Sutra u Rojcu koncert francuske eksperimentalne vokalistice i braće Sinkauz

Uz slobodan ulaz, sutra će u 20 sati u Dnevnom boravku Rojca svoj album “Circuit Breath” koncertom predstaviti francuska eksperimentalna vokalistica Isabelle Duthoit te braća Alen i Nenad Sinkauz.

Ovom koncertnom promocijom najavljuje se nova glazbena avantura troje umjetnika, u kojoj se improvizacija, elektronika i glas stapaju u jedinstveni zvučni organizam.

Prva koncertna suradnja Isabelle Duthoit i braće Sinkauz dogodila se 2024. godine u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, audiovizualnim koncertom „Refractions“, inspiriranim avangardnom poemom Stéphanea Mallarméa “Bacanje kocki nikada neće dokinuti slučaj”, u suradnji s Vladislavom Kneževićem.

Dan ranije snimili su album “Circuit Breath”, koji je na vinilu objavila izdavačka kuća Kopaton Records. Dijelovi istog albuma, u novoj obradi tonske majstorice Marijane Begović, pretvoreni su u eksperimentalno radiofonsko djelo “Mallarmè sonore”, koje je ove godine osvojilo prestižnu nagradu EBU Palma Ars Acustica.

Sutrašnji događaj organiziraju Neven Radaković u suradnji s udrugom Rondo Histriae i umjetničkom organizacijom P137, a  u okviru Ciklusa koncerata nove, eksperimentalne i improvizirane glazbe_0.6.

Nenad Sinkauz

Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz, skladatelji, glazbenici i performeri. Aktivno se bave glazbom od sredine 1990-ih. Diplomirali su muzikologiju i etnomuzikologiju u Padovi. Skladaju i oblikuju zvuk za dugometražne i kratkometražne filmove, glazbeno-scenske, plesne i kazališne predstave te radiofonijske, prostorno specifične i multidisciplinarne izvedbe. Kroz izvedbeno-skladateljski rad zanima ih dijalog akustičnih i elektroničkih instrumenata, hibridnost spajanja glazbenih i kazališnih principa u izvedbi te improvizacija kao istraživački orijentir za nove izvedbene formate. Surađuju s istaknutim filmskim i kazališnim redateljima te vizualnim i video umjetnicima u zemlji i inozemstvu.

Dobitnici su pet Zlatnih arena i nagrade na Danima hrvatskog filma za originalnu filmsku glazbu. Osnivači su benda East Rodeo, s kojim su objavili tri albuma ("Kolo", "Dear Violence" i "Morning Cluster"), te audiovizualnog projekta Day of the Year, s kojim su objavili "309th Day of the Year – Live at Kino SC". Suosnivači su impro big benda CRI Orchestra, koji okuplja dvadesetak glazbenica i glazbenika iz Hrvatske, te eksperimentalnog trija Roj Osa, s kojim su objavili album "Azbestni krovovi" za Kopaton Records. Nastupali su na festivalima, u klubovima i galerijama u SAD-u, Japanu, Europi i Argentini. Godine 2010. pokreću međunarodni festival eksperimentalne i improvizirane glazbe Audioart u Puli.

Isabelle Duthoit (FR) završila je studij klarineta na Konzervatoriju CNSM u Lyonu u klasi Jacquesa Di Donata. Ubrzo nakon toga okrenula se suvremenoj glazbi, surađujući s brojnim skladateljima, da bi potom pronašla svoje izražajno sredstvo u slobodnoj improvizaciji. Nastupala je i surađivala s mnogim umjetnicima na međunarodnoj eksperimentalnoj sceni, među kojima su Dieb13, Angelica Castello, Martin Tetreault, Franz Hautzinger, Hamid Drake, Michael Zerang, Naoto Yamagishi, Phil Minton, Luc Ex, Thomas Lehn, Lê Quan Ninh, Jacques Di Donato, Xavier Charles, Sophie Agnel i EriKm. Članica je ansambala Hiatus, Système Friche, Where is the sun i Uruk, te je nastupala na brojnim festivalima u Australiji, Novom Zelandu, Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Zimbabveu, Južnoj Africi, Rusiji, Europi i Japanu. Oduvijek ju je zanimala ljudska glasovna ekspresija, a već gotovo dva desetljeća razvija jedinstvenu i osobnu vokalnu tehniku – jezik prije jezika, pjesmu ukorijenjenu jednako u dahu koliko u kriku.

