Uvjerljivom izvedbom desetominutnog isječka predstave pred novinarima na Maloj sceni INK-a, tijekom koje se u obiteljskoj diskusiji čula i rečenica "Svi smo mi izašli iz trliša Uljanika", jutros je predstavljena predstava "Brodovi od papira" mladih pulskih autora Emme Kliman i Gabrijela Lazića, čija je praizvedba na istom mjestu preksutra, u petak u 20 sati.
Mladi Puljani otvaraju međugeneracijska i pitanja vezana uz radništvo, a sve kroz priču o brodogradilištu Uljanik i njegovom snažnom utjecaju na identitet grada.
Uz to, ova prva ovogodišnja premijera u INK-u nastala je kao dio inovativnog projekta KUMMA (Kreativno umjetničko mentorstvo za mlade autore), koji za cilj ima poticati razvoj novih izvedbenih jezika te trajnih veza između iskusnih umjetnika i novih talenata, od razvoja njihove ideje i koncepta, preko procesa probi, sve do premijere i izvedbi predstava.
Gabrijel Lazić i Emma Kliman
Autorica teksta Emma Kliman (Pula, 2000.), studentica dramaturgije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti kazala je da je ovaj tekst napisala na Akademiji te da je riječ o svojevrsnom polu-dokumentarnom tipu teksta, s velikom dizom fikcije.
- Zanimalo me što to znači pisati o svojem gradu, svom domu i o ljudima koji su mi jako poznati iako ova priča nije autobiografska, ali i dalje jako osobna. Ovo je prvi put da radim u Puli, to jest doma, i drago mi je da je ovaj tekst u pitanju, jer mislim da ovdje pripada. Nadam se da će ga i grad prihvatiti. Prije svega, htjela sam zapisati to, kao dokument nekog vremena. Ipak nije dovoljno samo napisati tekst, on zaživi tek kad ga se igra, kao i brod kad zaplovi. Ni jedno ni drugo nije vječno, ali mislim da se svejedno isplati, kazala je Emma Kliman.
"Brodovi od papira" drama je o pisanju, o obitelji i pisanju o obitelji. Na Prvi maj 2019. godine tisuće radnika iščekuje koju će presudu Kinezi izreći brodogradilištu Uljanik. Takav praznik ne može se slaviti, ali može se zabilježiti, kao i jedan predugo odgađan povratak kući.
Mlada spisateljica došla je nakratko doma iz Berlina čime se ona, brat, majka i otac pretvaraju u likove. Njeno kopanje po bolnoj situaciji u pokušaju da razumije svoju obitelj otkriva zahrđale odnose
Redatelj Gabrijel Lazić (Pula, 1995.) završio je Akademiju u Sarajevu. Kaže da ga je Emin teklst već na prvom čitanju jako dirnuo, već i stoga što je sva obitelj uljanikovska.
- Čak i pojedine replike koje lik oca govori u predstavi dosta slične replikama mog oca ili razgovorima koje smo mi vodili doma. Uljanik je bio srce Pule, uvjetovao je ritam grada. Sjećam se kako me mama upozoravala da, između 15 (kad se začula Uljanikova sirena) i 16 sati, ne idem autom u grad, jer tad se Uljanikovci vraćaju kući i treba im se osloboditi prostor da dođu na ručak. Iako sirena i dalje odzvanja u 15, sad mogu voziti auto Bulevarom i Rivom. Uljanik se gasi, ali sjećanje na njega još uvijek je živo. No, ono postaje i svojevrsni teret. Pitam se što učiniti s takvim sjećanjem, kamo s njim, kako ga pretvoriti u djelovanje, kazao je redatelj.
U predstavi igraju Tea Harčević, Linda Kliman (sestra dramaturginje), Nikola Radoš i Boris Barukčić, redom mladi akademski glumci okupljeni oko drame o pisanju, obitelji, zahrđalim odnosima i radničkim pitanjima.
Scenografiju potpisuje Josip Kresović, glazbu Dimitrije Simović, a dizajn svjetla Dario Družeta.
Mentori u okviru projekta KUMMA su Jasna Jasna Žmak, Mauricio Ferlin, Alen Sinkauz, Nenad Sinkauz, Leo Rafolt, Desanka Janković i Matija Ferlin.
U edukativnom procesu kroz produkciju predstave sudjelovali su i polaznici Dramskog i plesnog studija INK Maria Burić (režija), Iris Peršić (dramaturgija) i Adrijan Bančić (scenografija), a njihovi su koordinatori bili Marijana Peršić i Luka Mihovilović.
