REZIME NACIONALNOG PROGRAMA 71. Pula ponudila je velik kvalitativni raspon hrvatskog filma, sa solidnim prosjekom

Jučer je i službeno završen 71. Pulski filmski festival, a prekjučer su dodijeljene nagrade u svim kategorijama pa je sada pravo vrijeme da se rezimiraju nagrade u najvažnijem nacionalnom programu. Najveći dobitnik ovogodišnjeg festivala nedvojbeno je film "Proslava", dugometražni redateljski prvijenac Bruna Ankovića koji je snimljen prema istoimenom romanu Damira Karakaša.

Film je nedavno prikazan u konkurenciji uglednog festivala u Karlovim Varima, što je upućivalo na njegovu kvalitetu koja je u Puli potvrđena najvažnijim festivalskim nagradama.

Slično Karakašu u književnom predlošku, Anković također dijeli filmsku priču na nekoliko vremenskih razina prije i neposredno nakon Drugog svjetskog rata u ruralnoj Lici.

Ankovićev redateljski stil vrlo je izravan i brutalan, naturalistički, ništa se ne pokušava romantizirati i povijesno uljepšati, fotografija je turobna i mračna, a priroda nije poželjna i spasonosna nego je prikazana kao najokrutniji čovjekov neprijatelj.

Može se reći da je Anković ovakvim redateljskim pristupom uspio u filmski medij prenijeti svu onu izlagačku škrtost i reduciranost u prikazu jednog iznimno okrutnog Karakaševog svijeta. Osim što se temeljito i dosljedno bavi psihološkom stranom ljudske egzistencije u nemogućim uvjetima, Anković ovdje umjetnički uvjerljivo također diže svoj glas protiv bilo kojeg oblika totalitarizma.

Sve ovo očito je prepoznao i žiri (Goran Marković, Mirta Puhlovski, Nebojša Slijepčević, Nina Velnić, Nina Violić) koji je “Proslavi” zasluženo dodijelio prestižnu Veliku Zlatnu Arenu za najbolji film, a scenaristici filma Jeleni Paljan Zlatnu Arenu za scenarij. Snimatelj Aleksandar Pavlović također je opravdano nagrađen Zlatnom Arenom za tmurnu i vrlo dojmljivu fotografiju, kao i Bernard Tomić za jako dobru ulogu dječaka u predratnom razdoblju odrastanja tijekom velike gladi.

Drugi hrvatski film koji se jako istaknuo tijekom ovog festivala je dirljivi dokumentarac “Naša djeca” (redatelj i scenarist Silvestar Kolbas) u kojemu autor obrađuje svoj odnos sa suprugom i troje djece.

Dokumentarac "Naša djeca", nagrada za najbolju režiju Silvestru Kolbasu

Dokumentarac pokriva dugačko vremensko razdoblje, ali prizori nisu kronološki poslagani nego se izmjenjuju različite vremenske perspektive , a rezultat je iznimno dirljivo ostvarenje koje ne govori samo o važnim propustima u životu, tjerajući gledatelje da ujedno preispituju sebe i svoje životne poteze, nego je prožeto i sveobuhvatnijim osjećajima prolaznosti i melankolije.

Imajući to u vidu žiri je redatelju Kolbasu potpuno opravdano dodijelio Zlatnu Arenu za režiju, a montažeru tog filma Denisu Golenji, koji je iz obilja materijala morao izvući konkretnu priču, Zlatnu Arenu za montažu.

Ovdje svakako treba spomenuti i jedan film koji je nezasluženo ostao zakinut za najveće nagrade, a riječ je o “Svetoj obitelji” redateljice Vlatke Vorkapić.

"Sveta obitelj"

S obzirom da je “Sveta obitelj” vizualno i etnografski jako dojmljiva priča o ženskim pravima, dodijeljene Zlatne Arene za kostimografiju (Ivana Zozoli Vargović) i najbolju sporednu žensku ulogu (Judita Franković Brdar) djeluju preskromno, ali je propust srećom ispravila publika dodijelivši filmu Zlatna vrata Pule, dok je glumica Luna Pilić dobila i Nagradu Breza za najbolju debitanticu.

Spomenimo još i Marasovićev film “Šlager” (autor ovog teksta nije ga uspio pogledati) koji je Lani Barić osigurao Zlatnu Arenu za najbolju glavnu žensku ulogu, a pulskoj braći Sinkauz Zlatnu Arenu za glazbu.

Filmovi Rajka Grlića i Kristijana Milića također su pošteno vrednovani s obzirom na njihove realne dosege. Milićev “Božji gnjev” osvojio je Zlatne Arene za masku i specijalne efekte, dok je Grlićev “Svemu dođe kraj” nagrađen za scenografiju i sporednu mušku ulogu (Boris Isaković).

Sveukupno, ovogodišnje festivalsko izdanje ponudilo je velik kvalitativni raspon hrvatskog filma s nekim solidnim prosjekom, što je i primjereno vrednovano od strane žirija.

Nadajmo se da će hrvatski filmaši ponuditi više ili barem isto i na sljedećem izdanju Pulskog filmskog festivala.