 – senza fine' eksperiment o samoj prirodi izvedbe, svojevrsna oda kazališnoj igri i stvaralačkom činu. Kazalište koje se rađa pred vašim očima. Beskrajna proba – neka tako i ostane“.