Recenzija: Animirana potresna priča o izbjeglici iz Afganistana
U danskom dokumentarno-animiranom filmu "Flee", izbjeglica iz Afganistana svom srednjoškolskom prijatelju (redatelju) postepeno priča o bolnim sjećanjima koja većinu nikome nikad nije rekao, ali iznosi i činjenice iz sadašnjeg života sa svojim budućim suprugom Kasperom. Film je nastao prema istinitim događajima, a Aminov identitet je izmišljen za potrebe filma
4 min
Iva Sirotić
Od početka Aminove priče susrećemo se i s pitanjem njegovog gay identiteta,koji razotkrivamo kroz njegova sjećanja
U danskom dokumentarno-animiranom filmu "Flee", izbjeglica iz Afganistana svom srednjoškolskom prijatelju (redatelju) postepeno priča o bolnim sjećanjima koja većinu nikome nikad nije rekao, ali iznosi i činjenice iz sadašnjeg života sa svojim budućim suprugom Kasperom. Film je nastao prema istinitim događajima, a Aminov identitet je izmišljen za potrebe filma
Privlače me priče o autsajderima. redatelj Jonas Poher Rasmussen
Amin je s bratom, sestrama i majkom pobjegao iz Kabula nakon sovjetskog povlačenja 1989. godine i stradavanja njegovog oca disidenta kojeg su u zatvoru ubili mudžahedini.
Nakon prebjega njegove obitelji u Moskvu s turističkom vizom, godinama su se skrivali u iznajmljenom stanu, pretežito gledajući meksičke sapunice. Aminove dvije sestre prve su prevezene u Švedsku na kontejnerskom brodu.
Nakon nekog vremena i Amin je, sa svojom majkom i bratom pokušao pobjeći. Mukotrpno i zastrašujuće putovanje po Rusiji, te ukrcavanje na maleni brod preko Baltika; njegova je tada već starija majka, jedva izdržala.
Taj pokušaj bijega iz Rusije nije im uspio, pa su svi deportirani natrag u Moskvu. Amin i brat počinju tražiti pouzdanije trafikere.
Novi trafikeri uputili su ga u jedini način da mu uspije bijeg u Dansku; da se preda u zračnoj luci u Kopenhagenu tvrdeći da mu je cijela obitelj mrtva.
Ta laž je bila ključna kako bi ga prihvatili kao maloljetno izbjegličko siroče. Otkrivanje istine i danas bi moglo zakomplicirati njegov boravak u Danskoj.
Od početka Aminove priče susrećemo se i s pitanjem njegovog gay identiteta, koje zaigrano razotkrivamo kroz njegova sjećanja.
Izvrstan momenat je u razgovoru s danskom socijalnom pedagoginjom u kojem Amin tvrdi da ima bolest od koje se mora izliječiti jer mu se sviđaju muškarci (tako su ga naučili u Afganistanu, te nastavili u Rusiji), a ona mu govori da je s njime sve u redu.
Animacija protkana dokumentarnim televizijskim isječcima povezuje Aminovu sadašnjost i prošlost, ne otkrivajući identitet osobe o čijoj se životnoj priči radi.
Međunarodni uspjeh jedinstvenog animiranog dokumentarca
Film ‘Flee’ pobijedio je na uglednom festivalu animiranog filma u Annecyju, gdje je također nagrađena i originalna glazba kompozitora Una Helmerssona. Osvojio je i dansku filmsku nagradu ‘Robert’ za najbolji dokumentarac i najbolju originalnu glazbu.
Na Sundanceu 2021. osvojio je nagradu najboljeg dokumentarca u međunarodnoj konkurenciji, a kritičari Indiewirea proglasili su ga najboljim dokumentarcem 2021. godine.
‘Flee’ je prvi film ikada koji je Akademija nominirala u kategorijama najboljeg dokumentarca, najboljeg animiranog filma i najboljeg stranog filma.
‘Flee’ je treći film ikad dosad nominiran za najbolji dokumentarac i najbolji strani film, nakon poetske ‘Medene zemlje’ iz Sjeverne Makedonije; i zastrašujuće realnosti rumunjskog ‘Kolektiva’, oboje iz 2019.
