Uz ovacije bečke publike, u rasprodanom Jugendstiltheateru am Steinhof, sinoć je u svjetskoj premijeri izvedeno glazbeno-scensko djelo 'Canti di prigionia' ('Pjesme zatočeništva') autora Matije Ferlina i Gorana Ferčeca.
Scensko je to uprizorenje istoimene kompozicije Luigija Dallapiccole (rođenog 1904. u Pazinu) koje je izvedeno u okviru programa festivala Wiener Festwochen u Beču. Reprizne izvedbe na programu su večeras i sutra i također su rasprodane.
Dan nakon premijere, redatelj, Puležan Matija Ferlin kaže za Istru24: "Fantastičan je osjećaj da smo uspjeli kompleksnu strukturu privesti kraju te Dallapiccoli, autoru naših korijena dati prostor koji zaslužuje. Predstava s 35 ljudi na sceni (naših petero glumaca, među kojima i Puljanka Dijana Vidušin, bečki zbor Cantando Admonts i instrumentalni bečki ansambl PHACE) ima svoj monumentalnost koja na kraju krajeva izlazi i iz glazbe Dallapiccolle".
- Osobno sam sudjelovao u kreativnom procesu i u počecima sam imao nesigurnost hoće li to funkcionirati budući da samo imali kratak, petodnevni rok za rad s bečkim pjevačima i glazbenicima, što je zahtijevalo prethodnu veliku pripremljenost u Zagrebu. Sinoć je super prihvaćena izvedba. Nadam se da ćemo imat prilike i mogućnosti dovesti tog Dallapiccolu u Istru, kaže Matija Ferlin, koji i ovim najnovijim djelom (i s bratom, scenografom Mauricijom) nastavlja uspješan put na međunarodnoj umjetničkoj sceni.
Dijana Vidušin
Glazbeno-scenski događaj "Canti di prigionia" nastao je po narudžbi umjetničkog ravnatelja Wiener Festwochena Christopha Slagmuyldera kao dio njegove programske koncepcije koja potiče razvoj novih izvedbenih poetika i narativa u inscenaciji glazbenih djela.
Luigi Dallapiccola, rođen 1904. godine u Istri, studirao je klavir u Firenci i uspostavio tehniku dvanaest tonova Druge bečke škole u Italiji.
Između 1938. i 1941., pod udarom Mussolinijeve tiranije, Dallapiccola skladao je svoj triptih "Canti di prigionia" kao atonalni krik protiv fašizma.
Dallapiccolino djelo zvučna je slika na temu slobode koja se bazira na tri tekstualna predloška: molitvi Marije Stuart Stefana Zweiga, ulomku iz Boetijeve "Utjehe filozofije" te psalmu "In Te Domine Speravi" Girolama Savonarole.
Sadržaj te glazbene slike istovremeno je meditativan i snažno gestualan. Ono što se u njoj izgovori moglo bi biti molitva ili meditacija.
Glasovi, s druge strane, tu molitvu pretvaraju u snažan krik, u vapaj, jecaj, pobunu usmjerenu prema temi slobode.
Kad bi Dallapiccolino djelo uistinu bilo slika, vjerojatno bi to bila slika prošlosti za budućnost, slika koja opominje. Slika možda jednostavna za analizu, ali nimalo jednostavna za razumjeti. Sastavljena od krajnosti; meditativne liričnosti prigušene molitve i glasnog vapaja za slobodom.
Otvorena usta, bilo u političkoj agitaciji ili u pjesmi, bilo u boli, čuđenju, divljenju ili pred smrću, osnovni su motiv scenskih opisa autora teksta i dramaturga Gorana Ferčeca te inscenacije redatelja i koreografa Matije Ferlina.
Matija Ferlin
Zajedno s austrijskom dirigenticom Cordulom Bürgi, scenografom Mauricijom Ferlinom, dizajnerom svjetla Georgom Veitom, uz podršku Koraljke Begović (asistentice režije), Desanke Janković (asistentice kostimografije) i Silvije Stipanov (izvršne producentice), u izvedbi Dušana Gojića, Roka Juričića, Lane Menige, Tanje Smoje, Dijane Vidušin, vokalnog ansambla Cantando Admont iz Graza te instrumentalnog ansambla PHACE iz Beča, Matija Ferlin i Goran Ferčec suptilno otvaraju prostor dijaloga za glazbu Dallapiccole.