Vid Jeraj za online portal Artkvart napisao je: “Album od pet kompozicija Circuit Breath djelo je žive elektroakustike koje nastaje na sessionu autora filmske glazbe te laureata domaće filmske produkcije braće Sinkauz i francuske vokalne improvizatorice Isabelle Duthoit. Dobitnici su međunarodne radijske nagrade Ars Acustica za timski rad na 20-minutnom djelu Mallarmé Sonore, s urednicom Andrijanom Kramarić i ton-majstoricom Marijanom Begović, na čijim marginama sa svojih pet kompozicija nastaje Circuit Breath…

Iako je album djelo žive elektroakustike, ujedno je i “krunica” diskontinuiteta europske eksperimentalne glazbe između jugoistočnoeuropske scene s utjecajima sa zapada, osobito onima fasciniranima Balkanom, poput kontrabasista Grega Cohena s Donjeg Manhattana, iako radijski format tu materijalnost apstrahira. Cohen je prije dvadesetak godina, posudio kontrabas Alenu Sinkauzu i uveo ga u Berlinu iz svijeta “struje” u svijet elektroakustike.

Alen Sinkauz

U međuvremenu, Cohen je iz svoje globalne vizure postao međaš za francuske improvizatore_ice koji su djelovali u Beču, gradu koji je u balkanskom kontekstu “dublje” od Zagreba… Tako je s Akchoteom završio na albumu Poravna Vesne Pisarović, nadahnut melankolijom sefardskog egzila.

S druge strane, prošle je godine krajem travnja, Alen Sinkauz nastupio s Duthoit u sklopu koncertne serije Impronedjeljak u Močvari.

Braća Sinkauz oduvijek djeluju tandemski: od studija i osnutka benda East Rodeo u Padovi, preko pokretanja festivala Audio Art u Puli do CRI Orchestra s članovima zagrebačke scene.

Mallarméovo djelo stranicu ne doživljava samo kao površinu za tekst, već i kao vizualni medij. Aranžmani Alena Sinkauza na električnoj bas-gitari, Pulsaru 23 i Lyri 8, potpomognuti pedal-boardom uz Nenada Sinkauza na električnoj i midi-gitari uz živu elektroniku, ovaj eksperiment sele na područje post-glitcha i soundscapea, odgovarajući na skladateljski izazov melodijskog materijala. Zbog toga je Circuit Breath zanimljiv za slušanje i kao komentar na larpurlartističke tendencije nove glazbe…

Autori plakata: Davor Savincenti/Vibor Juhas

Najvećeg francuskog pjesnika uopće Sinkauzi susreću kroz suradnju na tekstu ‘Bacanja kocki nikad neće ukinuti slučaj’ (1897.) s redateljem Vladislavom Kneževićem, u našu kulturu unesena zaslugom tipografije Mihajla Arsovskog (Studentski centar, 1976.). Pjesnička zbirka Josipa Stošića Đerdan (1951.), pionir je bavljenja mallarméovskom problematikom uključivanja praznog prostora u strukturu pjesme kod nas, čime prethodi poetici časopisa Krugovi (1952 – 58.), nastalog u opoziciji spram književnosti socijalističkog realizma. Đerdan biva zabranjen radi „dekadentnog iživljavanja stranog socijalističkom duhu”, iako kao “zabranjena knjiga epohe” figurira roman Čangi (1963.) Alojza Majetića rođenog u Rijeci.

Mallarmé je bio učitelj engleskog jezika, kao i nastavljači njegove vizije, pisci-potepuhi James Joyce i Samuel Beckett, čiji su opusi opće mjesto vokalne avangarde XX. stoljeća, a na papiru je doslovno stvorio te oživio “konstelaciju riječi”.

Isabelle Duthoit je taj koncept prenijela na zvuk kao složeni, višeslojni entitet svojom vokalnom intervencijom. Njezin post-semantički vokal ispunjen je nelagodom spoznaje i daje novu dimenziju tekstu. Circuit Breath je, stoga, radiofonijska mikro-serija od pet epizoda, upregnuta marginaliziranim tekovinama s polja sound arta, elektroakustike, elektronike i radiofonije, koja zvuk i – vidi. A ne samo sluša… Slušanje postaje iskustvo, a zvuk se razvija u kartografiju koja se ne nalazi na karti. Svakako je poticajan nastavak dijaloga s vinilnim reizdanjem elektroakustičkog requiema Angels’s Breath (Dancing Bear, 2020.) tandema Mladenović-Subotić.”

*

Tehnička potpora: Audiolab d.o.o.

Dizajn svjetla: Dean Pavletić

Dizajn zvuka: Hrvoje Pelicarić