Srce Stranglersa dobro zavrtjelo Kotač. Mobiteli su se najviše palili na "Golden Brown"

Premda najpoznatije pjesme, već i zbog izostanka klavijatura, poput svevremenske 'Golden Brown', nisu zvučale poput originala kreiranih prije četiri i pol desetljeća (navedeni 'hit' suptilno je interpretiran u svojevrsnoj jazzy inačici), Hugh Cornwell nekadašnji frontmen, gitarist i tekstopisac engleskog kultnog benda The Stranglers sinoć je u pulskom Kotaču s puno izvođačke posvećenosti, nimalo gažerski, sa sačuvanom puninom i bojom glasa, unatoč 77 godina na plećima, priuštio jedinstvenu koncertnu večer fanovima Stranglersa, ali i bolje upućenima u naknadnu plodnu Hughovu solo karijeru s dosad čak deset objavljenih deset albuma.

Lijepo je bilo vidjeti kako sretan i dobro raspoložen, nakon koncerta, fanovima potpisuje ploče.

Bez dakako sjajnog ostatka originalne postave, ali i pankerske mladenačke energičnosti kojom su koncem 70-ih, manje dobro su zvučale ""Nice 'n' Sleazy"  i "Hanging Around". No lijepo je zvučala u završnom dijelu divna "Duchess" iz 1979. godine, a bez obzira na nešto manje uvjerljivu interpretaciju, isto se može reći za "Strange Little Girl".

Izostala je 'No More Heroes', koja i nema smisla bez originalne psihodelične klavijature.

Osim za izvedbe "Golden Brown", mobiteli su se najviše palili na komercijalnu "Always the Sun"  iz sredine 80-ih.

Koncert su otvorili pjesmom "Coming Out of the Wilderness", a lijepo je zvučala nešto kasnije "Stuck In Daily Mail Land" s Hughovog solo albuma iz 2012. "Totem & Tabu".

Sami kraj koncerta, nakon pjesama "When I was a young man" i "Tank", produljen je u spojeni improvizatorski niz sa sjajnim mantričnim finalem.

Odličan, ali preglasan Wilsonov grafički projekt

Njihovom nastupu prethodio je odličan, no nažalost s razglasa preglasan nastup svojedobno važnog pulskog benda Wilsonov grafički projekt (WGP) koji se okupio 42 godine nakon snimanja demo kazete, te publici, mimo nostalgičnog presviravanja, upriličio pogled u prošlost kroz nove naočale.

Wilsonov grafički projekt

Ovaj put bez glavnog pjevača i gitariste Gorana Čurića Čotke (čiji je glas ipak primjereniji melodičnijim vokalnim aranžmanima WGP-a iz ranih 80-ih), sinoć s Mirom Kusačićem kao vokalom, nastup su otvorili pjesmom 'Bogovi'.

Iz pjesme u pjesmu bili su sve uvjerljiviji (Rusmin Obić Rus odličan na glavnoj gitari) , s vrhuncem nastupa za izvedbe pjesme "Moj grad". Dobro je zvučala i odjavna  "Jesen".

Svakako trebaju/moraju nastaviti svirati. I to nove stvari, jer su homogen kolektiv s, ne zaboravimo, višedesetljetnim glazbenim iskustvom iz bendova Bojkot Fur, Messerschmitt, ali i s DJ pultova.

WGP