Redateljica 'Narodnog poslanika': "Nušić ismijava naše najdublje mrakove. Humor je znak vitalnosti i zdrave kritičnosti koja omogućuje ozdravljenje"

"Narodni poslanik" jedna  je od najpopularnijih (satiričkih) komedija Branislava Nušića, čiju je prvu verziju veliki autor napisao još kao 19-godišnjak, 1885. No zbog žestoke kritike vlasti dugo nije igrana, niti uknjižena. Prvi put je postavljena u kazalištu 1896., a štampana tek 1924.

Radnja se odvija u  provinciji krajem 19. stoljeća. Neobrazovani trgovac Jevrem Prokić imućan je i utjecajan čovjek koji se obogatio špekulacijama. Živi sa ženom Pavkom i kćerkom Danicom, jednostavnim i običnim palanačkim životom. Odnedavno, u njihovoj kući stanuje i advokat Ivković. Mladi Ivković privukao je pažnju Danice, a time je Pavka uznemirena. Naime, ona ne bi htjela da joj kćer dođe na loš glas. Pavku još više uznemirava njen suprug Jevrem, jer uvijek kada dođe vrijeme izbora, on kao da postane drugi čovjek: potpuno zanemaruje kuću, trgovinu i svoje bližnje.

Budući da je Ilić, glavni kandidat na listi vlade, pao u nemilost kod gradonačelnika, Jevrem je poželio iskoristiti trenutak i postati kandidat, a njegov protukandidat bit će ni manje  ni više njegov zet advokat Ivković.

U koprodukciji pulskog INK-a i Narodnog pozorišta Subotica - čiji je inicijator pulski glumac Luka Mihovilović koji je je svoje glumačke početke ostvario prije deset godina u Subotici (u predstavi glumi advokata Ivkovića), istoimena predstava premijerno će se odigrati u petak u 20 sati u pulskom kazalištu, uz reprizu dan kasnije.

Lektor na ovoj predstavi, glumac i profesor na Akademiji dramskih  umjetnosti Đorđe Marković citirao je danas pred novinarima profesora i dramaturga Nebojšu Romčevića: "Nije Nušić aktualan, nego se mi ne mijenjamo već 300 godina".

S druge strane glavni glumac Milan Vejnović, koji glumi Jevrema Prokića, kazao je da je kod Nušića 'predivno koliko brani sve svoje likove i s koliko ljubavi piše o njima, iako ih ismijava'.

Ansambl pretežito čine glumci subotičkog kazališta, a osim Mihovilovića, još dvije zagrebačke glumice (Vini Jurčić i Irena Tereza Prpić, rodom iz Rovinja) na sceni će, s ostalim kolegama, govoriti šumadijskim dijalektom, za što se pobrinuo lektor Marković.

Četiri dana uoči premijere razgovarali smo s nagrađivanom redateljicom Snežanom Trišić. U Srbiji će se predstava premijerno igrati najesen u obnovljenom kazalištu u Subotici.

- Mislim da smo svi zajedno, i sjajni glumci i cijeli autorski tim, uspjeli oživjeti Nušića u kontekstu današnjeg vremena. Ovo djelo zaista vrlo dobro komunicira s ovim političkim trenutkom i nije bilo potrebno puno intervenirati, prije svega zbog Nušićeve aktualnosti koja govori o toj surovoj komičnoj  borbi za vlast, o trvenju između vlade i opozicije, ali prije svega o tome kako funkcioniraju ti izvitopereni, devijantni mehanizmi i sistem koji podržava vlast, ali i koji utječe na to da se dođe na vlast. Taj sistem zapravo vlada, bez obzira je li na toj poziciji vlast ili opozicija. Upravo devijacije tog sistema bile su mi interesantne da istražim što  je to zapravo u čovjeku, u svim tim malim ljudima koji se na neki način izvitopere i da izoštrim tu komično-jezivu sliku u kontekstu ovog vremena, veli  ona u uvodu.

Milan Vejnović igra glavnu, noseću ulogu Jevrema Prokića, čija je komičnost u tome da je njegova želja za kandidaturom za narodnog zastupnika i strast da to postane neprimjerena njegovom znanju i kapacitetima.

Jevrem Prokić je palanački trgovac i u tumačenju komada ta mi je okolnost bila najznačajnija. I u razgovoru s autorskim timom shvatila sam da skladište njegovog dućana treba postati jedna vrsta metafore, države, tržnice na kojoj se mjeri i prodaje sve - od ugleda, narodnog povjerenja, poslaničkih mjesta, radnih mjesta... to mjesto postaje 'pijačarsko' cjenkanje u kojem je sve na vagi. Sve se može preprodavati i prodati. Država kao jedno skladište jeftine robe, u kojem na koncu i zastupnička mjesta gube svoju vrijednost i vrlo su lako zamjenjiva. Prvo što mi je bilo zanimljivo kad sam se ponovno vratila na taj komad su zaista vrlo bogate i raskošne uloge, karakteri. Presretna sam što sam imala izuzetan ansambl s kojim se moglo dobiti punoću, raskoš, virtuoznost i kritičku svijest samih glumaca prema likovima, temi i djelu.