Ovdje bi bilo loše ne spomenuti izvrsni, višestruko nagrađivani izraelski animirani film “Valcer s Bashirom”, koji izbacuje iz kolotečine percepcije sjećanja.
‘Valcer s Bashirom’ prvi je animirani film ikad koji je Akademija nominirala u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku, 2009. godine. Na Youtubeu je dostupan s engleskim titlovima.
Animirani dio filma ‘Flee’ nije napravljen klasičnom rotoskopijom, već su kadrovi intervjua s Aminom, nakon što su snimljeni, korišteni kao referenca za ručno ilustriranje. Izuzetno detaljno ilustriran je emotivni razvoj Aminovog lika kroz 20-ak godina.
To je znatno produžilo ionako dugačak proces proizvodnje dugometražnog animiranog filma, kao i podiglo financijske zahtjeve i ljudske resurse, posebno za dugometražne uratke. Direktor animacije je Kenneth Ladekjaer, umjetnički direktor Jess Nicholls, a dizajner likova Mikkel Sommer.
Obiteljska priča o izbjeglištvu suptilno je približena širokoj publici
Dokumentarno animirani film, kao vrlo rijetka forma, sve je popularniji upravo u temama poput ove, gdje je osobna priča protagonista izrazito bolna. Na taj ju je način pitkije približiti širokoj publici koja je svojim životnim uvjetima i sredinom gdje živi, vrlo daleko od protagonistovog realiteta, kojeg se opisuje ovim narativom.
Također je vizualno vrlo zanimljivo rješenje u slučaju kad se radi zaštite, ne smije otkriti identitet osobe o čijoj se životnoj priči radi, poput Aminovog.
Kombinacijom odličnih ilustracija, emotivne glazbe čiji naboj prati razvoj radnje, dokumentarnih isječaka te neposrednim Aminovim pripovijedanjem (u ležećem položaju, koji se nekad koristio u radijskim intervjuima, radi lakšeg prizivanja sjećanja) postignut je opuštajući i posve neoptužujući ton filma.
Empatija za ljudska bića, za njihova prekinuta djetinjstva, te prerane životne borbe i otkrivanje identiteta koje su ih snašle, glavna su nit poveznica ovog autentičnog redateljsko umjetničkog koncepta.
Dramaturški je vrlo dobro istaknut glavni motiv Aminove sudbine i života, no ova je priča i vrlo obiteljska. Počinje od Aminovog djetinjstva, te usputno prati i njegove roditelje, a i njegov nastariji brat je zapravo zaslužan za njihov, na kraju ipak uspješan prelazak u Skandinaviju.
Stoga pri kraju uratka, koji dolazi poput genijalnog osvježenja (i nećemo ga otkriti), kao da nedostaje djelić više tog odnosa s obitelji nakon što se outao pred njima, njihova života i obiteljske dinamike u posve novoj sredini.
Borna Ćorić i dalje se nalazi među 100 najboljih tenisača svijeta kao jedini hrvatski predstavnik u tom društvu, on na novoj ATP ljestvici zauzima 96. mjesto što je popravak za jednu poziciju u odnosu na prošli tjedan
Hrvatske džudašice u tri dana četiri puta su se okitile medaljama: srebro je osvojila Iva Oberan (JK Župa dubrovačka) u kategoriji do 63kg, dok su bronce osim Helene Vuković osvojile i Lara Cvjetko (JK Solin / -70kg), te Anđela Violić (JK Dubrovnik 1966 / -70kg)
Zbog bolesti je otpao branič Torina Sebastian Walukiewicz, a zbog ozljede veznjak Ludogoreca Jakub Piotrowski
Da bi ova web-stranica mogla pravilno funkcionirati i da bismo unaprijedili vaše korisničko iskustvo, koristimo kolačiće. Više informacija potražite u našim uvjetima korištenja.
Nužni kolačići omogućuju osnovne funkcionalnosti. Bez ovih kolačića, web-stranica ne može pravilno funkcionirati, a isključiti ih možete mijenjanjem postavki u svome web-pregledniku.