Povjesničar i sveučilišni profesor prof. dr. Darko Dukovski, govoreći o vjerodostojnosti čuvene pljuske Mussoliniju u Puli kazao je da se nešto sigurno dogodilo, pljuska ili dobacivanje. "Značajna je ta reakcija. Ljudi su prigrlili tezu o pljusci, pokazali su da bi im bilo lijepo da smo ga pljusnuli", kazao je Dukovski. U knjizi Radošević ne mimoilazi dopis pulskog civilnog komesara Giovannija Oriola u kojem ovaj piše da se nakon 'konferencije' dogodio "jedan vulgaran (priprost) napad protiv osobe Benita Mussolnija".
Kad smo kod Mussolinijeva posjeta Puli, vrijedi napomenuti da nova Radoševićeva knjiga nudi i vrijedan integralan, podulji Mussolinijev govor u pulskom kazalištu, kao i prijevod na hrvatski jezik. Evo par dijelova Mussolinijevog govora 21. rujna 1920. u pulskom kazalištu 'Politeama Ciscutti':
Ovako glasi sami početak govora: "Borci! Pred vama stoji jedan od najomraženijih talijanskih političara kojeg su u posljednjih 20 godina političkog života ujedno najviše i napadali. To je iskustvo izrazito zaoštrilo retoriku mojih govora, ako se o retorici uopće može govoriti. Stoga ne znam držati laskave govore. Govor je za mene djelovanje, borba".
(...) 'Iza vrhova vaših planina, Istrani, nalazi se nasilan narod koji želi doprijeti na Jadran. S gospodarskog aspekta, to može biti talijansko-srpsko more, ali u vojnom pogledu ono to neće biti nikada! Sa svojih pedeset milijuna stanovnika, Italija će kao najkompaktnija jezgra nakon Rusije i Njemačke biti ta snaga kojoj je predodređeno da sa Sredozemlja upravlja cjelokupnom europskom politikom. Osovina će se s Londona, Pariza i Berlina pomaknuti prema Rimu. Italija mora postati most između Istoka i Zapada. Demografski faktor gura Italiju prema ekspanziji na Mediteran i na Istok. Naš teritorij je previše tijesan za tako temperamentan narod. Ali za ostvarenje sredozemnog sna potrebno je da Jadran, koji je jedan od naših zaljeva, bude u našim rukama. Pred rasom kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne treba slijediti politiku mrkve, nego politiku batine. Dakle, ne odustati od ičega. (…)'
... "Mi, žitelji stare Italije, smo pomalo već otupili i potrebno nam je doći među vas i osvježiti se u ovim prekrasnim pučinama ideala. Vidio sam kako se ocrtavaju obrisi velebne rimske Arene u koju je naša tisućljetna civilizacija utisnula svoj vječni trag. Taj nam trag govori da talijanstvo u ovom gradu neće nikada iščeznuti. Volio bih dovesti ovamo one skeptike koji žele konkretan dokaz naše pobjede.
Po meni je vrijednost pobjede vidljiva u tim tragovima; te u onim budućim koje još ne možemo pojmiti; a sastoje se od činjenice da je nakon petnaest stoljeća ropstva, vlastitim snagama, vlastitim naporima, narod ostvario svoju pobjedu. Napor koji je u ratu uložila Italija bio je nemjerljivo veći od onog koji su uložile ostale zemlje, kojima je sreća dodijelila kolonijalna carstva spremna za eksploataciju, dok smo mi gradili pobjedu našim živim tijelima i jarko crvenom krvlju naših palih boraca".
(…) 'Tako možete vidjeti da je boljševizam gorljiviji u Trstu i u Puli nego u Milanu; a sve to samo kako bi se naštetilo Italiji, kako bi se stvorila opasnost blizu granice'. (…) 'Kakva je povijest fascija? Blistava. Zapalili smo l’„Avanti“ u Milanu i uništili onog u Rimu. Pucali smo na naše protivnike za vrijeme izbornih borbi. Zapalili smo hrvatski Narodni dom u Trstu, zapalili smo ga i u Puli. Dokazali smo da pokušaji razaranja Italije ne mogu proći nekažnjeno i da zatakav pothvat treba najprije proći preko naših tijela!'
'Pobjeda nas je iskupila pred svijetom. Ja smatram, pulski prijatelji, da je jedinstvo talijanskog roda postignuto. U tome se nalazi duhovna vrijednost pobjede. Mislim da je Jadran naš.
(...) '' Granice Italije moraju biti Brenner, Snježnik i Dinaridi; da, Dinaridi za zaboravljenu Dalmaciju! Ja vjerujem da se može lakše žrtvovati 500.000 barbarskih Slavena nego 50.000 Talijana! (…) Dosta je bilo poezije. Dosta je bilo evanđeoskih gluposti. Da bi Italija ostala čvrsta u svojim budućim borbama potrebna je vaša vjera, građani, potrebna je vaša zakletva!'
