RETROSPEKTIVA VELIKOG REDATELJA U PULI Sorrentino: "Italija je luda zemlja, ali prelijepa"

Talijanski redatelj, scenarist i pisac rođen je 1970. u napuljskoj Arenelli. Roditelji su mu poginuli kad je imao 16 godina, što će prikazati u svom posljednjem igranom filmu, autobiografskoj drami "Božja ruka" (‘È stata la mano di Dio’), dostupnoj na Netflixu. Taj je put odlučio, umjesto odmora u planinskoj kući gdje je inače provodio praznike s obitelji, na stadionu vidjeti Maradonu kako igra za SSC Napoli. Zato kaže da mu je Maradona spasio život.

Redatelj Paolo Sorrentino (foto: Pietro Luca Cassarin / CC)

Nikada nije pohađao filmsku školu – nekoliko je godina studirao ekonomiju, zatim se odlučio za rad na filmu. Za sebe govori da je ozbiljan čovjek, dok njegovi filmovi imaju istančan smisao za humor. Puno više čita nego što gleda filmove. Protagonisti su mu zasad muškarci: pjevači, političari, umjetnici, uglavnom obrazovaniji ljudi, koji pate jer se osjećaju prazno i nemaju motivacije. I kad nisu bogataši, nit obrazovani, također ih more iste brige. Kroz njih često propitkuje slavu, taštinu i ponos.

Iz filma "Posljedice ljubavi"

Dosad nije snimio film u čijem je narativnom središtu ženski karakter, no trenutno radi na nečemu što bi moglo promijeniti ovu tvrdnju.

Stilski odabiri i prepoznatljive karakteristike

Dekadentni umjetnici, intelektualci ili ljudi od utjecaja, koji trenutno ne rade gotovo ništa. Čekaju da im se nešto dogodi pa da im ispuni dušu, no još uvijek su vrlo nježni i osjetljivi. Beskrupulozni političari i njihovi kompanjoni iz redova crkvenih dužnosnika. Nadrealne svakodnevne prilike i začudni izrazi lica, emocionalno bogatstvo, ali i emocionalna praznina.

Ironija u motivima, govoru i glazbi, vizualna raskoš mizanscene i energična, ali i klasična glazba, karakteristike su autentičnog stila Paola Sorrentina, uz uvijek prisutan lagani podsmijeh. U većini svojih filmova koristi naraciju, glavni lik obično govori o sebi, te se često provlači pitanje smisla života.

Gubljenje vremena je nešto što ljudi rade ili osjećaju u cijelom svijetu, ne samo u Italiji. (Paolo Sorrentino, u intervju za Indiewire, 2013.)

U narativima voli ubacivati kratke sportske scene i često ima barem jednog mentalno bolesnog lika, povezanog s razrješenjem zapleta. Instituciju crkve ismijava kroz bizarne i nadrealne scene praćene pretjeranom emotivnom reakcijom, što podsjeća na njegov veliki uzor i zemljaka, Fellinija. Također, ismijavanje taštine viših (i svih) klasa, te njihovih uobičajenih manira ponašanja i komunikacije, čini ga bliskim Felliniju, Monicelliju, Buñuelu i Rosseliniju.

Sorrentinov opus

Godine 1998. napisao je scenarij za film ‘Polvere di Napoli’ redatelja Antonija Capuana.

Njegov je prvi dugometražni film ‘L’uomo in più’, iz 2001., o dva muškarca koji oboje žive u Napulju, i zovu se jednako, Antonio Pisapia. Pjevača igra Toni Servillo, s kojim će Sorrentino dalje puno surađivati, a nogometaša Andrea Renzi.

"Posljedice ljubavi" (‘Le conseguenze dell’amore’) iz 2004. premijerno je prikazan u glavnoj konkurenciji 57. Festivala u Cannesu. Radnje pretežito smještene u luksuzni hotel, prvi je u nizu uradaka kojima prikazuje interijere ukrašene skupim umjetninama, tapiserijama i iluminacijama, koji će se kasnije često pojavljivati u njegovim scenografijama i uvijek biti u važnoj dramskoj funkciji, kao i prepoznatljiv dio njegove estetike.

Bogataš Titta di Girolamo (Toni Servillo) živi svoje monotone dane kao mafijaški pijun, sudjelujući u suptilnom pranju novca. Suzdržan i hladan, većinu vremena provodi sam u tišini. Kad krene komunicirati s konobaricom Sophiom (Olivia Magnani) počinju posljedice ljubavi. Sporednu je ulogu ostvarila pokojna talijanska glumica Angela Goodwin (kao i u ‘L’uomo in più’), a u cammeo ulozi je i pulski glazbenik, skladatelj filmske i kazališne glazbe Alen Sinkauz.