Koliko je promijenjen ili skraćen izvorni tekst radi prilagodbe današnjem trenutku?

Nije puno. Naša početna ideja bila je da sažmemo djelo, da bude nešto kraće od originala. Napravili smo jednu diskretnu, minimalnu adaptaciju. Tek pokoji pojmovi su preoblikovani u suvremenije, srodnije varijante, osim tri velika songa koji objedinjuju teme prvog, drugog i trećeg čina predstave, a na neki način i i komentiraju. Songovi naprosto proizlaze iz Nušićevih situacija.

S velikim iskustvom režiranja djela mnogih velikih autora, kako doživljavate činjenicu da je to djelo Nušić napisao sa svega 19 godina, da bi, uz to, 13 godina bilo cenzurirano, neizvođeno?

On je fantastičan pisac. To je čist dar. On je vjerojatno imao vrlo britko i izoštreno oko, uho i osjećaj za vrijeme u kojem živi. Ovdje postoji izvjesni dječji bezobrazluk tretiranja ovih političkih tema koji često odlazi u farsu. Mi smo se trudili da prema kraju predstave, kako se taj mrak izborne borbe zgušnjava, iz farse prelazi u grotesku. Ta farsičnost je, čini mi se, bezobrazni dječji doživljaj politike, kojim se  može vrlo oštro prikazati akutne društvene situacije.

Kad ste prije tri godine režirali Camusovog "Kaligulu", izjavili ste da živimo u društvu urušenog sistema vrijednosti, političkog prostituiranja, spomenuvši tada da je i umjetnička scena sakata, umiruća, korumpirana, vođena interesima i slično. Često narod na ovim širim  prostorima usmjerava krivnju za korupciju na političku elitu, no i taj običan čovjek je vrlo često korumpiran.

Upravo je kod Nušića intrigantno to što se tu radi o malim ljudima. To kreće od neke palanke, iz nekog skladišta, neke obitelji koja nije izravno uključena u politiku, a polako ih taj mehanizam počinje uvlačiti. Kroz to vidimo koliko je korupcija uključena od građana do vrha.

Inače ne bi ni opstala.

Tako je. Ona jest diktirana s vrha, ali upravo ovo djelo govori o tome koliko čovjek, koliko taj mehanizam radi pa i mimo vlasti. Vlasti i različite interesne grupe to koriste kad im je to potrebno. U ovom dijelu imamo i sitne i krupne interese. Vidjet ćete, ti likovi su sitni grebatori, svi bi oni da dobiju sitnu uslugu, da kupe, preprodaju, kupe radno mjesto...

Osim glavnog lika.

Da, on puca na nešto drugo. To je zapravo kao neka mreža, vrtlog, sistem iz kojeg se ne može izaći jer ga svi na neki način upotpunjavaju jer svi imaju  ili misle da imaju neku korist. Od toga se dugoročno pravi vrtlog i koloplet političkog mraka.

Tumor.

Tako je.

Koliko vama smeta korupcija u umjetničkim krugovima?

Smeta mi, naravno. I u umjetničkim krugovima kao i u svim drugim krugovima, zdravstvo ili bilo koje drugo područje, naći ćete uvijek grupe koje koriste moć i utjecaj za korupciju. Tu su razne vrste internog združivanja, kalkulacija, a s druge strane postoje ljudi koji se čestito i ispravno odupiru svemu tome. Korupcije ima svugdje, ali bitno je pitanje našeg odupiranja. Gledam da se uvijek okružujem ljudima koji se na drugačiji način upuštaju u te procese, imaju druge mehanizme. To nije uvijek lako.

Ako si pošten, onda si kao budala. Koliko je humor bitan?

Humor je znak naše vitalnosti, naše kritičnosti. Nušić je vrlo kritičan prema svojim likovima, ali s druge strane u tom humoru prepoznajemo i zdravu kritiku, i mogućnost da se to nadvlada, da se s time obračunamo, da se s time borimo. Ovo njegovo djelo kao i naša predstava je suočavanje, sudar s time, i da prosto vidimo tko smo, kakvi smo gdje i kako živimo.

Kao svojevrsno ogledalo?

Kao jedno ogledalo koje nam zaista pokazuje najdublje mrakove koje se ismijava. Predstava je i komična i farsična, ponekad i groteskna, ali ima tu oštru iskrivljenost.

Suočavanje kao iskorak prema boljem društvu?

Tako je. Dakle, nije kuknjava, nije plakanje nad time što smo takvi, što ne znamo kako mijenjati. Već je sam rad na tom ili nekim drugim djelima suočavanje, kao dio procesa ozdravljenja i boljitka.