REDATELJ GORAN DEVIĆ U PULI: "Tzv. ljevica izdala je radništvo, pa su radnici prešli na desnicu"

Nagrađivani redatelj Goran Dević dolazi večeras u 20 sati u pulski Klub & knjižaru Giardini 2 na projekciju svog dokumentarno-igranog filma "Što da se radi?", filma koji govori o borcima i radnicima, sanjarima i revolucionarima, sindikalnim vođama i stečajnim upraviteljima, u krajnjoj liniji o nezaštićenom pravu na rad. Dević je kamerom pratio desetogodišnju borbu sindikata posrnule Tvornice vagona Gredelj.

Što Vas je potaknulo da snimite upravo ovu priču? Kako ste došli do sindikalca Željka i priče o Gredelju?

Prije 12-ak godina imao sam želju napraviti igrani film o pobuni radnika u nekoj zamišljenoj hrvatskoj tvornici. Scenarij sam počeo pisati sa Andrejem Nikolaidisom, jednim od meni najdražih pisaca naše generacije. Za vrijeme pisanja tog teksta niti 500 metara od mog stana u Zagrebu odigravala se drama u TŽV Gredelju. Nakon velikih prosvjeda, jedan od sindikalnih čelnika, radnik, oduzeo si je život jer si je samonametnuo krivnju za potencijalnu propast svoje tvornice. Nakon što sam te tragične informacije primijetio u medijima, zamolio sam sindikalce da kao promatrač sudjelujem u njihovim prosvjedima. Koliko god mi je bilo neugodno tražiti tako nešto, smatrao sam da je za budući igrani film nužno ovako teške stvari osjetiti iz prve ruke. Sindikalci Gredelja, radnici, otvoreno su me primili i s njima sam ostao naredno desetljeće.

Što da se radi?

Kako su radnici reagirali na činjenicu da ih snimate? Koliko vam je trebalo da steknete poziciju nevidljivog autora?

Događaji su od prvog trena bili toliko "jaki" i stvari su se događale brzo da na mene nitko nije obraćao pažnju. Prihvatili su me kao jednoga od njih i to je bila vrlo privilegirana pozicija. Nadam se da sam ju svojim filmom opravdao.

Koliko je Gredelj, proizvodeći vlakove još od 1954., bio važan za industrijalizaciju socijalističke Hrvatske?

Gredelj je bio onaj nukleus iz kojega je industrijaliziran ostatak SR Hrvatske.

Gredelj je imao u slavna vremena 5000 radnika, a danas, nakon što ih je prije par godina preuzela slovačka grupa Tatravagonka, osam puta manje. Kako doživljavate današnji Gredelj?

Držim mu fige, kao i svakom privrednom subjektu koji zapošljava ljude. Želim im sve najbolje.

Rodom ste iz Siska, nekad industrijskog, radničkog središta Hrvatske, s Ina Rafinerijom nafte, Željezarom Sisak, Termoelektranom, kemijskom industrijom Radonja, tekstilnom industrijom Siscia, tvornicom alkoholnih i bezalkoholnih pića Segestica... Koliko je njihovo gašenje utjecalo na vas osobno, a onda i na vaš dokumentaristički opus?

U svakoj od nabrojanih firmi su mi radili otac i majka ili vrlo bliski srodnici. Mislim da jedino u Segestici od mojih nitko nije radio. U tvorničkom krugu Radonje, gdje je moja majka proživjela radni vijek, preko ograde sam neki dan vidio stado ovaca. No, Sisak po ničemu nije iznimka. Rat i deindustrijalizacija su utjecali i utječu na sve nas kao ljude, pa posljedično i na mene kao filmskog radnika.

Kao i Sisak, i Pula je nakon propasti brodogradilišta Uljanik i drugih tvornica, stekla status postindustrijskog grada, sada ovisnički oslonjenog na turizam, na rentijerstvo, na prekarni rad. Kako biste uopće opisali današnje radnike? I koja ih to ljevica, ako uopće postoji bez jakih sindikata i bez tvornica, može zastupati i na koji način?

Radnici su i danas i prije, svi oni koji žive od svog rada. Kao i na zapadu i kod nas, tzv. ljevica je izdala radništvo, pa su radnici prešli na desnicu. Dio je duboko zaglibio s nacionalističkom desnicom, a dio lunja od jednog do drugog političkog šarlatana. Radništvo će se vratiti ljevici kad to ljevica zasluži. Za sada nije. Prije Drugog svjetskog rata partijski volonteri su radnicima na crvenoj Trešnjevki čuvali djecu dok su ovi na poslu, a starijim stanovnicima su cijepali drva.

Možemo li se kao društvo izvući bez reindustrijalizacije i kako to učiniti? I u slučaju Gredelja, Uljanika i stotine propalih tvornica nama je, uz radna mjesta, nestalo ogromno znanje, inženjeri, stručnjaci, projektanti..., uz masovan odlazak kvalificirane radne snage u zapadne zemlje. Ostajemo li trajno rubna kolonijalna zemlja EU-a za odmor i ulaganje u nekretnine?

Da, proces ste opisali tako da se nema više što dodati.

Jednom ste se našalili da biste, da ste znali da ćete snimati sve crne filmove, otišli u
zidare pa bar gledali kuću koju ste napravili. Prije ovog razgovora radili ste u montaži? Snimate li ovaj put možda komediju?

Uf, ne sjećam se svoje šale... U montaži sam sa Vanjom Siručekom koji je montirao dobar dio onoga što radim. Ni ovaj puta nije komedija, po drugi puta se bavim stanarima jedne zgrade u Sisku.