Glazba skladatelja Pasqualea Catalana prati uglavnom spore scene Tittinog pripovijedanja o dosadi, usamljenosti i nesanici od kojih pati. Iako je spor i kontemplativan, film je i brutalan, oštrih prijelaza između te dvije atmosfere, od kojih je ova druga u trenucima kad Titta komunicira s članovima mafije.

Bitan estetski dio Sorrentinovih višeslojnih filmova i stila filmske montaže, koju za ovaj film potpisuje Giogiò Franchini, upravo jest taj oštar prijelaz između atmosfera. Toni Servillo osvojio je Europsku filmsku nagradu za ulogu Titta di Girolama. Film "Posljedice ljubavi" prikazuje se u Kinu Valli 4. siječnja u 19:10 sati.

Slijedi ‘L’amico di famiglia’, iz 2006., osebujan film o škrtom staromodnom krojaču, Geremii de Geremei (Giacomo Rizzo) koji posuđuje ljudima novac, zatim spletkareći postaje njihov kvazi obiteljski prijatelj. Izvrsno razrađen karakter i prikaz talijanske sredine gradića nizom smiješnih događaja i situacijskog humora, zapravo je egzistencijalni film o društvu, ljudskoj površnosti, praznovjerju i prevari.

"Div" (‘Il divo - La spettacolare vita di Giulio Andreotti’) iz 2008. temeljen je na istinitim činjenicama i prikazuje razdoblje od 1991. do 1993. godine iz života talijanskog političara Giulija Andreottija kojeg igra Toni Servillo. Glazbu za film napisao je talijanski glazbenik Teho Teardo. Jednu od sporednih uloga ostvario je talijanski glumac i scenarist Umberto Contarello, koji će postati Sorrentinov koscenarist u budućim filmskim projektima, uključivo i obje serije na HBO Maxu.

Cinična i zdepasta karikatura političara glave uronjene među ramenima s koje strše klempave uši, koji hoda kratkim koracima, prikazuje Andreottijevu bezosjećajnost i nedostatak suosjećanja, bio je nominiran za Oscara za najbolju filmsku masku.

Znajući za njegovu političku popularnost (sedam puta je izabran za premijera), ismijavajući njegovu vanjštinu koja jest slična, no ipak vrlo groteskna, Sorrentino se pretežito obraća njegovim biračima, u jednoj od najboljih političkih drama moderne kinematografije.

"Div"

Giulio Andreotti, vizualno je prikazan kao suvremena inačica Quasimoda (Grbavac iz Zvonara Crkve Notre Dame, Victora Hugoa), rekao je da je jedan od njegovih nadimaka među Talijanima, upravo i bio Grbavac. Ovaj film nazvao je “greškom”. Počevši od Il Diva, Sorrentino je počeo surađivati s filmskim montažerom Cristianom Travagliolijem, čiji je izniman doprinos promijenio i nadopunio njegov rad. Travaglioli je montirao sve njegove daljnje filmove i serije. Ovdje se najviše osjeća još jedan od velikih filmskih uzora Paola Sorrentina, Martin Scorsese. Il Divo je osvojio Nagradu žirija 2008. Na filmskom festivalu u Cannesu. Za ulogu Giulija Andreottija, Servillo je 2008. nagrađen za najboljeg europskog glumca. "Div" se prikazuje u Kinu Valli 11. siječnja u 18:30.

Prvi Sorrentinov film na engleskom, ‘This must be the place’ iz 2011. nagrađen je nagradom Ekumenskog žirija na Festivalu u Cannesu. Prikazuje melankoličnu umirovljenu rock zvijezdu Cheyenna (Sean Penn) na njegovom putu ka umirućem ocu u New York, te povratak nazad. Cheyennovu suprugu Jane igra Frances Mcdormand, a pojavljuju se i pokojni Harry Dean Stanton, te David Byrne koji glumi sam sebe.

"Velika ljepota" (‘La grande bellezza’) iz 2013. prati kaotičan život oko 65. rođendana nekoć slavnog pisca Jepa Gambardelle (Toni Servillo) koji sada radi kao novinar u kulturi.

Raskošne zabave, lijepe žene i muškarci, vrijedna umjetnička djela, kulturni performansi, često isprazni, pretenciozni razgovori o poeziji i politici, druženja s glumicama i glumcima u luksuznim interijerima, impresivne šetnje ulicama Rima, danju i noću, slike su iz Jepova života.

Hvala Italiji. To je luda zemlja, ali prelijepa. (Paolo Sorrentino na dodjeli Oscara)

Savršena antiteza divljim raskošnim zabavama su katolički obredi i obrazovanje, glazba, časne sestre i sprovod, oslikavajući tako punu lepezu dekadentnog Rima. Talijanski skladatelj i glazbenik Lele Marchitelli skladao je izvrstan soundtrack za ovaj film.

Sorrentino se u ovom, kako Jep kaže, vrtložastom narativu poigrava s današnjim svijetom umjetnosti, propitujući etabliranje umjetnika kao poziva (i osobe), što njegovom radu daje još jednu dimenziju jasno izražavajući svoje stavove o modernim umjetnicima i umjetnosti.

Nagrađen je 2014. Oscarom za najbolji film na stranom jeziku, a do danas je osvojio preko 50 različitih nagrada. U Kinu Valli "Velika ljepota" igra 18. siječnja u 18 sati.

"Mladost" (‘Youth’) iz 2015. drugi je Sorrentinov film na engleskom jeziku. Njegov dugogodišnji suradnik Luca Bigazzi, savršeno je snimio prekrasne krajolike i obilje umjetničkih djela. Skladatelj soundtracka David Lang nominiran je za Oscara za najbolju originalnu pjesmu za svoju skladbu “Simple Song”.

Umirovljeni skladatelj Fred Ballinger (Michael Caine) i njegov životni prijatelj, američki filmski redatelj Mick Boyle (Harvey Keitel), provode odmor u luksuznom ljetovalištu u švicarskim Alpama. Fred je pomalo apatičan, dok je Mick inspiriran radom na scenariju svog novog filma. Fredova kći Lena (Rachel Weisz) odlučila im se pridružiti jer ju je suprug, koji je ujedno i Mickov sin, napustio. Američki glumac Jimmy Tree (Paul Dano), također jedan od gostiju resorta, odsjeda ondje kako bi se pripremio za svoju sljedeću ulogu. Pojavljuje se i Jane Fonda.

Emotivan i nježan, ali uzbudljiv i odlično režiran, film je vizualni, glazbeni i glumački užitak.

Kao takav, s izvrsnim izborom glavnih i sporednih glumaca i glumica, ‘Youth’ je u redateljskom, glumačkom i psihološkom smislu svojevrstan nastavak remek djela ‘La grande bellezza’. "Mladost" se u kinu Valli prikazuje  25. siječnja u 18:50 sati.

U 2016. izlazi njegova serija ‘The Young Pope’, na HBO Maxu. Skandali povezani sa svećenstvom; teatralnost crkvenih rituala (koji se poklapaju s njegovim idejama umjetničkog dizajna mizanscene); muški svijet svećenstva u kojem žene ne postoje ili su na marginama, te pohlepa za moći razlozi su zašto se odlučio stvarati obje serije o neobičnim papama. ‘The New Pope’ izašao je 2019.

‘Loro’ iz 2018. politička je drama o životu još jednog ekscentričnog političara, Silvija Berlusconija, talijanskog poduzetnika i bivšeg premijera. Prilično proširen scenarij potpisuju Sorrentino i Contarello. Servillo utjelovljuje Berlusconija kojeg Sorrentino ovdje prikazuje kao perfidnog bonvivana, karikaturalno prenaglašene filmske maske.

Posljednji Sorrentinov film, 'Bila je to Božja ruka' (‘È stata la mano di Dio’) iz 2021. autobiografski je, njegov naosobniji uradak do sada, prikaz njegove mladosti, nesreće gubitka roditelja, te razdoblja kad je odlučio krenuti filmskim putem. Osvojio je Srebrnog Lava na venecijanskoj Mostri, gdje je nagrađen i mladi glumac Filippo Scotti.

Autor je brojnih kratkih filmova, televizijskih filmova, video spotova i dijelova u omnibusima, a napisao je i roman ‘Hanno tutti ragione’, zbirke priča ‘Gli aspetti irrelevanti’ i ‘Tony Pagoda e i suoi amici’, scenarij za film Nicola Ammanitia ‘Ti prendo e ti porto via’ te objavio knjige svojih scenarija. Dvaput je glumio; kod Nannija Morettija u ‘Il Caimano’ i kod Francesce Archibugi u ‘Questione di cuore’.

‘Sei pezzi facili’, šest je predstava, koncipiranih kao snimljene stand up komedije pod Sorrentinovim umjetničkim vodstvom. Na RAI3 TV su izašle u studenom 2022., kao počast nedavno preminulom talijanskom komediografu Mattii Torre. Sorrentino trenutno radi na biografskoj drami o holivudskoj agentici Sue Mengers, u kojoj će glavnu ulogu igrati Jennifer Lawrence.